Maraš: Dagur je sad Damir, Dalmatinac! A Thompson ima lijepe pjesme

U razgovoru za Sport Klub Mateo Maraš se kroz mnoge zanimljive crtice osvrnuo na Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Otkrio nam je što im je Domagoj Duvnjak rekao nakon finala s Dancima, zašto se upravo zbog našeg kapetana u jednoj situaciji preznojio kao nikad, što mu je bio najemotivniji dio dočeka, tko je od suigrača najluđi u slavljima i tko je zaslužan za neslužbenu himnu reprezentacije Thompsonovu ”Ako ne znaš šta je bilo”. Također, od Maraša smo doznali jesu li mu Mađari zamjerili podbadanje uoči međusobnog susreta, čija ga je čestitka najviše dirnula i zašto je naš vratar Dominik Kuzmanović izluđivao na DJ-a u Areni Zagreb.

Za početak, Mateo, kakav je osjećaj imati to srebro, prvu medalju s reprezentacijom?

Maraš: ”Predivan je osjećaj. Svima je san igrati na Olimpijskim igrama, pa tako i meni i bilo mi je teško ovog ljeta kad sam ispao iz reprezentacije. Možda je tako Bog htio. I sad se dogodi ova nagrada, srebro. Svi smo za to radili, pokazali smo veliko zajedništvo. Kako je turnir išao dalje, vidjeli smo da možemo. U infarktnim završnicama skoro smo ‘ubili’ naše ljude, pa je taj uspjeh još slađi, haha. Ovo je bio baš pravi timski uspjeh.”

Dojmovi s prvenstva

Koliko ste uopće stigli sabrati dojmove s turnira i pogotovo dočeka budući da ste vrlo brzo morali natrag u klub u Mađarsku?

Maraš: “Polako počinjem biti svjestan. Stalno me majka i otac pitaju jesam li svjestan što smo napravili. To je nešto što će nas obilježiti za cijeli život. Na sastanku nakon finala Duvnjak nam je rekao da se svi međusobno pogledamo jer ova ekipa mora zauvijek ostati u kontaktu, ova medalja mora nas vječno povezivati. Uz to, bilo je ovo Duvnjakovo zadnje prvenstvo pa smo sve što je govorio slušali i upijali i više nego inače. Ja prema njemu imam veliko strahopoštovanje. Ljudi koji su najbolji u svom poslu obično su i najjednostavniji. Takav je slučaj i s Duletom i od takvih treba učiti.“

Strahopoštovanje, zaista?

Maraš: ”Da. Sjećam se jedne epizode. Kad bismo imali šišanje u hotelu, običaj je bio da prvo idu najstariji, a najmlađi posljednji. Jednog dana ja sam došao prvi, nije nikog bilo i počelo me šišati. Odjednom, ulazi Duvnjak. Ja problijedio. Bilo mi neugodno. On tu čeka i gleda mene kako se šišam. Preznojio sam se kao nikad. Dva dana su me suigrači sprdali zbog toga.“

Maraš o dočeku, slavlju…

Koliko je emotivan bio doček na Trgu? Je li Vas iznenadilo koliko se ljudi skupilo?

Maraš: ”Ja sam prvi bio skeptičan, ali govorili su mi Dule i ostali stariji iz reprezentacije da će doći dosta ljudi. Nakon finala našli smo se u zajedničkoj prostoriji i pričali. Govore su imali Duvnjak, Pešić i Karačić jer su se opraštali. I onda krećemo za Hrvatsku. Ja sam bio najemotivniji kad su borbeni rafalei proletjeli pored našeg aviona. Pa onda prelijetanje preko Trga, a dolje već vlada ludilo. Na aerodromu je bilo jasno da nas čeka nešto posebno, a u busu se to nastavilo. Sjećam se da je Šoštarić rekao kako nakon svega ovoga sada mirne duše može i prestati igrati.“

Tko je najluđi među igračima, tko je predvodio slavlje u avionu?

Maraš: ”Pešić je taj. On je najosebujniji.“

Je li bilo kakvog “aftera“ nakon dočeka na Trgu?

Maraš: ”Imali smo zajedničku večeru u Westinu, a ja sam nakon nje odmah išao za Mađarsku. Putovao sam s curom, već ujutro sam imao trening. Nisam morao trenirati, ali sam morao biti ondje. Samo na regeneraciji i masaži.“

Izbornik naučio sve pjesme

Na tom putu i izbornik Sigurdsson pokazao je više emocija nego što se prvotno očekivalo. Je li Vas i ta njegova strana iznenadila?

Maraš: “Kad je dolazio, svi su govorili hladan je, Skandinavac… Ali dobro, razmišljali smo da nam možda upravo to i treba. Naše je emocije nekad teško kontrolirati. Ja prvi ne mogu. Ako me ‘nosi’, ja tako igram, ne mogu se smiriti. A Dagur je miran. Vjeruješ mu, zna što radi. To se sada i pokazalo. Ali, i njega je sada ponio naš temperament. Nije više hladan, sad je on naš, Damir!“

Dakle, to je sad službeno njegovo hrvatsko ime?

Maraš: “Tako je. Evo i udomaćio se u Zadru, sad je i Dalmatinac. Kao osoba je jako dobar, miran, ali i izravan i precizan oko onoga što želi u igri. Odgovara nam. Nakon Olimpijskih igara bilo je puno skepse, je li on taj… Ali pokazalo se da jest taj.“

Je li zaista naučio stihove ‘Lijepe naše’ ili samo neke dijelove?

Maraš: “Ne, ne. Naučio je zapravo, sve. Pjeva i ostale naše pjesme. Lupi petama, Moja domovina, Ako ne znaš šta je bilo… Zna dosta pjesama. Morao ih je naučiti, koliko smo ih puštali svakog dana, haha. Treba to respektirati, svaka mu čast. On je i treninge s japanskom reprezentacijom vodio na japanskom jeziku. Zadivljujuća kultura.“

O Thompsonu

Kad smo kod himni i glazbe, kako je došlo do toga da Thompsonov hit ‘Ako ne znaš šta je bilo’ postane zaštitni znak ove generacije? Kaže Zvonimir Srna da je prvotno glavna pjesma trebala biti ‘Lupi petama’.

Maraš: “Inače je bio običaj prije utakmica slušati domoljubne pjesme. U početku je Srna puštao glazbu u busu. Imali smo razne rutine kojih smo se pridržavali. Od toga da prije ulaska u bus odemo na kratku šetnju pa do nekih glupih i nevažnih. Jednu je utakmicu Srna odigrao loše i rekao da sad ja moram puštati glazbu. Repertoar je uglavnom bio isti. Kako bismo se približavali Areni, onda bih puštao Lijepa li si, Moja domovina, Ako ne znaš šta je bilo… Thompson ima lijepe pjesme, htjeli smo i prije da se pušta u Areni, ali zbog pravila Svjetskog prvenstva DJ nije smio puštati samo hrvatske pjesme. Kuzma (op.a. vratar Dominik Kuzmanović) bi izluđivao na zagrijavanju jer se nisu puštale hrvatske pjesme haha… Na kraju pravila više nisu ni vrijedila, puštalo se ono što smo htjeli.“

Izvor: narod.hr/sport klub