Nakon što ga je Andrej Plenković nazvao ‘pravednikom’ i prozvao da stoji iza interpelacije, kojom je Domovinski pokret zbog afere s vjetroelektranama, tražio smjenu Tomislava Ćorića, u Bujici je uslijedio žestoki odgovor prof. dr. sc. Slavena Dobrovića: – Maske neki ljudi danas vrlo rado nose! Inače obraz i lice odražavaju sve… Kada morate odgovarati na nezgodna pitanja, jako je zgodno staviti masku!
> Plenković krivi Dobrovića: Što su Vrdoljak i Ćorić radili oko vjetroparka?
“To što Plenković govori je ustvari, manipulacija i iznošenje neistinitih teza, koje on često ponavlja pa ih ljudi nakon više ponavljanja, prihvate kao istinu,” rekao je bivši ministar zaštite okoliša, a sada istaknuti član Domovinskog pokreta: ”Ja sam postupao u skladu sa zakonom, a Plenković se treba zapitati što je radio njegov ministar, a moj nasljednik… Ćorićevo ponašanje je vrlo upitno i otvara niz pitanja. Zanimljivo je kako se premijer ruga s izrazom pravednost, a daleko je od situacije kad bi se tek trebao upoznati sa slučajem… On je odgovoran za sve to! Taj vlak, kojeg vodi Plenković, već jako dugo vozi istim smjerom. Ministar Ćorić je ministar od lipnja 2017. godine, prema tome, mislim da mu on treba biti glavna briga.”
Prof. dr. sc. Dobrović najavio novu interpelaciju
Prof. dr. sc. Slaven Dobrović je najavio novu interpelaciju, zbog JANAF-a i afere s mađarskom naftom: – Malo je reći da je to što je Ćorić napravio s Mađarima veleizdaja!
“U četiri godine smo od situacije da čuvamo obje rafinerije u poslovanju i funkciji, došli u situaciju da se sirova nafta transportira van i to u rafinerije kojima gospodari MOL. Nafta putuje sustavom naftovoda JANAF, koji je napravio tehničke adaptacije, sukladno čuvenom memorandumu… Ne znam je li to u javnosti odzvonilo u onoj mjeri, u kojoj bi trebalo,” pita se profesor i dodaje: “Ministar nam tumači kako ne razumijemo ekonomiju i kako je to ekonomski isplativije… Sigurno je isplativije – za njega i za MOL! Mislim da bi on kao ministar trebao prvenstveno skrbiti o našem interesu, općem interesu svih građana RH, a ovdje to nije slučaj.”
Rafinerijski biznis u Hrvatskoj postoji gotovo stotinu godina – podsjeća Dobrović i upozorava: – Da se tada, kada se nafta počela eksploatirati iz Moslavine, netko ponašao kao što to danas čini ministar Ćorić, rafinerija bilo ne bi.
Na konkretno pitanje je li na pomolu nova interpelacija Domovinskog pokreta o Tomislavu Ćoriću, prof. dr. sc. Slaven Dobrović je odgovorio: – Materijala ima jako puno i naravno da se o tome razgovara i vrlo je moguće!
O Plenkovićevoj odgovornosti
Zbog afere s Vjetroparkom Krš-Pađene, DORH bi se ozbiljno trebao pozabaviti Ćorićem – smatra Dobrović.
U emisiji je potvrdio da je investitor u vjetropark čak prijetio Radimiru Čačiću, koji ga je zbog toga prijavio policiji, ali on nije imao takvih iskustava: – Ja sam se upoznao s gospodinom, on je tada bio prilično uporan, nastojeći doći do povoljnoga izlaza i rješenja kakvo je kasnije dobio od ministra Ćorića. Znam da je bio ljut, ali ja sam njima rekao da sve što možemo napraviti u okviru legalnog i dopuštenog, napravit ćemo. Međutim, tog prostora nije bilo i zato ne znam kako se to moglo odraditi odmah kada je došao Ćorić. To su legitimna pitanja i to je pitanje za DORH.
Nije isključio ni premijerovu odgovornost: – Teško je povjerovati da premijer nije bio upoznat s ključnim činjenicama!
Znakovito je to da Plenković nije bio u Saboru tijekom interpelacije, koliko bi trebao biti. Više puta sam slušao kako zdušno brani ministre koji su bili u sličnim situacijama – i po nekoliko sati… Sada nije bio i to je znak. Ministar Ćorić je sigurno izuzetno opterećen ministar, s razno-raznim aferama.
Glavno pitanje za ministra Ćorića je zašto se osjeća tako siguran, stavljajući Hrvatsku u stanje prekršaja u slučaju pogodovanja investitoru – kaže dr. Slaven Dobrović.
