Povjesničar Hrvoje Klasić primio je nedavno u svom uredu na Filozofskom fakultetu prijetnje smrću o čemu je opširno obavijestio medije i policiju.
On dodaje kako mu to nije prva prijetnja te da je adresa uvijek ista, na njegov fakultetski ured: “Najgore što su meni i mojim prijateljima takve stvari, prijetnje da će ti netko doći na sprovod u ustaškim uniformama postale normalne”.
“U Hrvatskoj je atmosfera odlična ako ste u stanju zažmiriti, ako ne postavljate kriva pitanja i ne dajete krive odgovore. Čim dođete u situaciju da ste drugačiji, bilo da ste profesor na Filozofskom, bilo da ste homoseksualac ili Srbin – vidite da to i nije tako”, ustvrdio je povjesničar najpoznatiji po tvrdnji kako Josip Broz Tito nije bio diktator te da su na Bleiburgu ubijani ‘neprijatelji države’.
“Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor”, također je jedna od tvrdnji ovoga povjesničara s Filozofskog fakulteta, koji kaže kako prima prijetnje smrću te da o tome neće šutjeti.
Hrvoje Klasić je s informacijama o tome da je dobio prijetnje smrću izašao u danima kada je bio organiziran prosvjed podrške za Matka Škalameru, HGSS-ovca koji je bio optužen da je po nacionalnoj osnovi udario pripadnika srpske manjine iako fizičkog sukoba nije bilo, a kaznenu prijavu je podnio SNV. Podsjetimo na izjave predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj, Milorada Pupovca koji je za medije u BiH ustvrdio kako je Hrvatska faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije te je povezao Republiku Hrvatsku i NDH rekavši kako ne bi želio da “ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima”.
Leković tvrdio da je žrtva pokušaja atentata
Ovom prilikom podsjećamo na jedan raniji slučaj.
Bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković krajem listopada 2016. godine objavio je na društvenoj mreži Facebook da mu je nakon kvara na automobilu mehaničar otkrio kako su mu vijci na prednjem desnom kotaču bili dopola prepiljeni. Ničim izazvan, tadašnji glavni tajnik HND-a Vladimir Lulić ustvrdio je ukoliko se ta tvrdnja pokaže točnom, da je riječ o pokušaju ubojstva.
Zanimljivo je i to da se ovaj “slučaj” pojavio u trenutku kad je medijska pažnja trebala biti usmjerena na Hudu jamu, mjesto partizanski zločina.
U svojoj objavio Leković je opisao kako mu je automobil “nasred autoputa” počeo tresti i krivudati nakon čega je u zaustavnoj traci vidio da mu je “prednji desni kotač iskrivljen i prednja plastična ‘maska’ izvaljena iz ležišta”.
Leković je ustvrdio da je u godinu i pol, koliko je predsjednik HND-a, primao više izravnih prijetnji smrću nego za svih prethodnih 36 godina bavljenja novinarstvom.
Zahvaljujući stvaranju senzacionalističke priče – iz Facebook statusa bez pokrića, više je saborskih klubova zatražilo hitno organiziranje tematske sjednice Odbora za medije, što je Igor Peternel, u to vrijeme potpredsjednik HHO ironično prokomentirao:
“Prije godinu dana mi je vulkanizer zaboravio pritegnut šarafe nakon zamjene guma pa mi je jedna ispala u Palmotićevoj. Srećom živ sam, a u Saboru se o tome nije raspravljalo.”, napisao je Peternel.
Dr. Željka Markić: Ako je na Lekovića izvršen atentat, to sigurno nije zato što pošteno i hrabro obavlja svoj posao
“Ne znam je li netko pokušao antetat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao”, istaknula je tim povodom je dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji.
“Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača. Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim. Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Takvi su oni, lakovjerni. Kad im se sviđa što netko tvrdi. A ovo im se sviđa. I nije to bilo samo otpadanja kotača Lekovićevog auta, bio je to, kažu oni, pokušaj da se skinu šarafi sa kotača svih njih, hrabrih, koji su proteklih godina, ne pokleknuvši, držali štangu Zoranu Milanoviću i njegovoj vlasti, korumpiranim ministrima kulture, poljoprivrede i šire. I pojurili su, ti visokoobrazovani, politički neovisni novinari, koji sami sebe u krug nagrađuju unutar HND-a – tu strašnu istinu o Hrvatskoj – odmah, bez provjera – javiti i međunarodnim novinarskim institucijama – tumačeći im kako svi oni imaju problema u Hrvatskoj, jer dobro obavljaju svoj posao.
Ne znam je li netko pokušao atentat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao. Jer to, po mom sudu, ne čini. Ako ga je netko pokušao ubiti na ovako čudan način iz nekog drugog razloga – očekujem, za razliku od Lekovića, da policija otkrije krvce i kazni ih. Opet, ako se pokaže da ga nitko nije pokušao ubiti – zanima me tko će odgovarati za širenje laži o cijeloj Hrvatskoj u inozemstvu – jer, priča da se u Hrvatskoj ubija novinare koji hrabro obavljaju svoj posao – može imati loše posljedice za zemlju kojoj najveći dio BDP-a donosi turizam.
U međuvremenu, bilo bi lijepo kad bi predsjednik i desna mu ruka, gospođa Lukić, kad se prestanu baviti svojom vlastitom ugroženošću – stigli pozabaviti svojim poslom – ugroženošću profesionalnih standarda u novinarstvu i govorom mržnje svojih ( od HND-a) nagrađivanih članova… jer dok se oni bave šarafima – Gall je Zlatka Hasanbegovića usporedio sa psom, a Ante Tomić ubijene u Hudoj jami nazvao “gnjilim truplima”, pa onda Hrvate kolektivno optužio za podržavanje ratnih zločina protiv Srba u Domovinskom ratu… Možda bi i to moglo zanimati međunarodne novinarske institucije? Ili, ipak, ne?”, zaključila je dr. Markić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
