Tipovi poput Tomaševića su demagozi. To je politički kauboj koji izaziva sukobe i širi nesnošljivost. Zarobljenik je političke demagoške frazeologije u traženju neprijatelja, a svoju “karijeru” započeo je i dandanas graditi napadima na gradonačelnika Bandića, piše sveučilišni profesor dr.sc. Zlatko Miliša, pedagog, sociolog i društveni kroničar za Narod.hr
Ne mogu zamisliti da bi građani Zagreba izabrali Tomaševića za gradonačelnika. Ako SDP ne bude imao pristojnog kandidata lijeve opcije onda bi tu stranku trebalo zaboraviti za sva vremena! Tomislava Tomaševića je jedan portal nedavno u začudno panegiričkom tekstu nazvao “dečko bez mrlje u karijeri”, a zapravo je on samo još jedan “dečko bez karijere” – glasan kritizer, “šatoraš” i vječiti buntovnik kojeg je akcija pod nazivom ‘Ne damo Varšavsku’ vinula u širi javni prostor iako je bila sasvim neuspješna.
Naime, demonstriralo se protiv izgradnje Horvatinčićevog centra Cvjetni, koji je u maniri “dok psi laju karavane prolaze” usprkos Tomaševiću i drugima iz akcije “Ne damo Varšavsku” izrastao u ogromnu i uspješnu zgradu. Tome svjedoči realan golem broj ljudi koji u njoj svakodnevno živi, radi, jede, pije, posluje, trguje i parkira. Sva sreća da ih Tomašević nije u tome uspio spriječiti.
Tomašević je svoju “karijeru” počeo graditi napadima na gradonačelnika Bandića. Danas je ostao jedino dosljedan u tome! Zagreb je po njemu toliko loš ili neuređen da ne primjećuje kako se Zagreb brendirao izvan Hrvatske te da je brojnim strancima nezamislivo doći u Hrvatsku, a ne doći u našu metropolu. Tomašević i njemu slični kritizeri ne želi vidjeti brojne realizirane projekte (posljednjih dvadesetak godina) koji su prepoznati i u domaćoj i inozemnoj javnosti. Posljednjih mjeseci politički poentira na patnjama građana od posljedica potresa. To je Tomaševiću sada glavna tema kritiziranja i blaćenja gradskih vlasti.
Dodatno me iritira da se njegova politička opcija naziva »Možemo«!? Osim netočnosti zamjeram tom nazivu još i to da niti on nije rezultat rada niti Tomaševićevog niti ljudi kojima je na čelu. Ne, samo su »pokrali« Obamin pobjednički slogan “Yes we can!”
Ima li Tomašević dana realnog radnog staža osim na radnom mjestu »prvoboraca protiv načina vladavine gradonačelnika Bandića«?
Tomislav Tomašević (38) vinuo se ipak proteklih par godina među medijske zvijezde kao kritizer gradonačelnika Zagreba u uličnim akcijama i potom kao vijećnik u Skupštini grada Zagreba. Intrigantno je da o njemu nema nijedan kritički intonirani prilog! Sada je postao mega zvijezda hrvatske oporbene političke scene kao šef nove parlamentarne stranke »Možemo« sa sedam saborskih mandata. Taj politikant sada kani “pokoriti Zagreb” i postati njegov gradonačelnik!
Politički aktivizam Tomaševića je došao iz punk glazbe, a čitamo i da ga je “alternativna kultura odvela u smjeru lijevih i zelenih ideja.” Gluplje izjave odavna nisam čuo! Dobiva novce od tzv. Instituta za političku ekologiju kao voditelj programskog savjeta. Kažem rezervirano “takozvanog instituta”, jer taj »institut« nije neka ustanova na kakvu je uvriježeno pomisliti kad čujemo tu riječ, već tako od osnivača imenovana (obična) civilna udruga. Koristi li njihova sredstva za svoj politički angažman to tek trebaju drugi otkriti.
Uglavnom, taj i takav Tomašević se u gerilskoj akciji prometnuo u prvoborca protiv načina vladavine Milana Bandića. Ima li on izvan te “struke” dana radnoga staža? Isti Tomašević, sada izabrani saborski zastupnik, sa svojom medijski nabildanom prepotencijom kani se opet kandidirati, ovaj puta na izborima za gradonačelnika Zagreba. Ne ometa ga pritom činjenica da nikada nije ničim upravljao, da nije za ništa značajno odgovarao niti u privatnom niti u javnom sektoru! Ni po čemu on nije pripremljen za konkretan i zahtjevan posao kakav je gradonačelnički. Kako će on voditi svakodnevne bitke s raznim konkretnim problemima i potrebama života milijunskoga srednjoeuropskoga grada, kad je zapravo spreman samo za ideološke bitke.
Tomašević se nije i nikada se neće postaviti nadideološki. On i njegova ekipa su se godinama fokusirali samo na »obranu« Varšavske ili centra grada kojim bi sada htio upravljati. Tipovi poput Tomaševića su demagozi. To je politički kauboj koji izaziva sukobe i šire nesnošljivost. Zarobljenik je političke demagoške frazeologije u traženju neprijatelja. Bumerang generacija koju Tomašević prezentira (ne)izravno preuzima anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, norma, pravila i poštivanja autoriteta. Bumerang generacija poručuje: “Ne vjerujemo više nikome!” Buntom žele obezvrijediti sve autoritete, a potiču parazitsko ponašanje. Takvi tipovi proizlaze iz naslijeđenog mentalnog sklopa socrealizma koji ne stimulira odgovorne, kompetentne i inovativne; gdje entuzijasti i oni najbolji ostaju nezapaženi, a vrijedi krilatica: “Čemu se truditi ako sam u politici?”. Ova me cijela priča podsjeća na odgovor brazilskog humorista i političara Millora Fernandeza kad su ga jednom pitali u čemu je razlika između političara i lopova? Lucidno je pogodio u srž: “Političare biramo mi, a lopovi biraju nas”.
Zaključak
Tomislav Tomašević je tipični primjer kritizera, politikanta i dogmatika. Takvi tipovi šire defetizam. Govore u relacijama MI – ONI. Traže da njih ljudi cijene, dok one koji su na vlasti redom obezvrjeđuju. To su ljudi koji sve komentiraju i sve znaju – “sveznadari” su. Takvih se klonim kao i onih koji svoje frustracije rješavaju isključivošću. Kritizeri su nekritički optimisti samo kad su njihove vještine kritizerstva s difamiranjem protivnika u pitanju. Dogmatik najprije zauzme stav, a onda iz hrpe (polu)informacija uzima samo one koje podupiru njegovu stranu istine, bez kritičke procjene vrijednosti istih… Njemu je važna promocija vlastitog uvjerenja, ne sluša argumentacije i radna postignuća “druge strane”. Za takve ne postoji kategorija neistomišljenika ili političkog suparnika, nego stranačkih neprijatelja. Samo na tome Tomašević gradi svoju “karijeru”. Ne stvara nove vrijednosti niti ima svoje profesionalne kompetencije ni na kojem polju.
Zato ovdje još jednom aktualiziram svoje pitanje: Da li aktivisti tipa Tomaševića troše od sredstava koje dobiju za rad civilnih udruga za političke svrhe i vlastitu političku promidžbu? Ako je odgovor da, tko im daje ta sredstva? Na samo kraju napominjem da je Viktor Orban je prvi premijer u EU koji je razotkrio namjere aktivista (za ljudska prava) koji “podupiru sve što slabi državu” te prozvao Sorosa koji financira slične aktiviste koji preziru ideju suverenosti! Kod nas je Joško Buljan svojevremeno opservirao Sorosa kao “pokrovitelja udruga u postkomunističkim zemljama… Njegov utjecaj je antidemokratski jer ide za jedne političke opcije kao jedine ispravne i u konačnici završava jednoumljem s demokracijom kao fasadom.” Ovome nemam što dodati! Pametnome dosta!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
