Tijekom zagrebačkog prosvjeda “Pravda za djevojčice” u službenom programu nastupile su maloljetne djevojčice, a aktivistica Sanja Sarnavka s još mlađom maloljetnom djevojčicom pročitala je pismo podrške silovanima.
Pravobraniteljici za djecu Helenci Pirnat Dragičević poslali smo upit o djeci na prosvjedu, na koji način takav skup utječe na njih, hoće li reagirati i radi li se u slučaju djevojčice koja je uz Sarnavku čitala poruku o iskorištavanju djeteta.
Odgovor donosimo u cijelosti:
“Pitanje sudjelovanja djece u javnim prosvjedima zajedno s roditeljima u prvom redu je pitanje zaštite najboljeg djetetovog interesa. Pritom je najčešće u prvom planu zaštita sigurnosti djeteta u takvoj situaciji, odnosno procjena rizika, a pritom je najvažnije da odrasli jamče sigurnost i zaštitu djeteta.
Prosvjed koji je nazvan „Pravda za djevojčice“ nedvojbeno jest usmjeren na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja, pri čemu se ističe proporcionalno veća ugroženost djevojčica, što i statistika potvrđuje. Djeca imaju pravo biti informirana o rizicima od seksualnog uznemiravanja, nasilja i iskorištavanja, te imaju pravo biti osnažena da se tome mogu suprotstaviti i zatražiti zaštitu. Iznimno je važna poruka da u slučaju takvih nasrtaja na njihova tijela djeca nisu i ne mogu biti odgovorna – odgovornost je uvijek na strani odraslog napadača.
Nažalost, svjedoci smo niza slabosti u sustavu zaštite djece od seksualnog nasilja, sudska praksa pokazuje da se za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču vrlo blage kazne, kao i da se izrečene kazne zatvora zamjenjuju radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom. Zato se Ured pravobraniteljice kontinuirano zauzima za unapređivanje toga sustava te poziva na stvaranje normativne podloge za odgovarajuće procesuiranje, sankcioniranje i nadziranje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. S tim ciljem smo u nekoliko navrata inicirali izmjene propisa, uključujući i kazneno zakonodavstvo.
Borba protiv nasilja nad djecom prije svega je borba odraslih, ali i djeca imaju pravo sudjelovati u toj borbi, u iznošenju mišljenja i postavljanju zahtjeva za boljom zaštitom djece od nasilja. Odrasli trebaju osigurati da uvjeti u kojima djeca izražavaju svoje mišljenje, stavove i zahtjeve budu za djecu sigurni i podržavajući.
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević”
> Velimir Bujanec o slučaju Zadar, Stanković, Veljača i naslovnici Hrvatskog tjednika…
> Prisegnula nova pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević – što znamo o njoj?
> Pravobraniteljica za djecu predlaže donošenje “lex Milas Klarić” kako bi zaštitila svoju poziciju?
Pismo koje je djevojčica čitala uz Sarnavku
Ovdje možete pročitati poruku spomenutu u uvodu:
“Draga,
Ne znam ti ime, ali znam da si tamo i da čitaš. Znam i da nisi jedna. Ne znam kako se zoveš ni kako izgledaš. Ne znam voliš li čokoladu, vodiš li dnevnik, imaš li psa ili kanarinca, čitaš li rado ljubavne romane, voliš li fotografiju. Ne znam što si sve u životu prošla ni što te sve čeka. Ne znam kako si se osjećala proteklih godinu dana. U moru svih koji će vikati da znaju, kleti se da si sigurno ovakva ili onakva, komentirati te kao da nisi ljudsko biće nego književni lik kojeg pod nastavom interpretiraju za ocjenu – ja priznajem da o tebi ne znam ništa. U vrevi osuda, zgražanja, zazivanja pravde i odmazde – većinom razumljivih i opravdanih – ja ti pišem pismo kako bi znala da u svoj toj galami nismo zaboravile na tebe.
Draga… Ne znam ti ni ime, ali ti vjerujem. Vjerujem da nisi kriva. Vjerujem da nisi odgovorna. Vjerujem da si djevojka – i pametna i blesava i ćudljiva i nježna i hrabra – kao sve druge, te da nijedna druga nije upravo tako i pametna i blesava i ćudljiva i nježna i hrabra kao ti. Ja ti vjerujem. Vjerujem ti da nisi izazvala to što ti je učinjeno, da to nisi “tražila”; da nisi trebala biti “bolja”. Vjerujem ti, i želim da vjeruješ i ti meni: nisi kriva. Nisi trebala jedno, mogla drugo, smjela ili ne smjela treće. Žao mi je što si silovana. Žao mi je što si toliko puta izdana i povrijeđena. Žao mi je što uopće postoji mogućnost da se negdje u tvoj um uvukao crv sumnje, pa i najmanje, da si kriva ili odgovorna. Društvo u kojem živimo odgaja djevojke da misle da su odgovorne za tuđe reakcije na njihova tijela. To nije istina. Nitko ne zaslužuje nasilje. Nitko nije odgovoran za postupke druge osobe. Tko god te i kako povrijedio, to je bila njegova odluka, njegova odgovornost.