O poštivanju i kršenju zakona
Prof. dr. sc. Dobrović ispričao je kako je u vrijeme kada je on bio ministar zaštite okoliša, inzistirao na transparentnosti i poštivanju zakona te mišljenja stručnih službi i za razliku od njegovog nasljednika Tomislava Ćorića, nije imao nikakvih zakulisnih aranžmana s tvrtkom C.E.M.P: – Kada je investitor došao u ministarstvo s novim elaboratom, s izmijenjenom tehnologijom, tražiti nastavak procedure, to je dospjelo u Upravu za procjenu utjecaja na okoliš. Njihov zaključak je bio da je investitor dužan ishoditi Glavnu ocjenu utjecaja, prihvatljivosti za ekološku mrežu. Mi smo bili otvoreni prema investicijama, no ovaj je investitor bio specifičan, a mišljenja stručne službe su bila vrlo jasna i kategorička; trebalo je izraditi Glavnu ocjenu prihvatljivosti, zato što je Hrvatska u međuvremenu postala članica EU i preuzela tzv. direktivu o staništima. U međuvremenu je ministar nasljednik, Ćorić, potpisao rješenje u korist investitora, što je prilično neuobičajeno jer je to posao za stručne službe. To su, sasvim sigurno, bile teške konzultacije, a što se sve događalo po hodnicima i uredima, raznorazni pritisci, o tome da se i ne govori! Nitko iz stručnih službi nije htio to potpisati! Vrlo veliku znakovitost ima činjenica da je Tomislav Ćorić potpisnik rješenja iz srpnja 2017. godine, kojim je poništio prethodno rješenje o potrebi izrade Glavne ocjene i time je oživio projekt.
Osvrnuo se i na Ćorićevo pozivanje na DORH, kojeg koristi kao argument da je to smio učiniti: – Zašto DORH onda nije supotpisnik rješenja?! Ćorić kaže da se s DORH-om konzultirao, jer je investitor zaprijetio tužbom. Naravno da to nije smio potpisati, a prijetnja tužbom sigurno nije glavni razlog zbog čega se odvažio staviti Hrvatsku među prijestupnike. Mi kršimo Zakon o staništima i točka.
Za Dobrovića uopće nema sumnje da su poticaji omogućeni C.E.M.P.-u, investitora stavili u dugoročno povlašteni položaj: – Pitanje je koliko će tu biti desetaka ili stotina milijuna kuna… To su velike cifre, s obzirom na eksploatacijski period, gdje su ministar i svi ostali, u lancu stvaranja uvjeta da to bude povlašteni proizvođač električne energije i uživa povlaštenu cijenu električne energije kroz razdoblje od 14 godina.
O pogodovanju investitoru
Dobrović je siguran da je u pogodovanje investitoru bila uključena i Milanovićeva vlada, a da su sve nastavili Plenković i Ćorić: – To su bila čudesa! Dizali su kvote s 400 na 774, uslijedili su kojekakvi cirkusi, koji su u interpelaciji dobrim dijelom prezentirani. Riječ je o prilično složenoj i dugotrajnoj priči… Epilog koji ukazuje na stanje duboke države i jednog klijentističkog-interesnog lanca dogovora!
Potpis ministra Ćorića pokrenuo je daljnji tijek afere, u koju su umočeni i drugi ministri Plenkovićeve vlade: – HBOR i dodjela 80 milijuna eura za ovakav projekt je dvostruko poticanje! Investitor je dužan pobrinuti se za investiciju, a poticajna cijena je ta koja pokriva njegov investicijski konstrukt. On opet ide HBOR-u, gdje je novac namijenjen za obnovu i razvoj. Možete zamisliti koliko je mladih poduzetnika s idejama došlo i tražilo bitno manje novce, koliko je to radnih mjesta, koje je to zdravo tkivo, a nisu dobili ništa. Ali je zato dobilo ovo klijentističko tkivo! To je taj glib, a mi smo sve dublje u njemu, u blatu…
O mega korupciji
Upozorio je da iza mega projekata, kojima Plenković obećava milijarde iz europskih fondova, stoji i mega korupcija: – Premijer se hvali s količinom novaca koje je uspio angažirati iz EU i to iskazuje isključivo u novčanom iznosu. Mi građani smo veseli jer smatramo da je to utrošeno u nešto korisno. Izgrađene su škole, opremljene su bolnice, most se gradi, neke dionice željeznice… Međutim, pouzdano znam da to baš nije tako u svim sektorima, a jedan od njih je zaštita okoliša. Imamo situaciju da se novci troše u nešto, što ne ispunjava neki sektorski cilj…
> Ministar Ćorić nije uspio: Odbijen njegov zahtjev za izuzeće suca u slučaju dr. sc. Zmijanović
I onda je naveo primjer riječke Marišćine: – Bjelodano je jasno da se od tamo širi zagađenje! Imamo 40 milijuna eura vrijedan centar za gospodarenje otpadom, koji je sagrađen europskim novcem, a dijelom i hrvatskim javnim novcem i koji je trebao, po riječima tzv. stručnjaka – te klijentele i cijele ekipe – riješiti sav problem otpada i ispuniti ciljeve koje u stvarnosti uopće ne ispunjava jer nema recikliranja. Gore od toga je što se tamo širi zagađenje u prostor gdje ljudi rade, u prostor oko centra… Građani su izloženi zagađenju, vode se cijede na sve strane, emisije u zrak i okoliš… Ne samo da nije ispunjena svrha za koju je to građeno, nego su nastale i štete. Aktualni ministar Ćorić već je pet takvih centara odobrio, svaki vrijedan pola milijarde kuna!
