Predstavljena knjiga dr. Josipa Mužića o cjepivu: ‘Cjepivo je nedvojbeno moralno okaljano’

U subotu 27. studenog predstavljena je knjiga „Cjepivo: da ili ne? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone“ čiji je autor prof. dr. sc. Josip Mužić, pročelnik Katedre za filozofiju na splitskom KBF-u. Na predstavljanju u Zadru govorili su dr. sc. Damir Šehić, profesor moralne teologije i bioetike na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru te neurolog dr. Anton Marović, dr. med. iz Splita. Prigodnu riječ uputio je i autor knjige, dr. Josip Mužić.

To je prvo predstavljanje knjige u Hrvatskoj čiji sadržaj „ulazi u najinteresantniji trenutak ljudskog društva i doprinosi javnoj raspravi iz filozofsko-teološke perspektive, otvarajući široku interdisciplinarnu raspravu“ rekao je dr. Šehić.

Knjiga na 240 stranica sastoji se od tri dijela: Cjepivo i pobačaj, Sloboda i odgovornost i Odbijanje cijepljenja. Dr. Mužić koristio je citate iz 243 knjige i studije te iz 120 članaka, što govori o temeljitosti i suvremenosti te sistematski napisane knjige.

„Motiv za nastajanje te knjige je stanje u kojem se pronašlo cjelokupno društvo. Zaključavanje, restrikcije, socijalne distance, nefunkcionalne javnozdravstvene mjere i sl., prouzročile su mnoštvo moralno-etičkih dvojbi koje su bile poticaj autoru da kao sveučilišni profesor – teolog i filozof sagleda cjelokupni fenomen te ponudi odgovore“ rekao je dr. Šehić

Ozračje netolerancije i segregacije

“Profesor Mužić je iz perspektive moralne teologije vrednovao sve aspekte moralno kompromitiranih cjepiva, počevši od njihove proizvodnje i predumišljaja proizvođača, okaljanošću pobačajem i suradnje sa zlom, uvjeta koje Crkva postavlja za primanje takvih cjepiva, sve do slobode savjesti, moralne ucjene te diskriminacije i zdravstvene diktature“ rekao je dr. Šehić, istaknuvši da se tom knjigom dr. Mužić, kako sam kaže, „otvara pohvalama i kritikama sa svih strana“.

Knjiga ističe da „svaka znanost koja se usudi ući u konfrontaciju s podacima i statistikama te interpretirati drugačije znanstvene činjenice ili ih vrednovati u nekom drugom svjetlu, postaje uskoro pseudoznanost. Etiketira se kao  teorija zavjere, a oni koji stoje iza takve interpretacije postaju neinformirani, retrogradni, oni koji zbunjuju, antivakseri. Unatoč takvom ozračju netolerancije i segregacije, autor odabire teži put moralnog rasuđivanja u svjetlu Kristova nauka“ rekao je dr. Šehić.

Cjepivo i pobačaj

U prvom dijelu knjige, Cjepivo i pobačaj, autor „artikulira moralno rasuđivanje o cjepivima kompromitiranima pobačajem, pri čemu promišljanje utemeljuje na znanstvenim činjenicama o cjepivu koje prosuđuje teološko-moralnim kriterijima.

U skladu s naučiteljstvom Crkve i temeljem crkvenih dokumenta, prvi put na hrvatskom govornom području precizno i jasno artikulira uvjete koje je postavila Crkva za primanje moralno okaljanih cjepiva pobačajem. Treće poglavlje prvog dijela temeljem relevantnih i recentnih znanstvenih istraživanja sabire sve važne elemente proizvodnje cjepiva i ciljanih pobačaja. Time na jednom mjestu sabire sve informacije nužne za donošenje ispravne moralne odluke u duhu kršćanskog moralnog zakona.“ istaknuo je dr. Šehić.