Duboko je nepravedno to što ti se dogodilo, i iako bi najlakše, najlogičnije i najpravednije bilo da se dobrim ljudima događaju dobre, a lošima loše stvari, to, nažalost, nije tako. I kada se nešto tragično nepravedno dogodi, kada nas drugi povrijede na način koji nam je bio nezamisliv, normalno je tražiti uzroke, povode i razloge – makar i u svom ponašanju. Ipak, uzrok nije u tebi, nego u onima koji su donijeli odluku biti nasilni. Neću te pitati što si nosila. Neću te pitati što si rekla, kako si se ponašala, jesi li se i koliko odupirala. Nisi kriva, nisi odgovorna. Neću te pitati zašto si šutjela. Da si mogla, progovorila bi. Vjerujem ti da te bilo strah. Vjerujem ti da nisi znala kako. Vjerujem da nisi mislila da možeš, smiješ. Vjerujem ti da si zbunjena, bijesna, razočarana, hrabra, tužna, prazna, prestrašena, odlučna, umorna… Važno mi je da me čuješ: svaka od emocija koje osjećaš posve je u redu. Većina ih, vjerujem, nije ugodna, ali osjećati svaku od njih, čak i u kaotičnoj, zaglušujućoj mješavini, posve je normalno. Normalno je, također, da svi ti osjećaji traju duže nego što je ugodno. Duže nego što možda i sama misliš da je normalno. Uzmi si vremena i budi nježna prema sebi. Dug je put pred tobom; nadam se da je to put iscjenjelja i oporavka, put nove izgradnje povjerenja u sebe, svoju okolinu, sustav u kojem živiš. Zaslužuješ moći se osjećati kako god se osjećaš i zaslužuješ svo vrijeme i resurse potrebne da se s tim osjećajima suočiš i nosiš.
Žao mi je što dijeliš iskustvo tolikog broja žena. Žao mi je što si kroz svoje iskustvo prolazila tako prokleto, jezivo sama. Žao mi je što živimo u društvu u kojem nasilje nad ženskim tijelom postoji. Nije pošteno što ženu ili djevojku, nakon proživljenog nasilja, društvo poziva na odgovornost. Nije fer što svaki samoprozvani stručnjak ima pravo iznova te maltretirati svojim riječima, sakriven iza tipkovnice i internetske veze. No iako živimo u društvu u kojem je takvo ponašanje često, to nije, niti smije biti, opravdanje za nasilje. Pojedinci koji su ti naudili odgovorni su za svoje postupke i tu odgovornost moraju snositi. Ali u ovom se pismu ne radi o njima. Radi se o pokušaju da do tebe dođe poruka: nisi sama.
Draga djevojčice, nisi sama. Želim da znaš da postoje osobe koje ti mogu pomoći, ako to trebaš i želiš. Želim da znaš da imaš vremena. Imaš sebe. Silovanjem ti to nisu oduzeli. Želim da znaš da ima nas koje ti vjerujemo. Ne mogu ti reći da znam kako ti je; to bi prvenstveno bilo netočno, a zatim i omalovažavajuće za tvoje jedinstveno iskustvo. Ne mogu ti obećati da će sve biti u redu jer ne znam hoće li, ali mogu ti obećati da ćemo se sve nastaviti boriti – kako znamo i koliko možemo – i da smo na tvojoj strani.
Tvoja nepoznata prijateljica“, pročitala je uz Sarnavku i djevojčica.
Aktivističko-političke poruke
“Svaki spolni odnos bez pristanka je silovanje”, “Silovanje nije milovanje”, “Bez pristanka=silovanje”, “Patrijarhat ubija”, “Institucije koje štite zlostavljače su zlostavljači”, “Ženski sud za muško nasilje”, “Bijesne i borbene”, “Seksualno obrazovanje u škole”, “End Rape Culture”, “Krivosuđe: Glavna drolja u HDZ-ovom bordelu”, “Vjeronauk u crkve – građanski odgoj u škole”, bile su samo neke od aktivističko-političkih poruka protekle subote na prosvjedima pod nazivom “Pravda za djevojčice” održanima u 12 hrvatskih gradova uz središnji prosvjed na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava u znak podrške svim žrtvama seksualnog nasilja koje od sustava ne dobivaju primjerenu zaštitu.
“Zahtijevamo pravdu za sve žrtve silovanja, zahtijevamo da djeca uče o granicama i ravnopravnosti, da učimo kako pomoći i spriječiti. Zahtijevamo društvo koje će dječacima dopustiti da budu nježni i da plaču. Zamijenimo društvo šutnje društvom zajedničke podrške”, riječi su koje su dopirale od organizatora prosvjeda okupljenima među kojima je bio iznimno velik broj djece. Neke od malenih djevojčica koje još vjerojatno ne mogu razumjeti što je spolni odnos, a još manje što znači silovanje, nosile su transparente kojim su poručivale – “svaki spolni odnos bez pristanka je silovanje”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa