Krajem prošle godine u Saboru je u raspravi (prvo čitanje) bilo pet prijedloga mogućih izmjena i dopuna zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Suština predloženih promjena bila je uvođenje preferencijskog glasa ili glasova. Jedan od predlagatelja bio je i Klub zastupnika IDS-a.

Osim uvođenja preferencijskog glasa (jednog uz prohibitivnu klauzulu od 10 posto – isto kao i SDP). Taj je klub predložio i uvođenje dvostrukog (oni pišu „dopunskog“) prava glasa pripadnicima nacionalnih manjina. Ukratko: birači nacionalnih manjina imali bi pravo glasa – biranja – zastupnika nacionalnih manjina u posebnoj izbornoj jedinici i još pravo glasa – biranja- zastupnika koji se biraju na općim izborima u toj izbornoj jedinici.

U želji mogućnosti usporedbe našeg zakonodavstva i zakonodavstva drugih država u Europi, putem Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju Ivan Lesar zatražio je prikaz ustavnih i zakonodavnih rješenja zastupljenosti i načina izbora članova parlamenta iz redova nacionalnih manjina. Pristigli su odgovori iz 39 parlamenata od čega 26 iz država – članica EU-a.

Prijevod, sistematiziranje i prikaz odgovora sačinila je Knjižnica Hrvatskog sabora. Zastupnik Hrvatskoga sabora zatražio je informacije o zastupljenosti i pravima nacionalnih manjina u parlamentima. Stoga su sljedeća pitanja proslijeđena putem ECPRD mreže korespondenata:

1. Koliko mjesta u Vašem parlamentu pripada predstavnicima nacionalnih manjina, brojčano i u odnosu (postotku) na ukupan broj zastupnika?
2. Koji je način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Vaš parlament?
3. Ako je Vaš parlament dvodoman, u kojem su domu zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina?
4. Postoji li ograničenje mandata po pravu odlučivanja za predstavnike nacionalnih manjina u Vašem parlamentu (npr. da nemaju pravo odlučivanja o formiranju  parlamentarne većine, povjerenju Vladi, pojedinim stavkama proračuna i sl.)?

Upit je poslan 2. prosinca 2014. svim ECPRD korespondentima a do 13. siječnja 2015. odgovorile su 42 države. Ovaj sažetak donosi prijevod pristiglih odgovora. Dijelovi odgovora koji nisu relevantni odnosno koji ne odgovaraju na postavljena pitanja nisu prevedeni, međutim dostupni su u Knjižnici na zahtjev. Odgovori iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije preneseni su u izvorniku

1. Koliko mjesta u Vašem parlamentu pripada predstavnicima nacionalnih manjina, brojčano i u odnosu (postotku) na ukupan broj zastupnika?

Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, pripadnicima nacionalnih manjina jamči se 8 mjesta u hrvatskom parlamentu od ukupno 151 zastupnika, što predstavlja zastupljenost od 5,3 posto.

2. Koji je način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Vaš parlament?

Pripadnici nacionalnih manjina mogu birati žele li glasovati u jednoj od deset općih izbornih jedinica ili u posebnoj izbornoj jedinici gdje će birati predstavnika svoje nacionalne manjina. Ako odluče glasovati za zastupnike s posebnih lista za predstavnika svoje nacionalnih manjine, istovremeno ne mogu koristiti pravo glasovanja i u općim izbornim jedinicama.

Glede zastupljenosti, u Hrvatskom saboru Srbi imaju pravo na tri zastupnika, Talijani i Mađari po jednog, a Česi i Slovaci na jednog zajedničkog. Pored toga, dvije grupe nacionalnih manjina biraju jednog zajedničkog zastupnika. U prvoj su grupi Austrijanci, Bugari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusini, Ukrajinci, Rusi, Turci, Vlasi i Židovi, a u drugoj su grupi Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci, što čini ukupno 8 zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.

3. Ako je Vaš parlament dvodoman, u kojem su domu zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina?

Hrvatski parlament je jednodoman.

4. Postoji li ograničenje mandata po pravu odlučivanja za predstavnike nacionalnih manjina u Vašem parlamentu (npr. da nemaju pravo odlučivanja o formiranju parlamentarne većine, povjerenju Vladi, pojedinim stavkama proračuna i sl.)?

Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru imaju opći politički mandat, što znači da su izjednačeni s ostalim zastupnicima u pravima i obvezama i da ne postoji ograničenje njihovog mandata i prava na odlučivanje, primjerice kod sudjelovanja pri sastavljanju parlamentarne većine, glasovanja o državnom proračunu i slično.

