Američka nevladina udruga America First Legal otkrila je pojedinosti o ulozi portala Faktograf, čiji je glavni urednik Petar Vidov, u svjetskoj mreži kontrolora javnih komunikacija. Vidov, 39-godišnjak je s 18 godina novinarsku karijeru započeo na portalu Index, gdje je devet godina radio kao novinar i urednik, a surađivao je i u Pupovčevim Novostima.
America First Legal objavio je dokumente koje je dobio tijekom jednog sudskog procesa, s popisom novinara iz cijeloga svijeta uključenih u promidžbene aktivnosti američkog Državnog tajništva (State Department), među kojima je i anonimna hrvatska novinarka, izvršna direktorica Faktografa Ana Brakus.
Vidov očito smatra da mu je Narod.hr prirodni neprijatelj
Faktograf je u više navrata cenzurirao Narod.hr, između ostaloga naše članke o Titovim zločinima, cijepljenju, pobačaju, o financiranju Možemo i njihovim vezama s Emilom Tedeschijem, kao i o Marku Perkoviću Thompsonu, Greenpeaceu i Donaldu Trumpu.
Narod.hr prije godinu i pol pisao je kako se malo zna o ljudima koji stoje iza Faktografa, premda je riječ o mediju koji jako utječe na čitanosti i dosege tekstova internetskih medija i portala. I to preko globalne medijske platforme Facebook.
>Skupina novinara odlučuje o cenzuri: Brakus iz Faktografa jedna od ključnih osoba među ‘kontrolorima činjenica’
U međuvremenu se o njima zna više-manje sve. I to ne na temelju njihovih novinarskih radova, nego na temelju njihova cenzorskog djelovanja kojim kontroliraju javnu komunikaciju i odlučuju o čemu se smije javno govoriti i kako, a o čemu ne smije.
Riječ je o ljudima koji rade za Faktograf, bili su suradnici glasila srpske manjine u Hrvatskoj “Novosti” i sa svojim prilozima javljaju se na istim portalima, uglavnom u jugoistočnoj Europi.
Petar Vidov, novinar Indexa i Pupovčevih Novosti
Glavni urednik Faktografa je Petar Vidov, 39-godišnjak koji je s 18 godina novinarsku karijeru započeo na portalu Index, gdje je devet godina radio kao novinar i urednik. Surađivao je i u Pupovčevim Novostima, a nakon što je 2015. osnovan Faktograf, Vidov je ondje preuzeo vodeću ulogu.
>Petar Vidov – glavni urednik Faktografa dijete je portala Index, pisao za Pupovčeve Novosti
Protagonisti Faktografa nisu krili što im je posao, samo što to mediji i građani, čini se, nisu shvaćali ozbiljno. Faktograf je poručivao kako svoju temeljnu ulogu vidi u “lovu na lažljivce”. Vidov je objašnjavao prioritete javne komunikacije u Hrvatskoj tvrdnjama kako “treba regulirati govor na društvenim mrežama” i da “ne može sve biti dopušteno”. Takve poruke jasno odaju totalitarni pristup, ali i manjak elementarne izobrazbe onoga tko ih izgovara, odnosno nepoznavanje temeljnih postulata suvremenog društva i demokratskih načela.
To je tim čudnije što Vidov, barem kako se predstavlja na portalu point.zastone.ba, studirao hrvatski jezik, književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Faktograf je ubrzo postao svojevrsno tijelo Facebooka, točnije, njegov cenzorski odjel. Prijetnje Vidova kako “ne može sve biti dopušteno” ubrzo su se ostvarile, Faktograf danas može svakome spriječiti objavu na Facebooku ili ograničiti njezin doseg. Što i čini, svakodnevno.
Ograničavanje slobode govora
Na pitanje smije li se to činiti u demokraciji, odgovor je jasan: Ne smije. To smije činiti samo država, u skladu s odgovarajućim zakonskim propisima, u slučaju kad je ugrožen poredak ili kad se određenim javnim izričajem čini kazneno djelo. U ovom slučaju Faktograf je preuzeo na sebe ulogu države, bez ikakve zakonske podloge obnaša funkciju policije i suda.
>Kakvu je bukvicu sudac koji je presudio u korist prof. Pavelića očitao Faktografu i Petru Vidovu
Pojedinci koji su se našli na udaru Faktografa smatraju kako je riječ o ograničenju slobode govora. No, to i nije stvar interpretacije, to doista jest ograničavanje slobode govora.
Vidov i njegovi kolege iz Faktografa otvoreno se predstavljaju kao cenzori, ne otkrivajući koje ih je državno tijelo za to ovlastilo i po kojem zakonu.
No, ne kriju što je njihova “istina”. Ona je krajnje ljevičarska i nalaže im da se otvoreno bore protiv “ekstremne desnice i populizma”, što je formulacija koja se provlači u brojnim izjavama suradnika Faktografa i svjetske cenzorske mreže kojoj pripadaju. No definicija istine nešto je drugačija. Međutim, kad se promotri djelovanje Faktografa, upada u oči da za njih vrijede jednaka mjerila istine kad je riječ primjerice o tome je li neki portal organizirao lažnu nagradnu igru za svoje čitatelje i za ocjene politike predsjednika Franje Tuđmana.
“Istina” o Franji Tuđmanu i “činjenice” o hrvatskoj politici
Što je “kontrola činjenica”, koju Faktograf vidi kao svoju glavnu zadaću, vidljivo je na primjeru teksta o pisanju Večernjeg lista, pri čemu se Vidov obračunava s pjesmom Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si”, s medijskim stručnjakom Božom Skokom kojega Vidov proglašava revizionistom i manipulatorom, da bi sve to zaokružio tvrdnjom o, kako piše, “neospornoj povijesnoj činjenici da je režim Fanje Tuđmana neuspješno pokušao u ratu osvojiti i anektirati” dio Bosne i Hercegovine. Za njega je činjenica da je “Republika Hrvatska napala Bosnu i Hercegovinu”, a Franjo Tuđman vodio je “zločinačku politiku” prema toj državi.
>Faktograf ponovno misli da ima monopol nad istinom: Evo što je do sada proglašavao ‘netočnim’
Ideološka podloga, otvorena i agresivna agitacija i iskrivljavanje činjenica očito spadaju u temeljna načela Faktografa, što je vidljivo na primjeru brojnih Vukovljevih uradaka na tome portalu.
“Novinarski” alati Faktografa pritom su jasno određeni njihovom vlastitom istinom, metodama agitacije i sustavnim izazivanjem dojma o vlastitoj ugroženosti. Nasilnici uvijek svoje postupke opravdavaju tvrdnjama da su napadnuti.
Napad je najbolja obrana
Primjerice, kad je poduzetnik Nenad Bakić svojedobno pozvao građane kojima je Faktograf nanio štetu da to prijave sudu, Faktograf je pokrenuo kampanju na svjetskoj razini, u okviru koje su brojni portali u mnogim zemljama pisali kako je Faktograf izložen prijetnjama i napadima, iako o sadržaju tih tobožnjih prijetnji i napada nije poznato ništa. Usput, Faktograf je u najboljoj tradiciji totalitarnih režima označio Bakićeve objave na društvenim mrežama proglasivši ih netočnima, u skladu s “provjerama neovisnih kontrolora”.
>Grmoja: ‘Je li Faktografova solidarnost s Možemo i Tedeschijem povezana s činjenicom da je njihov novinar Vidov gost na tulumima Solidarne’
Iskrivljavanje činjenica i manipulacija njima vidljiva je i u priči koju Faktograf i drugi pripadnici cenzorske mreže po svijetu redovito ponavljaju. Faktograf piše kako njegovi kritičari “posežu i za omiljenim alatom ekstremno desnih populista, pa u cijelu priču upliću i Georgea Sorosa”.
Ovo je očiti primjer javne manipulacije, da očitiji ne može biti, jer se iskrivljavanjem činjenica i njihovim stavljanjem u određeni kontekst stvara potpuno pogrešan dojam o samoj biti stvari.
Kao prvo, nisu svi kritičari Faktografa “ekstremno desni populisti”, da i ne govorimo o pitanju što je to točno “ekstremno desni populizam”. No ako i prihvatimo olako tu kvalifikaciju, teško da bi se neki ljevičari, koji se žale na Faktograf, mogli opisati kao “ekstremno desni populisti”.
