Hrvatska javnost sada ima i konkretan analitički dokaz kako su centri za gospodarenje otpadom mjesto na kojem treba nositi maske sa specijalnim filtrima za zaštitu od niza kemijskih spojeva. Tako stoji u Izvještaju o ispitivanju kemijskih čimbenika u okolišu ŽCGO Marišćina, izrađenog od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, navodi dr. sc. Slaven Dobrović.
Dakle, smrad koji se godinama širi iz Marišćine nije samo subjektivna ocjena nekoga da mu je ugroženo zdravlje, kako je to prije dvije godino tvrdio ministar Ćorić, nego ipak objektivno upozorenje da sa prostorom u kojem se živi nešto ozbiljno nije u redu. Ovo je tek dio ugroze koja iz Marišćine stiže, jer pitanje prodora zagađenih voda u krško podzemlje još nismo ozbiljno dotakli.
Nizu zdravstvenih poremećaja i bolesti izloženi su građani jednim promašenim i štetnim projektom gospodarenja otpadom na koje smo potrošili preko četiri stotine milijuna kuna javnog novca. I to bez obzira što su odgovorne osobe političkih elita na vrijeme bile upoznate s daleko boljom alternativom – ekološkim rješenjem kružnog gospodarenja otpadom, koje osim što je jeftinije sedam do deset puta osigurava visoki stupanj reciklaže i bitno manje emisije u okoliš.
Jesmo li kao društvo spremni nešto naučiti iz vlastite greške?
Sudeći po ubrzanom ritmu izgradnje sličnih centara kod Dubrovnika, Splita, Zadra i Karlovca, a ujedno otežanoj i usporenoj izgradnji ekološke infrastrukture za otpad, s ovom Vladom NISMO.
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
