“Gomila dokaza, dokumenata, svjedoka nedvojbeno je potvrdila da su obojica ne samo pomagali nego da su i sudjelovali u tome ubojstvu. Tako da je presuda potpuno, potpuno očekivana”, rekao je u specijalnoj emisiji prof. dr. sc. Josip Jurčević.
Perković i Mustač proglašeni krivima: Dobili kazne doživotnog zatvora
Ocijenio je kako presuda pokazuje koliko je još uvijek u Hrvatskoj po svim institucijama duboka udbaška struktura i mreža koju su devedesetih godina uspostavili Perković i Mustač te dodao kako je cjelokupni aparat, a posebno onaj sigurnosnih službi u rukama struktura koje su do 1990. bili najozloglašeniji progonitelji nositelja hrvatskih demokratskih ideja.
“Tajne službe među kojima je bila i Udba bili su glavni čuvari režima. I zbog toga su imali legalne i ilegalne ovlasti praktično poduzimati sve radnje koje su bile nužne za zaštitu režima. Imali su i neograničen fond financijskih i drugih sredstava za provođenje svih vrsta operacija, akcija, prisluškivanja, praćenja, uključujući i ubojstva bez ikakve presude”, rekao je prof. Jurčević.
“Nadređeni svim službama bio je Josip Broz Tito i već se to vidi iz osnivačkog dokumenta ključne ishodišne službe 1944. To je bila OZNA, odnosno Odjeljenje zaštite naroda, gdje je načelnik te službe bio Aleksandar Ranković, ali već i u tom dokumentu piše da su svi podređeni Josipu Brozu Titu. Kasnije su te službe bile podijeljene na civilnu, vojnu, pa Sekeretarijat vanjskih poslova. Mijenjale su imena i neku konstrukciju, ali njihova bit je ostala do 1990. i raspada Jugoslavije ista. Te su službe bile malj u rukama Partije i Josipa Broza Tita”, istaknuo je prof. Jurčević.
Milanović šokiran presudom Perkoviću i Mustaču
Prema dosadašnjim istraživanjima jugoslavenske tajne službe su likvidirale osamdesetak hrvatskih političkih iseljenika, od toga polovicu na području tadašnje Zapadne Njemačke. Neka od tih su bila detaljnije istražena od hrvatskih istraživača, ali i njemački su istraživači još za vrijeme Jugoslavije pisali knjige u Njemačkoj.
Mnogi slučajevi koje je odrađivala slovenska UDBA pokrivala je dio hrvatskih iseljenika.
“U proceduri dopuštanja likvidacija tajnih službi u iseljeništvu uvijek je morala biti odluka uz suglasnost Josipa Broza Tita, a nakon njegove smrti jugoslavenskih čelnika, odnosno političkih tijela, poput Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Niža tijela su predlagala, ali politički i partijski vrh je davao odobrenja za akcije. Zadnje ubojstvo za koje se zna je ubojstvo Ante Đapića, rođaka istoimenog političara, 1989. godine u Njemačkoj. Jugoslavijom je tada upravljalo predsjedništvo Jugoslavije po republičkom ključu, osam predstavnika”, naglasio je.
Prof. Jurčević kaže da je presuda potpuno očekivana. Gomila dokaza i svjedoka nedvojbeno je potvrdila da su obojica ne samo pomagali nego i sudjelovali u tom ubojstvu.
“Nadajmo se da će ova presuda biti početak suočavanja, u punom smislu istraživanja, ali i provođenja pravosudnih procesa, a onda i potpunog distanciranja od zločinačkog komunističkoga sustava, ne samo kad se radi o likvidacijama, već i o cjelokupnom društvenom i političkom životu pa i simbolima. Mi još uvijek slično kao i Slovenija koja je još duže u EU živimo duboko u komunizmu”, ističe.
Jako je važna Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006, na temelju nje u u lipnju 2006. Hrvatski sabor donio je deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. Međutim to je ostalo mrtvo slovo na papiru.
Mogli smo svjedočiti prije tri godine koliko su najviše i političke i državne i pravosudne, a posebno DORH vjerni tome sustavu i sada osuđenim zločincima.