Nadalje, Faktograf tvrdi da kritičari “u cijelu priču upliću Georgea Sorosa”. Ovo je klasičan primjer zamjene teza, jer je George Soros u “cijelu priču” upleten utoliko što je financirao izgradnju mreže kojoj pripada Faktograf, kao i to da George Soros to ne skriva.
Petar Vidov, kao ni njegove kolege iz Faktografa, nije se istaknuo poučnim novinarskim radovima, ako u to ne ubrajamo svakodnevnu agitaciju, ali je za razliku od njih ipak objavio dvije knjige.
Publicist s osebujnim ciljevima i metodama
U jednoj je suautor, knjiga se zove “Zarobljavanje plinom” i predstavlja istraživanje o energetskom sektoru. Druga knjiga njegov je čisti autorski uradak, zove se “Opasne priče”, a na mreži ju nudi knjižara vbz.hr.
Zanimljivo je pročitati opis kojim vbz.hr prati ponudu knjige: “Cilj ove knjige je razmotriti izvore ideja koje oblikuju svjetski politički poredak, a ugrožavaju dugoročnu opstojnost civilizacije kakvu poznajemo; opisati praktične posljedice ideoloških narativa, utjecaj ideja i priča na društveno-političku svakodnevicu”.
Vbz.hr nastavlja opis pojašnjenjem: “Propaganda je ključna sila u ideološkoj borbi i predstavlja središnju opasnost fenomena koji danas zovemo ‘lažnim vijestima’, neistinitih i činjenično neutemeljenih informacija koje posredstvom interneta i društvenih mreža dolaze do velikog broja ljudi. Ako dovoljno puta ponovljena laž postaje istina, onda se i ideološke priče mogu graditi na neistinama”. Čitatelj bi pomislio da je riječ o opisu Faktografa. Koji cilj Vidov slijedi knjigom navedeno je u rečenici: “U fokusu će stoga biti nacionalistički i fundamentalistički narativi koje nam serviraju pristaše identitetskih politika”.
Zbunjuje oprema korica knjige, na kojima su oko naslova poredani slijedeći izrazi: etnopluralizam, euroazijanizam, kleptokracija, intervencionizam, kapitalizam, nacionalizam, nacional-populizam, autokracija, fundamentalizam, komunizam, alternativa.
Već sami pogled na naslovnicu otkriva da autor ima ozbiljan problem s temeljnom logikom, da sam sebi skače u usta i dovoljan je razlog da za iole obrazovanog čitatelja da odustane od čitanja. Totalitarni pokreti uvijek se ističu izazivanjem kaosa, žestokim napadima na sve moguće protivnike i pričom o vlastitoj ugroženosti.
Od podsmjeha do straha
Vidov je novinarski zanat učio u Indexu, prvom mediju na mreži koji se nametnuo onim što se tradicionalno zove “revolverskim novinarstvom”. Iskustva je stjecao i u Pupovčevim Novostima, a preuzimanjem upravljačke palice u Faktografu stekao je dodatne moćne podupiratelje, poput N1 i razgranate svjetske mreže kontrolora javne komunikacije.
Bura je podignuta prije godinu i pol javnom objavom Nenada Bakića da će podići tužbu protiv Faktografa.
>Na ‘hrvatsko-srpskom’ jeziku raspravljali o sigurnosti novinara, a gost bio šef cenzorskog Faktografa
Bakić je tvrdio da ga portal cenzurira i limitira mu dosege objava na Facebooku, te time oduzima pravo na slobodu govora i izražavanja. Bakića je podržao je i profesor dr. Gordan Lauc tvrdnjom da je i on uočio takvo ponašanje Faktografa. Sam se ponudio kao ekspertni sudski vještak kao pomoć u tužbi Nenada Bakića protiv Faktografa.
Narod.hr tada je pisao kako je Faktograf glavni arbitar medijskih portala, pa se mnogi rugaju da „spada pod Ministarstvo istine”. Godinu i pol kasnije, ljudi se sve manje rugaju Faktografu, a sve više strahuju od njega.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
