Analiza dramskog djela: Uvod, zaplet, vrhunac, obrat, rasplet…Školarci znaju kako izgleda kada obrađuju lektiru. Ono čemu mi stariji svjedočimo, a klinaca se itekako tiče, iako malo tko od njih zna tko su Plenković i Milanović, svi su ovi elementi političke drame i to gotovo na svakodnevnoj bazi.
Znali smo da je superizborna godina, no kako je krenulo – rasplet svega tamo negdje početkom 2025. teško itko može predvidjeti.
Gorko djeluje činjenica da nas od tsunamija bahatosti i samovolje onih kojima smo dali povjerenje na izborima štiti (ili pod navodnicima štiti) samo ili ‘samo’ Ustavni sud.
>Ustavni sud kao političko tijelo: Ovo su suci koji nisu glasali protiv Milanovića
Kada oni povjerenje, bilo tisuću glasača ili desetaka tisuća, percipiraju kao odriješene ruke da rade što ih je volja bez trunke osjećaja odgovornosti prema glasačima koji su ti dali najviše što ti mogu dati u demokratskom društvu, onda smo svi na skliskom terenu.
O čemu podučavamo djecu?
Volim uvijek situacije iz naših velikih života preslikavati na živote malih – djece. I obrnuto.
Ružno je svađati se, ulizivati učiteljici ili učitelju, pa makar mahao najvećom zastavom koju imaš. Pa tko uči djecu da je OK vrijeđati druge i psovati?! Tko od vas djetetu kaže: varaj na ispitu. Olajavaj svoje prijatelje…Kradi? Učite li ih odgovornosti?!
Ali sve to pada u vodu – ako se mali Marko ili mala Maja nađu u politici.
Padaju sva pravila, svi uzusi, sve maske i moguće dobar kućni odgoj.
O odgovornosti da ne govorim.
Osvijeste li si ti ljudi ikada da rade za mene, tebe? Mi, građani smo njihovi poslodavci…Svima koji rade u državnoj i/ili javnoj službi. Svaki mali, srednji i veliki poduzetnik im je poslodavac. Nije samo novac u igri. U igri je odgovornost, status, država, sigurnost…
Gdje je republika?
A ta država zapravo je apstraktan pojam. Društveno-politički konstrukt, neki bi rekli. Pa kad iz imena države izbacite riječ REPUBLIKA, onda vam ostaje geografski pojam HRVATSKA. To je manje apstraktno.
Tako to izgleda na hrvatskim kovanicama eura. Tamo u tranziciji kune na euro – izgubila se riječ ‘republika’ s kovanica. Postali smo tek geografski pojam u Europskoj uniji. Toponim.
Država, u ovom slučaju Republika Hrvatska – nije mrtvo slovo na papiru ili tabli neke institucije.
No, kao što je nestala s novca, nestaje i u stvarnosti. Jer državu čine simboli, iskustvo, žrtva, zajednički novac, prošlost…Sve je to vezivno tkivo, sve su to koherentni faktori – ne samo činjenica da živimo na prostoru koji opisuje geografski pojam koji se naziva Hrvatska.
Pa kad i te simbole poništiš, uprljaš, zamutiš – rezultat izgleda kao ovo čemu svjedočimo proteklih dana.
Bahati tinejdžer i ulizica
Jedan spava na nastavi četiri godine i tek se tu i tamo probudi kako bi se posvađao sa svima u razredu i izvrijeđao svakog biranim citatima iz ex-yu glazbene i filmske riznice kao nekakav nadobudni, bahati tinejdžer…Drugi se pak četiri godine ulizuje učiteljici, a sva njegova ekipa četiri se godine ulizuje njemu.
>Plenković se na predizbornom skupu hvalio uspjesima, evo što nije spomenuo
Jedan ne drži do institucija ove države, kakve jesu da jesu, drugi privatizira i državu i zastavu.
One sve hrvatske zastave koje vidite na nedavnim skupovima HDZ-a nisu donesene od doma. Nisu se jedan Marin ili Magda sjetili ujutro prije skupa HDZ-a: E pa uzet ću zastavu….Nije im to nadošlo spontano. Onako iz čistog osjećaja.
Moje zastave
HDZ je valjda u zadnjih deset dana pokupovao sve hrvatske zastave dostupne na tržištu pa ih uklopio u svoj predizborni vizual, podijelio poslušnim ručicama da njima mašu i puku pokažu kako su oni njihovi. Kako su oni naši. Bez obzira kako po suverenitetu, simbolima i institucijama države gaze kad god stignu.
Ovima drugima zastave su tek komad tkanine. Njima ni spontano ni pragmatično ne dođe da se late trobojnice.
A klinci? Koliko njih ove godine prvi puta izlazi na izbore? Oni koji ovih dana ponosno pune velikih 18…
Za koga će oni glasati?
Njih ne ferma nitko osim onog koji im nudi sto eura za sklekove, plenkove i zgibove.
Trebat će im.
Ako se ovako nastavi, barem da imaju dovoljno snage u rukama za vući kofere prema odlaznim peronima autobusnih kolodvora. S kartom u džepu za Njemačku ili Austriju.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
