Distopijska noćna mora iz koje se ipak ne možemo tek tako, pucnjem prstiju probuditi, kao hipnotiziran čovjek, svoj ‘sjaj’ pokazuje tu negdje u svibnju. Svake godine. U Marijinom mjesecu.
Znate onaj osjećaj nemoći, kada bi najradije vrištali…. Kad vam serviraju laži, pišu laži, prikazuju laži i govore laži. Mislite si, pa čekaj, pa valjda su razumni ljudi, sve je dostupno, internet pamti, arhive postoje…
Pa opet Hrvatska kao da živi dvije paralelne stvarnosti. U svibnju mjesecu posebno.
Hrvatsko društvo danas boluje od sindrom podijeljene ličnosti s epizodama bipolarnog poremećaja. U dvije paralelne stvarnosti.
Naravno da vrlo subjektivno smatram da je moja stvarnost stvarnija.
Istinitija.
Ona druga je fantazma koja počiva na laži.
U toj distopijskoj fantazmi čovjek koji ne zna gdje mu je domovina smatra da je kamen zaglavni bez kojeg niti jedna hrvatska vlada ne može niti ne smije postojati.
U toj distopiji upogonjenoj medijskim kreatorima fantazme, antifašisti mašu zastavama onih koji bi Židove maknuli s lica Zemlje.
U toj fantazmi borci dvije tisuće kilometara udaljenog Mariupolja su heroji, njihove oznake, koje su kreatori fantazme do prije koju godinu smatrali neonacističkima, danas nose na majicama. Pa i u Saboru.
Junake hrvatskog Mariupolja povlače po blatu.
U toj fantazmi oslobođenje je bilo 1945. u svibnju. Nije bilo 45 godina kasnije.
U toj hrvatskoj fantazmi kažu pa što nije dosta više o ratu završenom prije manje od 30 godina, a ne prestaju pričati o ratu koji je završio prije nešto manje od 80 godina.
U toj fantazmi desnica se zove desnicom, ostalo nema naziv. Ostalo je normalno, meritorno. Ne postoji ljevica, niti ekstremna ljevica.
U toj fantazmi bitan je diktator i njegov režim, nisu bitni mladi koji slave Tvorca svega stvorenog.
>Hina ni slova o tisućama mladih u Gospiću: Umjesto SHKM-a Trnjanski kresovi i Kumrovec
U toj fantazmi na svaki govor o jednoj veličanstvenoj pobjedi iz 95′ dodaje se ali…Ali ratni zločini, ali žrtve s druge strane…U toj istoj fantazmi nakon priča o oslobođenju u svibnju 45′ nema ali, a ali izvire iz svake druge jame, ledine, dvorišta u obliku tisuća i tisuća ljudskih kostiju…
Bez groba.
U toj fantazmi su se savijala leđa pred bremenitim zahtjevima prije ulaska u ‘europsku obitelj’, a ista Hrvatska iz te fantazme susjedima, koji nikada neće prestati maštati o Hrvatskoj u granicama Karlobag – Karlovac – Virovitica, za ulazak u tu istu ‘europsku obitelj ne postavlja niti jedan uvjet.
U toj fantazmi jedna stranka (nije HDZ) daje javni novac svojim članovima i svjetonazorski bliskim osobama i ‘kulturnim radnicima’. I nikome ništa. Valjda zato što ovaj gradonačelnik nije iz Gruda već iz Zaprešića. Naš je. Takve ne problematiziramo iako imamo deset nagrada HND-a za istraživačko novinarstvo.
Cenzura nam je oružje broj jedan iako se nominalno borimo protiv iste.
U toj fantazmi maše se istom zastavom pod kojom je 30-ak godina ranije ista ta zemlja gotovo sravnjena sa zemljom.
U toj fantazmi je u redu za Božić pucati iz kalašnjikova, nije u redu ispaljivati vatromet.
U toj fantazmi majke s petero, šestero i više djece stavlja se u istu rečenicu s okotom.
Crvenokosa vlasnica mačke, redovita posjetiteljica Noćnog marša, eko radionica i ljubiteljica veganske libanonske kuhinje – naš je ideal.
U toj fantazmi sasvim je poželjno kasapljenje nazivati ‘rodno afirmativnom skrbi’ ili pak ‘reproduktivnim pravima’.
Posve je oportuno i poželjno svjetonazorske oponente nazivati pogrdnim izrazima. Svake prve subote u mjesecu, a čekajte samo nadolazeće Hodove za život.
Opet taj svibanj mjesec. Marijin mjesec.
Mjesec One koja je zmiji zgazila glavu. Zmiji koja je otac laži.
I fantazme.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