Sloboda i odgovornost

U drugom dijelu, Sloboda i odgovornost, „autor problematizira slobodu mišljenja i izbora u pitanju cijepljenja, britko uočavajući društvene prijetnje i ugroze slobodi pojedinca. “Izniman bioetički doprinos autor donosi, uvijek polazeći od dostojanstva i integriteta ljudske osobe i njenih fundamentalnih prava, slobode i savjesti. Sloboda i moralna odgovornost svakog pojedinca, zdrav razum i autonomija, savjest i sloboda izbora. Sloboda je ukorijenjena u Kristovom moralnom zakonu i učiteljstvu Crkve. Ona čini bedem kršćanskog stava neuništivog pred naletom novog totalitarizma ili ‘puzajuće diktature’, upozorio je dr. Šehić.

Dr. Mužić napominje da „katolički nauk pokušava ne upadati u krajnosti laksizma, koji odobrava uporabu moralno okaljanih cjepiva bez ikakvih uvjeta i rigorizma“.

Odbijanje cijepljenja

Treći dio, Odbijanje cijepljenja, analizira sporne elemente nepovjerenja u nametnuta cjepiva argumentirajući zauzeti moralni stav“ rekao je dr. Šehić. Autor u teološko-bioetičkoj analizi prijepornih točaka raščlanuje pojmove i obuhvatno ih kontekstualno sagledava te „precizno i vrlo izravno pristupa najdelikatnijim pitanjima vezanim za pandemiju Sars-Cov2“.

Interdisciplinarno propitujući načela medicinske etike, autor analizira aktualno stanje u Hrvatskoj i pojedine segmente korištenja cjepiva. Jasno staje u obranu slobode i prava na odabir po savjesti pojedinca koju smatra stožerom ljudske osobe, nasuprot prisili cijepljenja i svih drugih ograničenja koja čovjeku ugrožavaju pravo slobode. Pritom se drži uvijek tvrdih znanstvenih činjenica i nepromjenjivog kršćanskog nauka i morala“ poručio je dr. Šehić.

Gubljenje osjećaja za grijeh

Autor Mužić je „početak svih problema iznimno dobro detektirao u dijelu Gubljenje osjećaja za grijeh”, ističe dr. Šehić. Teologija je već ranije detektirala gubitak osjećaja za grijeh postmodernog čovjeka, a time i osjećaj za sveto te govori o relativizaciji svih vrednota, počevši od ljudskog života. Takav mentalitet moralnog permisivizma je oblikovao suočavanje s novonastalom situacijom pandemije te se ne vidi problem. “Činjenica da postoji potreba braniti autonomiji savjesti, pa i u crkveno-teološkom krugu, ukazuje da se nalazimo u ozbiljnim vremenima te nas vrlo malo dijeli od totalitarizma”, zaključuje autor.

Cjepiva porijekla u stanicama pobačenih fetusa

Dr. Anton Marović rekao je da brojnost citata “ukazuje na upućenost u materiju poznavanjem niza činjenica.”

„Znanost ne umanjuje vjeru, naprotiv, vjera jača znanost, utvrđujući sklad između znanosti i vjere. Iz ove knjige izvire Božji naum i moralni zakon, od Boga usađen u čovjeka kao putokaz prema njemu“ rekao je dr. Marović.  Autor  upozorava na „moralnu reviziju učenja Crkve“, smatrajući da se „ne može proglašavati moralna zastara za zlodjelo“ pobačaja. Pod tim se misli na cjepivo čije je porijeklo u stanicama namjerno pobačenih fetusa.

„Autor upozorava na privikavanje pučanstva na novi način razmišljanja gdje se pobačeno dijete naziva ‘biološkim materijalom’, počinitelj pobačaja i proizvođač cjepiva ‘opskrbljivač’, naručitelj cjepiva ‘dobavljač’. Brojnim argumentima temeljenim na znanstvenim dokazima i referencama, jasno bori za kulturu života“ poručio je dr. Marović, rekavši da se svako drugo mišljenje od medijski proguranoga smatra „suvišnim i štetnim“. Korištenje cjepiva koje vuče porijeklo u stanicama pobačenog fetusa autor smatra „kršenjem i prezirom svetog Božjeg reda stvaranja“.