ALBANIJA – KUVENDI

Nemamo poseban zakon koji bi se tijekom izbora bavio manjinama. Oni sudjeluju na izborima isto kao i svaka druga stranka u skladu s ustavom i izbornim zakonom.

ANDORA – CONSELL GENERAL

S obzirom na veličinu i izborni sustav Andore, ne postoje predstavnici određenih nacionalnih manjina u parlamentu. Parlament Andore je jednodoman. Svi zastupnici su jednaki po pravima i dužnostima.

AUSTRIJA – NATIONALRAT & BUNDESRAT

Ne postoje predstavnici manjina ni u gornjem ni u donjem domu austrijskog parlamenta. Ni u lokalnim parlamentima ne postoje predstavnici manjina.

BELGIJA – SENAT & CHAMBRE DES REPRESENTANTS

Belgijski parlament je dvodoman. Ne postoji fiksna kvota koja pripada bilo kojoj jezičnoj skupini u Zastupničkom domu koji se sastoji od 150 zastupnika. Svi zastupnici obaju domova imaju jednaka prava.

BOSNA I HERCEGOVINA – ZASTUPNIČKI DOM

Društveno uređenje Bosne i Hercegovine utemeljeno je na etničkom i građanskom principu. U Bosni i Hercegovini dominantno je političko sudjelovanje tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), uz nedovoljnu uključenost pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Dioništvo nacionalnih manjina u političkom životu je ograničeno zbog etničke dominacije tri konstitutivna naroda, a interesi konstitutivnih naroda su ključni fokus političkih odluka. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini većinom nisu zemljopisno koncentrirane, da bi mogle ostvarivati prava na političku  participaciju, koja su vezana za teritorij i za postotnu prisutnost na određenim područjima.

Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja Aneks IV. Daytonskog mirovnog sporazuma donesenog 1995. Njime je uspostavljena tripartitna struktura vlasti, zasnovana na ravnoteži snaga između Hrvata, Bošnjaka i Srba, koji su Ustavom proglašeni „konstitutivnim narodima“ i time im je dato isključivo pravo kandidature za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Članom II. Ustava Bosne i Hercegovine jamče se ljudska prava i slobode, direktna primjena Europske konvencije o ljudskim pravima i prioritet ove Konvencije i njenih Protokola nad ostalim zakonima. Člankom IV. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ima dva doma, i to: Dom naroda i Predstavnički dom.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz entiteta Federacija (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka ) i jedna trećina iz entiteta Republika Srpska (pet Srba). Nominirane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske. Od ukupno 15 članova Doma naroda, devet članova sačinjava kvorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju s područja Federacije, a jedna trećina s područja Republike Srpske. Članovi Predstavničkog doma biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu s Izbornim zakonom. Kvorum sačinjava većina svih članova izabranih u Predstavničkom domu.

Dervo Sejdić i Jakob Finci, državljani Bosne i Hercegovine, podnijeli su 2006. godine  predstavke/aplikacije Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, zbog nemogućnosti da se kao pripadnici romske, odnosno židovske nacionalne manjine kandidiraju za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i za članove Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a na osnovi odredaba člana IV. i člana V. Ustava BiH, koji predviđaju da se u ove državne organe mogu kandidirati samo pripadnici hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda.

Presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine naloženo je Bosni i Hercegovini da promijeni Ustav i izborno zakonodavstvo, kako bi pripadnicima nacionalnih manjina, odnosno ostalima koji ne pripadaju niti jednom od tri konstitutivna naroda, omogućila da se nadmeću za položaj člana Predsjedništva BiH i izbor u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Uspostavom nove vlasti, nakon općih izbora održanih u listopadu 2014., očekuje se implementacija navedene presude.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine osnovala je Vijeće nacionalnih manjina BiH, kao posebno savjetodavno tijelo, koje daje mišljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Vijeće može delegirati stručnjake za rad Ustavnopravne komisije Doma naroda, Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma i Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, kada one raspravljaju o pravima, položaju i interesima nacionalnih manjina.

Delegirani stručnjaci mogu biti pripadnici nacionalnih manjina, ali i nezavisni stručnjaci i pripadnici konstitutivnih naroda. Vijeće je sastavljeno od po jednog predstavnika nacionalnih manjina, shodno članku 3. stavak (2) Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina („Službeni glasnik BiH“, broj 12/03, 76/05 i 93/08), i to: Albanaca, Crnogoraca, Čeha, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka i Ukrajinaca.

BUGARSKA – NARODNO SOBRANIE

Parlament Republike Bugarske je jednodoman i sastoji se od 240 zastupnika. Od toga 33 zastupnika u ovom sazivu su predstavnici etničkih manjina. Prema postotku, to čini 13,7 posto. Ne postoje nikakva ograničenja mandata zastupnika nacionalnih manjina vezano za donošenje odluka.

CIPAR – VOULI TON ANTIPROSÓPON

Tri mjesta uz ukupan broj zastupničkih mjesta (56) ili 5 posto od ukupnih mjesta u Zastupničkom domu Republike Cipar pripada predstavnicima armenske, maronitske i latinske religijske skupine. Te se religijske skupine oslanjaju na grčku zajednicu i imaju pravnu obvezu izbora zastupnika u Zastupnički dom. U skladu s Izbornim zakonom Republike Cipar svi građani Cipra (uključujući pripadnike religijskih skupina) obvezni su glasovati.

Ista procedura ili metoda glasovanja primjenjuje se i na predstavnike religijskih skupina. Sudjelovanje zastupnika, koji su veza između svoje skupine i države, savjetodavne je prirode. Uživaju iste privilegije kao i ostali zastupnici, sudjeluju u radu parlamentarnog Odbora za obrazovanje i nazoče plenarnim sjednicama. Iako mogu iznijeti svoja mišljenja vezana za određenu religijsku skupinu, nemaju pravo glasovati. Predstavnici religijskih skupina s pravom glasovanja su oni koje je izabrala čitava grčko-ciparska zajednica kojoj te skupine pripadaju.

CRNA GORA – SKUPŠTINA

U skladu s Ustavom Crne Gore (Službeni list Crne Gore, br. 01/07), pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jamči se pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije. (članak 79, stavak 9).

Prema odredbama Ustava, Skupština Crne Gore sastoji se od 81 zastupnika koji se biraju neposredno na osnovi općeg i jednakog biračkog prava i tajnim glasovanjem. Parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani su 14. listopada 2012. godine, u državi kao jedinstvenoj izbornoj jedinici. Na ovim izborima, mandat su osvojile sljedeće liste nacionalnih manjina:

Bošnjačka stranka – Rafet Husović  –  tri mandata ili 3,70 posto,
Hrvatska građanska inicijativa (HGI) – Odlučno – jedan mandat ili 1,23 posto,
Albanska koalicija: Demokratski savez u Crnoj Gori – Demokratska partija i Albanska Alternativa/ Koalicioni Shqiptar: Lidhja Demokratike në Mal të Zi, Partia Demokratike dhe Alternativa Shqiptare  – jedan mandat ili 1,23 posto, – Forca za jedinstvo  – Forca për bashkim – Genci Nimanbegu – Vasel Sinishtaj – Zana Sarvan – jedan mandat ili 1,23 posto.
(Izvješće o radu Skupštine Crne Gore 2012 http://www.skupstina.me/images/dokumenti/izvjestaji-o-radu/Izvjestaj_o_radu_u_2012.pdf )

U skladu s važećim crnogorskim zakonodavstvom, manjinske izborne liste izuzete su od izbornog praga koji je u Crnoj Gori 3 posto. U slučaju izbornih lista manjinskih naroda primjenjuje se izborni prag od 0,7 posto, odnosno 0,35 posto za predstavnike hrvatske manjine. U nastavku slijede detaljnije informacije u vezi s raspodjelom mandata u Skupštini Crne Gore.

Zakon o izboru odbornika i zastupnika (Službeni list Crne Gore, br. 4/98, 17/98, 14/00, 18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 45/04, 48/06, 56/06, 46/11, 14/14, 47/14) predviđa da na jednoj izbornoj listi može biti najmanje 2/3, a najviše onoliko kandidata koliko se bira. Izuzetno od navedenog, na izbornoj listi za izbor zastupnika koju podnose grupe birača ili političke stranke koje predstavljaju manjinski narod ili manjinsku nacionalnu zajednicu može biti najmanje 1/3, a najviše onoliko kandidata koliko se bira.

Osim toga, članak 43 Zakona predviđa da izborna lista za izbor odbornika, odnosno zastupnika može biti utvrđena ako je svojim potpisima podrži najmanje 0,8 posto birača od broja birača u izbornoj jedinici, računajući prema podatcima o broju birača s izbora koji su prethodili odluci za raspisivanje izbora, bez obzira radi li se o izborima za predsjednika Crne Gore ili o izborima za skupštinu. Izborna lista za izbor zastupnika koja predstavlja manjinski narod ili manjinsku nacionalnu zajednicu s udjelom u ukupnom stanovništvu Crne Gore do 2 posto prema rezultatima posljednjeg popisa može biti utvrđena ako je svojim potpisom podrži najmanje 300 birača. (…)

Raspodjela mandata u Skupštini Crne Gore Članak 94 Zakona o izboru odbornika i poslanika predviđa sljedeće: U raspodjeli mandata sudjeluju izborne liste koje su dobile najmanje 3 posto od ukupnog broja važećih glasova u izbornoj jedinici. Izuzetno od stavka 1 ovog članka:

1) izborne liste za izbor zastupnika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od njih ne ispuni uvjet iz stavka 1 ovog članka, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7 posto važećih glasova, stiču pravo na udio u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista s ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje koje osigurava osvajanje do tri mandata;

2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista za izbor zastupnika pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uvjete iz stavka 1 ovog članka i točke 1 ovog stavka, najuspješnija od njih, s najmanje 0,35 posto važećih glasova stječe pravo na jedan zastupnički mandat (…)

Pravo iz stavka 2 točka 1 ovog člaka koriste izborne liste pripadnika određenog
– istog manjinskog naroda, odnosno određene
– iste manjinske nacionalne zajednice, s udjelom do 15 posto od ukupnog stanovništva u izbornoj jedinici, prema podatcima s posljednjeg popisa stanovništva. (…)

Udio izborne liste pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice u predizbornoj koaliciji s izbornim listama pripadnika drugog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice ili izbornim listama političkih stranaka ili grupa građana koje ne koriste pravo iz stavka 2 ovog članka ne isključuje drugim podnositeljima izbornih lista tog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice pravo iz stavka 2 ovog članka.

Skupština Crne Gore je jednodomni parlament. Ne postoje nikakva ograničenja za pripadnike nacionalnih manjina prilikom procesa donošenja odluka u Skupštini. Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u Skupštini Crne Gore imaju ista prava i obveze kao i ostali zastupnici.

ČEŠKA REPUBLIKA – POSLANECKA SNEMOVNA & SENAT

Ne postoje nikakva posebna prava za zastupnike nacionalnih manjina u oba doma parlamenta Češke Republike.

DANSKA – FOLKETINGET

U Danskoj od 179 zastupnika, 175 ih se bira u Danskoj, dva na Farskim otocima i dva na Grenlandu. Zajedno s Danskom, Farski otoci i Grenland čine Kraljevsku zajednicu, a amandmanom na Ustavni zakon iz 1953. dobili su po dva mjesta u danskom parlamentu, otprilike 2,3 posto. Grenland i Farski otoci zajedno čine jednu izbornu jedinicu. Pravila franšize i izbornosti jednaka su kao i u drugim dijelovima kraljevstva.

Izabrani zastupnici s Farskih otoka i Grenlanda imaju opći politički mandat, što podrazumijeva da su jednaki kao i ostali zastupnici vezano za njihova prava i obaveze i ne postoje ograničenja njihovog mandata niti prava na donošenje odluka, kao na primjer sudjelovanje u sastavljanju parlamentarne većine, glasovanja o državnom proračunu, itd.

ESTONIJA – RIIGIKOGU

Ne postoje posebna mjesta za nacionalne manjine u estonskom parlamentu. Svi zastupnici u parlamentu građani su Estonije i izabrani na općim, slobodnim, proporcionalnim i izravnim i tajnim izborima od građana Estonije. Zastupnici u parlamentu svojim podrijetlom mogu biti pripadnici neke etničke manjine. Parlament je jednodoman. Zastupnici koji pripadaju nekoj nacionalnoj manjini nemaju posebna prava.


Nastavak o pravima predstavnika nacionalnih manjinama u parlamentima pročitajte sutra u drugom dijelu.

* Izvor: Europski centar za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju
*Prijevod odgovora s engleskog: Ured za međunarodne i europske poslove.
*Pripremila Knjižnica Hrvatskoga sabora
* Prijevod sa srpskoga, bošnjačkoga i crnogorskoga pripremio Narod.hr

* Izvornik:
http://www.scribd.com/doc/252497720/Prava-Predstavnika-Nacionalnih-Manjina-u-Parlamentima-Sa%C5%BEetak-Odgovora

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/15215-prava-predstavnika-nacionalnih-manjina-u-europskim-saborima

Izvor: Narod.hr/lesar.info/hrvatski-fokus.hr
Photo: fah