Zajedno s Marišćinom kod Rijeke, izgrađen je i Kaštijun kod Pule, koji prihvaća sav otpad Istre: – U silnim studijama koje su napravljene i debelo plaćene, nigdje ne stoji da će širiti neugodne mirise! Neugodni mirisi su nešto, što čovjek prvo osjeti, ali tu dolaze i razno razna zagađivala, teški metali, pojedine toksične organske tvari…
O klijentelizmu, mitu i korupciji u županijama
Na pitanje kako nastaju takve studije, Slaven Dobrović je odgovorio: – Sve je to isti obrazac, interesne skupine, klijentelizam, mito i korupcija! Ti centri su debelo precijenjeni i koštaju desetak puta više nego što bi koštala normalna alternativa, a to je ono što postoji u Prelogu i na Krku – sortirnica, kompostiranje i centar za ponovnu uporabu.
Najveći dio mega korupcije u poslovima s europskim novcem i otpadom, prema riječima prof. Dobrovića, realizira se preko županija, a zna se tko njih vodi: – Županijama, koje zakonski uopće nisu odgovorne za gospodarenja otpadom, daje se pola milijarde kuna da vode investiciju. Nema ljepšeg posla s tuđim novcem! Većinu županija vode članovi predsjedništva HDZ-a i zbog toga je bilo silnog nerazumijevanja i velikih pritisaka, još kada sam bio u Vladi… Svi ti župani su redom iznimno zainteresirani za te centre.
Posebno je istaknuo projekt centra za gospodarenje otpadom kod Dubrovnika – Lučino Razdolje: – To je potpuno pogrešni koncept! Lučino Razdolje je 50 kilometara od Dubrovnika, na 300-400 metara nadmorske visine, u prelijepom kršu. To je čisti djevičanski okoliš, nikakve industrije u blizini nema… Tamo proizveden med mogao bi se prodavati za zlato… Ali kad jednom zagadite takav okoliš, to se ne da očistiti. Uopće, ideja da netko tamo smješta takav centar, je suluda sama po sebi!
O ugroženosti Malostonskog zaljeva
Profesor Dobrović je u Bujicu donio studiju, koju su neki pokušali zataškati, a koja upozorava na veliku ugroženost Malostonskog zaljeva: – Svi znamo da Malostonski zaljev dugo uživa iznimnu zaštitu i da je tamo višestoljetni uzgoj kamenica, a rijetka su mjesta na zemlji gdje ih možete uzeti iz mora i jesti… I sad netko ide to stavljati na kocku!
“Taj netko je naručio studiju i onda odjednom više ne zna da ju ima,” upozorava Dobrović: “Oni tvrde da studija dr. Antuna Šimunića ne postoji, da nije naručena! Samo zato što ukazuje na utvrđenu vezu s bojilom, traserom, na mjestu upuštanja boje visoko u kršu i izvora u uvali Malostonskog zaljeva, Bistrini…”
Na koncu je ministar Ćorić početkom ove godine potpisao i tu pola milijarde kuna tešku investiciju, a autori studije koja upozorava na uništenje okoliša, odjednom su izgubili mogućnost poslovanja sa svim državnim i lokalnim javnim institucijama – potvrđeno je u Bujici.
Imam jednako loša iskustva i s HDZ-om i sa SDP-om – napominje Dobrović: – To nisu bili ljudi spremni na odvažni iskorak i na odmicanje od klijentelizma. Vjerujem da Domovinski pokret jest ta snaga.
“Klub u Slovenskoj vrlo dobro ocrtava sustav upravljanja našim nacionalnim resursima,” zaključuje profesor: “Nažalost, nije tako samo u sektoru energetike, tako je i u mnogim drugim područjima.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa