“U petak 13. kolovoza 2021. godine napustio nas je kolega i istaknuti dugogodišnji član Društva arhitekata Zagreba arhitekt Željko Kovačić.”, priopćeno je iz Društva arhitekata.
Željko Kovačić hrvatski je arhitekt i oblikovatelj, rođen u Sisak, 10. rujna 1951. godine. Završio je Arhitektonski fakultet u Zagrebu 1976. godine. Isprva se bavio projektiranjem i adaptacijama obiteljskih kuća i uređenjem interijera, a potkraj 1980-ih posvetio se postavljanju izložbi (Zlatna bula, 1992; Vučedolski Orion, 2000) i stalnih muzejskih postava (Muzej grada Zagreba, 1997–2000; Zavičajni muzej Ozalj, 1999–2001). Bavio se grafičkim i industrijskim oblikovanjem (linija Baština).
Ivana Novak u Jutarnjem 2009. godine piše: “Željko Kovačić nije tipičan arhitekt. Jasno je to odmah nakon što progovorite s njim prvu rečenicu. Vrlo je jednostavan i ne razbacuje se stručnim riječima ne bi li vam objasnio ozbiljnost i važnost nekog djela ili kompliciranost određenog pothvata. Nadalje, nije smrtno zaljubljen u crno-bijele tonove. Dapače, obožava boje, a kuću u srcu Zagreba u kojoj već godinama živi sa suprugom i kćeri nije nakon kupnje srušio do temelja i u potpunosti adaptirao, već ju je transformirao i podario joj svoj prepoznatljivi kreativni pečat te nadogradio sačuvavši pritom sve najbolje od starog sloja.”
“Arhitekt Željko Kovačić poznat je po svojim ‘muzejskim zahvatima’, gotovo da bi se moglo reći da je svojim radovima postavio mjerilo po kojem se određuje uspješnost arhitektonske interpretacije i organizacije nekoga muzejskog postava”, o čemu kolega Alan Kostenčić piše na temu Muzeja krapinskih neandertalaca u Hušnjakovu kod Krapine u članku za Oris.
Članak završava riječima: “Na kraju, možda upravo ono, ovdje vrlo doslovno prikazano vremenskom crtom povučenom na podu muzeja, predstavlja i najvažniju pouku samog muzeja, ukazujući koliko malu i zapravo beznačajnu ulogu u vremenu Zemlje, a kamoli svemira, mi ljudi zauzimamo. Ljepota svijeta oko nas, koja nam je dana našim postojanjem, u trenutku kratkom poput bljeska, trebala bi nas poučiti da je poštujemo te, naposljetku, da je život važniji od arhitekture.”
Željko Kovačić u svojem je životu stvarao slojevitu arhitekturu, prepunu dorađenih i promišljenih detalja, koje njegovu arhitekturu čine i punom osobnih životnih priča, te tako ostaju vrijedan i trajan trag njegovih spoznaja i djela.
Posljednji ispraćaj Željka Kovačića bit na zagrebačkom Krematoriju u utorak, 17. kolovoza, u 14:40.