Ako se krene od toga što se događalo s Lex Perković u Hrvatskoj može se imenom i prezimenom identificirati osobe u najvišoj državnoj vlasti koje su i danas jednako moćne i koje i sprječavaju Hrvatskoj izaći iz totalitarnog sustava i stvarno uključivanje u Europsku uniju, te prihvaćanje europske pravne stečevine uz funkcioniranje pravne države.
Iz izjava tadašnje vlasti, Milanovića, Josipovića, Grbina u godini 2013. vidi se koliko su grčevito branili dvoje optuženih, koliko su odbijali postupiti po europskom uhidbenom nalogu i dugo čekani dan ulaska Hrvatske u EU bio je doveden u pitanje, te se pretvorio u najveći skandal u povijesti Europske unije.
“Koja je dubina utjecaja Perkovića i Mustača i njihove službe – valja početi od 1990. godine, prijelomna godina kad se događaju prvi demokratski izbori, počinje proces osamostaljenja. Udba, tj. 850 njihovih zaposlenika bez ikakve prepreke nastavila svoju djelatnost kao Služba državne sigurnosti samostalne države Hrvatske”, rekao je prof. Jurčević dodavši kako je to povijesni presedan i paradoks.
“Služba koje je najžešće, svim sredstvima, uključujući i ilegalna ubojstva u Jugoslaviji i iseljeništvu, čitav svoj smisao nalazila je u tome da ratuje protiv samostalne države Hrvatske i demokracije”, pojasnio je dodavši kako su oni kao jedina institucija, koja je prešla bez ikakvih promjena u hrvatsku državu, iskontrolirali cijeli proces – ono što je tijekom rata došlo u hrvatske institucije, postpuno su uspjeli kriminalizirati uključujući da su već za vrijeme života prvog hrvatskog predsjednika, njega unutar hrvatskih institucija, onda i međunarodnih, proglasili šefom zločinačke organizacije – što je poslije došlo do izražaja u optužnicama u Hagu.
“Sve deformacije koje danas imamo su proizvedene od prestavnika bivšeg sustava. Cijelu tranziciju zločinačkog sustava u nove demokratske okolnosti iskontrolirali su isti ljudi kojima su na čelu bili Mustač i Perković”, nagalsio je dodavši kako da bi se vidjela razina njihove moći – 1986. godine Mustač koji dotada bio šef Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti za područje Hrvatske, prelazi u Beograd i do 1991. godine ostaje u Beogradu kao šef jugoslavenske službe, a Perković 1986. preuzima čelno mjesto u službi u Hrvatskoj.
“I oni preseljavaju u sustav bez ikakvih zapreka u Hrvatskojs a svim posljedicama koje možemo iščitavati danas. Od razobličavanja i pljačke u privatizacijskom procesu i sve druge tragedije koje proživljavamo zapravo su iskontrolirane od strane tih čelnih ljudi i njihovih ogranaka”, rekao je dodavši: “Njemačka kao naša sudružica u Europskoj uniji mora provoditi te procese koji su trebali biti provođeni u Hrvatskoj”.
Naglasio je kako će biti zanimljivo gledati hoće li se išta događati u smislu sankcija političkih, javnih pa i pravosudnih ljudi u državnim institucijama, uključujući i bivšeg državnog odjetnika Mladena Bajića koji je napravio povijesni presedan kršeći temeljna načela zastupanja.
Naime, on je bio obvezan zastupati Njemačku u procesu izručenja Perkovića i Mustača, međutim on je postupio obratno – poduzeo je sve da bi ih zaštitio.
“Nedvojbeno je da je Služba državne sigurnosti, koja je bila jugoslavenska, a preuzela je moć i u Hrvatskoj, u potpunosti iskontrolirala najvažnije procese – proces privatizacije, tj. pljačku. Taj proces se događao pod njihovom kontrolom. Kad uđete u privatizacijski kriminal – gotovo da ne vidite da se išta dogodilo 1990. godine – kadrovi ili djeca moćnih komunista, uključujući sina Josipa Broza, sina Mike Špiljka, su zapravo bili pljačkaši u Jugoslaviji i zajedno s novo pridruženima nastavili taj posao u mnogo većim razmjerima nakon 1990. godine.”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
