Nakon što je Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj u utorak 10. prosinca 2019. Hrvatske studije proglasio fakultetom, Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja započeo je sa serijom priopćenja, tiskovnih konferencija i izjava kojima je pokušao osporiti zakonitost te odluke Senata i insinuirati njezinu nevaljanost.
> Hrvatski studiji postali fakultet: Prvim dekanom imenovan dr. sc. Pavo Barišić
Nezadovoljstvo Nezavisnoga sindikata posve je razumljivo i logično ako se sagleda širi kontekst, odnosno uzme u obzir povijest odnosa koju je taj sindikat imao s Hrvatskim studijima.
Kako je sve počelo?
Nezavisni sindikat u sukobu je s vodstvom Hrvatskih studija od početka 2017., a taj je sukob kulminirao štrajkom dijela nastavnika Hrvatskih studija koje je predvodio povjerenik toga sindikata i zaposlenik Hrvatskih studija doc. dr. sc. Tomislav Janović. Štrajk predvođen Janovićem pravosudna tijela Republike Hrvatske i Ustavni sud proglasila su nezakonitim, a Europski sud za ljudska prava utvrdio je da se njime neće baviti. Naime, presudu Županijskoga suda u Zagrebu potvrdio je Vrhovni sud u svojoj presudi od 18. travnja 2017.
> Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja osuđen zbog nanošenja štete Hrvatskim studijima
Nakon toga, u travnju 2018. Općinski radni sud u Zagrebu donio je presudu prema kojoj Nezavisni sindikat zbog nanošenja materijalne štete Hrvatskim studijima treba platiti platiti odštetu od 15.000 kuna Hrvatskim studijima, kao i 9.562 kune parničnih troškova.
Presude prvo Županijskoga, a zatim i Vrhovnoga suda Vilim Ribić komentirao je riječima kako je presuda posljedica toga što sud “ne razumije pojam akademskih prava i autonomije sveučilišta”.
Optužbe na račun AZVO-a
Takav Ribićev napad na pravosudna tijela Republike Hrvatske bio je početak njegovog kritiziranja sudske praske koja su nastavljena s neargumentiranim izjavama. Osim pravosudnih tijela, Ribić je za zavjeru usmjerenu protiv njega i “autonomije sveučilišta” optužio i Agenciju za znanost i visoko obrazovanje (AZVO). Razlog zašto je Ribić kritizirao rad AZVO-a bio je u tome što je AZVO dao pozitivno mišljenje o radu Hrvatskih studija u svibnju 2018.
To mišljenje AZVO-a, koje je resorna ministrica Blaženka Divjak odlučila ignorirati, Ribić je komentirao riječima kako je “većina institucija u našoj zemlji, pa tako i AZVO, blokirana u svom radu uslijed pritisaka različitih umreženih skupina koje svoje osobne i partikularne interese ostvaruju prikazujući ih kao društveno važne i korisne inicijative”.
Ako se Ribićev opis stanja u hrvatskome društvu prihvati točnim, i pođe se od pretpostavke kako su doista “različite umrežene skupine” pod svoj nadzor stavile “većinu institucija u našoj zemlji”, nužno je zapitati se gdje je u toj priči sam Ribić.
Podrška Divjak
Naime, u svojoj interpretaciji o problematici vezanoj uz Hrvatske studije Ribić sustavno ignorira činjenicu kako on podršku za svoj rad dobiva gotovo jedino od resorne ministrice Blaženke Divjak koja je i prije nego što je preuzela Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržavala nezakoniti štrajk dijela zaposlenika na Hrvatskim studijima.
Ta činjenica, kada bi se stavila u kontekst kasnijih odluka Blaženke Divjak u razdoblju kada je ona već preuzela Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dala bi priči oko Hrvatskih studija posve drugačiji karakter. Prva i najvažnija činjenica koja bi se na taj način mogla objasniti bilo bi pitanje zašto se Divjak oglušila na pozitivno mišljenje AZVO-a o Hrvatskim studijima?
> Komu smeta hrvatski profil Hrvatskih studija?
Međutim, ni podrška ministrice Divjak Ribićevim zahtjevima nije posve neupitna, što je do izražaja došlo u slučaju kada je njezino Ministarstvo dalo dopusnicu za pokretanje Studija demografije i hrvatskoga iseljeništva na Hrvatskim studijima. Ribićevi istomišljenici zbog te su odluke žestoko kritizirali ministricu Divjak, tvrdivši da je na nju izvršen “pritisak”.
Slično tome, Ribić je reagirao i u posljednjem priopćenju, u kojem je ponovno optužio ministricu Divjak, ustvrdivši da bi joj dekan Fakulteta hrvatskih studija prof. dr. sc. Pavo Barišić trebao biti zahvalan zbog njezina ignoriranja propisa.
Zar, prema Ribićevom shvaćanju i tumačenju pravnih normi, zakon je isključivo na njegovoj strani, dok svi oni koji njegova stajališta bezrezervno ne podržavaju (uključujući i ministricu Divjak) zapravo krše zakon? Uzevši u obzir izjave Vilima Ribića, pitanje je je li on izašao iz djelokruga sindikalnoga djelovanja?
Tekst se nastavlja ispod oglasa