Prof. dr. sc. Slakoper: Tzv. ‘pravosuđe’ – tko je tko i za što je odgovoran?

Foto: Fah, efzg.unizg.hr, Thinkstock (Fotomontaža: Narod.hr)

„Da hrvatsko pravosuđe ne funkcionira to zna cijela hrvatska nacija, to zna i Europska komisija” nedavne su riječi jedne saborske zastupnice prema mrežnoj stranici Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Daleko od toga da bi ta zastupnica bila prvi ili posljednji političar koji govori o „pravosuđu“. O „pravosuđu“ i njegovom (ne)funkcioniranju govorili su i govore brojni političari prije nje, uz nju, a govorit će i sutra. Govoreći tako, siguran sam da oni u isti koš guraju sudstvo i državno odvjetništvo, a mislim da nerijetko ciljaju i na policiju, odvjetništvo i javno bilježništvo. O svemu tome oni govore kao o cjelini. Međutim, svako pojedino od toga ima vlastitu i odvojenu ulogu i odgovornost, zbog kojih ih se nikako ne smije gurati u isti koš. Neki od onih koji govore o pravosuđu to znaju, a neki ne znaju. Pišem ovo zbog potonjih.

Otkud uopće riječ „pravosuđe“? Ne znam. Možda zbog nekritičkog preuzimanja i prevođenja pojmova iz anglosaksonskog svijeta koji rabi izraz „judiciary“, tj. pravosuđe. No u hrvatskom Ustavu ta riječ uopće ne postoji. Provjerite, ako ne vjerujete, upravo sam to učinio. On odvojeno spominje odvjetništvo, sudbenu vlast, državno odvjetništvo i Ustavni sud. Policiju posebno ne spominje, jer je ona dio izvršne vlasti, na čijem je vrhu Vlada. Njihovu ulogu i odgovornost pobliže određuju zakoni.

Tako Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave određuje da Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja poslove koji se odnose na: poslove policije i kriminalističke policije, i to zaštitu života i osobnu sigurnost ljudi i imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela i pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih djela i njihovo privođenje nadležnim tijelima. Jednostavno govoreći, kad je riječ o kaznenim djelima prvo u lancu je Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija. Ako ona ne otkrije kazneno djelo, ne pronađe i ne uhvati počinitelja, a kazneno djelo je počinjeno, može se reći samo da ne funkcionira Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija, ali ne i da ne funkcionira državno odvjetništvo ili sud, jer otkrivanje kaznenih djela i pronalaženje i hvatanje počinitelja nije njihova zadaća. Odgovorno je Ministarstvo unutarnjih poslova, ali ne i državno odvjetništvo ili sud.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Državno odvjetništvo je tijelo koje je dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela i poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske. U sredstvima javnog priopćavanja i javnosti općenito druga od ove dvije dužnosti državnog odvjetništva gotovo da se i ne spominje, iako nije manje važna od prve. Dužnost poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske znači, primjerice govoreći, podizati tužbe za zaštitu vlasništva Republike Hrvatske kad je ono povrijeđeno i tužbe radi naknade štete počinjene na imovini ili ugledu, dobrom glasu i časti Republike Hrvatske. Prije više godina mediji su prenijeli vijest kako je prekršajno osuđen pijani vozač glisera koji je signalnom raketom prouzročio požar. Ali, ako je bila spaljena šuma koja je vlasništvo Republike Hrvatske, državno je odvjetništvo bilo dužno podići i tužbu radi naknade štete prouzročene Republici Hrvatskoj. Ako nije, sud nije ni mogao presuditi u korist Republike Hrvatske i ne može biti odgovoran za to što joj šteta nije naknađena. Ako nije, odgovorno je državno odvjetništvo, a ne sud.

Dužnost državnog odvjetništva da postupa protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela počinje kad postoji sumnja da je počinjeno teže kazneno djelo. Zajedno s istražiteljem i policijom ono je dužno razjasniti sumnju je li takvo djelo počinjeno i utvrditi koja je osoba osnovano sumnjiva za počinjenje takvog djela. To se utvrđuje provođenjem izvida i istrage čiji temeljni smisao je pronalaženje dokaza o tome da je počinjeno kazneno djelo i da ga je počinila određena osoba. Izvide državno odvjetništvo može provoditi samo ili njihov provođenje naložiti policiji, a istragu državno odvjetništvo. Ako smatra da postoje potrebni dokazi o tome da je počinjeno kazneno djelo i da ga je počinila određena osoba, državno odvjetništvo podiže optužnicu. Ako je kazneno djelo zaista počinjeno, a potrebni dokazi protiv određene osobe nisu pronađeni i optužnica nije ni podignuta, odgovorni su državno odvjetništvo i policija, a ne sud.

Kad je podignulo optužnicu ili tužbu radi zaštite vlasništva Republike Hrvatske ili naknade štete Republici Hrvatskoj, državno odvjetništvo postaje samo jedna od dvije stranke u postupku pred sudom. Ono protivniku nije ni nadređeno ni podređeno. Okrivljenik odnosno tuženik ravnopravan je i u demokratskom društvu mora biti ravnopravan. Podrazumijeva se da u postupcima pred sudovima tvrdnje koje iznosi mora dokazati onaj tko ih iznosi. Državno je odvjetništvo, a ne sud, onaj tko treba dokazati da je određena osoba počinila kazneno djelo ili Republici Hrvatskoj počinila štetu. Glede dokazivanja na sudu je samo da ocjeni proizlazi li, prema pravilima opće i pravne logike, iz dokumenata, izjava svjedoka i drugog što može biti dokaz, zaključak da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo ili određenu štetu Republici Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On, sud, odgovoran je samo ako iz svega toga proizlazi zaključak da je to počinjeno, a on zaključi da nije, ili ako iz svega toga ne proizlazi zaključak da je to počinjeno, a on zaključi da je. Posve je jasno da ima i takvih slučajeva, i da takve slučajeve treba neumoljivo sankcionirati, ali ih ima neusporedivo manje no što ima valjanih zaključaka sudova koji prolaze „ispod radara“ sredstava javnog priopćavanja. Pogotovo onih sredstava koji šire samo negativne vijesti, koji dobivene vijesti filtriraju prema tome jesu li dovoljno senzacionalne i koji u oku Republike Hrvatske vide i trun, a u svome ne vide ni balvan. U protivnom bi možda objavili i statističke podatke koji pokazuju da hrvatski sudovi po rješavanju predmeta nisu sporiji ili lošiji od prosjeka sudova drugih država Europske unije.

* Prof. dr. sc. Zvonimir Slakoper pročelnik je Katedre za Građansko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci i pročelnik Odjela za pravna pitanja i kulturu prava Matice hrvatske, redoviti profesor na Katedri za pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.