Dr. Marović smatra da sadašnje stanje „jako sliči na totalitarizam, kamufliran u ideju ograničavanja sloboda i prava u ime brige za zdravlje drugih. Nije dovedena u pitanje i propitivana nijedna donesena mjera, nije se dalo prostora drugačijim mišljenjima struke, nije se pokušalo ukazati na negativne posljedice mjera ili osvijetliti njihovu dimenziju“. Vodeća ideja knjige nije produbljivanje podjela, nego potvrda prava na slobodan izbor“ rekao je dr. Marović, citirajući Krista: „Istina će vas osloboditi“.

Ljubav također može biti zloupotrijebljena

U toj knjizi „ne suprotstavljaju se razum i vjera, nego istina i ljubav. Svjedočeći i boreći se za istinu, vjernik se bori za Isusa Krista. S druge strane, ljubav se danas olako shvaća, kao da je samoodređujuća i neupitna, kao da je apsolut koji ni u kojem slučaju ne može biti zloupotrijebljen. U knjizi se nudi rješenje: to je pomirenje Istine i Ljubavi, što najbolje izražava načelo ‘Ljubiti grešnika, a mrziti grijeh“ rekao je dr. Anton Marović. Istaknuo je da je knjiga referentna za moralna i stručna pitanja u odnosu vjere i medicinske struke te unutar medicinske struke.

Autor knjige, dr. don Josip Mužić, rekao je kako je iz želje da služi Bogu ušao i u temu covid krize, jer to smatra i „pitanjem svoga osobnog odnosa s Bogom“. „Što sam ja spreman učiniti za Istinu? ‘Ja sam Put, Istina i Život’ – to je Krist. On je Bog. U vremenima kad se gazi istina, to proziva moju osobnu vjeru. Jesam li ja Kristov ili sam se omekoputio, uklopio? Jesam li spreman ići do kraja za Onim s kojim sam pošao, kao što su išli toliki sveti u prošlosti ili pristajem na razne kompromise?“ upitao je dr. Mužić.

„Knjiga se obraća vjernicima, ali može poslužiti i onima koji nisu vjernici. Svi imamo zdrav razum i slobodnu volju, to nam je svima dano od Boga. Čovjek ima pravo odrediti slobodno hoće li primiti cjepivo ili ne. To se danas gazi, temeljna sloboda, gazi se savjest. Dočekali smo da imamo Izjavu Stalnog vijeća HBK koja daje jako uporište kod nas Hrvata. Biskupi su se javno izložili, založili za dobrovoljnost po pitanju cjepiva. Moramo ih podržavati da nastave tim putem“ potaknuo je dr. Mužić.

Cjepivo je nedvojbeno moralno okaljano

Dr. Mužić je rekao da je moralna okaljanost cjepiva nedvojbena. „Kad Crkva danas kaže da je dopušteno uzeti takva cjepiva, Crkva ne niječe da su ona moralno okaljana. Jer kaže, tu postoji materijalna, daleka i stvarna suradnja. Ta daleka, pasivna suradnja je uvijek suradnja. No, zaboravilo se da Crkva unutar toga ostavlja slobodu. Ako je dopušteno, ne znači da je obavezno. Svatko od nas ima slobodu ne posegnuti za takvim cjepivom. Pitanje cjepiva nije samo pitanje cjepiva, nego je pitanje budućnosti naše djece i nas kao vjernika“ poručio je dr. Mužić. Upozorio je da se „agresivno i bahato rađa totalitarno društvo i traži da mi kao ljudi i vjernici na to damo odgovor“. Potaknuo je vjernike da se bore mirnim, dopuštenim sredstvima te molitvom i pokorom.