Prof. Zlatko Miliša: ‘Vode li zagrebački nasrtaji rodne ideologije na vrtićku djecu ozakonjenju pedofilije?’

Miliša
Montaža: Narod.gr, Izvor: Privatni album, iStock

Medicina i biologija poznaju ženski i muški spol, a(li) ne i rod. Zagovornici rodne ideologije žele rekonceptualizirati ljudsku narav. Njima nije važna medicina, biologija, psihologija, antropologija, pedagogija… Sustavno obezvređuju struku. Oni su sveznadari.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Plenković dopustio fenomen “veljačizma”

Premijer Plenković sa svojim ministrima omogućio je fenomen “veljačizma” kada je ignorirao struku, a za partnere u politici zaštite djece odabrao “aktiviste”. To je samo doprinijelo rastu raznih aktivističkih pokreta koji ne znaju stvarne potrebe djece, znanstvene spoznaje iz područja pedagogije, psihologije, sociologije, medicine… anatomiju – genitalije djeteta (pri rođenju).

> Prof. Zlatko Miliša: Moć novca i banke kao ‘socijalne bombe’ – primjeri oslobađanja

> Zlatko Miliša: Rodna ideologija i moralni relativizam

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Seksualna revolucija od šezdesetih godina prošlog stoljeća buja. Danas je prepoznatljiva u enormnim povećanjima zahtjeva za promjenom spola, najviše u SAD-a. Rodni identiteti su opasni eksperimenti s ukidanjem spolova. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. Ukidanje spolnih razlika muškarca i žene ide prema ukidanju obitelji i – ljudskosti, piše za Narod.hr dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar.

Tomaševićevi aktivisti ulaze i u vrtiće

Odlukom suda gradonačelnik metropole Tomislav Tomašević (za sada) nije uspio u nakani da ukine naknade za obitelji s većim broje djece. To njemu i “progresivcima” nije bila diskriminacija. Njegova ekstremno lijeva platforma Možemo žene u Zagrebu naziva “osobama koje menstruiraju.” Što sa ženama koje su izgubile menstruaciju? Zar to nije oblik diskriminiranja i omalovažavanja nježnijeg spola? Sada perfidno nameću rodnu ideologiju u zagrebačke vrtiće.

Saniranje posljedica od potresa, komunalnog otpada, socijalni problemi… to “progresivci” stavljaju po strani. Može im se! Psihijatar Herman Vukušić je 6. lipnja 2022. na svom fb-u pobornike transrodne ideologije nazvao lovcima na nevine dječje duše: “Uz odobrenje Tomaševića pripadnici udruge Status M u dječjim vrtićima počeli su provoditi program gdje djecu najranije dobi “educiraju o rodnim stereotipovima”! Herman će od nadležnih ministarstva tražiti objašnjenje tko je dopustio ovakvo indoktriniranje djece. Takve programe “zaštite” djece donose osobe koje nemaju pojma o razvoju i potrebama djece, a najmlađima bi dali pravo odlučivanja kod izbora i promjene spola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Progresivci” u dječjem vrtiću

Izbor djece i odraslih su dijametralno suprotne stvari. Roditelji su odgovorni za svoje dijete i donositi odluke u njegovu najboljem interesu. Ovo, naravno, “progresivci” ne žele uvažiti. Udruga Status M je u nazočnosti i suradnji sa studentima pedagogije (!) s
Filozofskog fakulteta u Zagrebu u vrtiću Prečko, a pred odgajateljima održala promociju programa “za promicanje rodne pravde i borbu protiv rodnih stereotipa u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju”.

Ova je inicijativa dio projekta: “KINDER – Tackling gender stereotypes in education and early childhood: building a Gender-Responsive Pedagogy in Children’s Education” (KINDER – Borba protiv rodnih stereotipa u obrazovanju i ranom djetinjstvu: izgradnja rodno odgovorne pedagogije u obrazovanju djece). Kako navode iz te Udruge glavni cilj im je djeci i odgajateljicama dati odgovore iz rodne ravnopravnosti.

Nemaju pedagoške kompetencije

Zanima me što su to “rodno osjetljivi i rodno transformativni alati” o kojima bi trebala učiti trogodišnja djeca koja nemaju razvijeno apstraktno mišljenje! Osnove razvojne psihologije nam kažu da trogodišnjaci nisu u stanju usvojiti (tako) apstraktne pojmove, ali “progresivci” sve znaju. Jedna od tri odgovorne osobe u realizaciji programa je Tamara Tokić koja ima studij Akademije primjenjene umjetnosti i nema pedagoške kompetencije o
inkluziji, prevenciji nasilja i mentalnom zdravlju djece i mladih. To naravno nije važno, bitno je da je “kompetencije” stekla na različitim radionicama! Čudno je da nisu tražili da se odgojiteljice u vrtićima zovu bespolne osobe sa stručnim znanjem iz predškolskog odgoja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Smatram da pedagogija mora biti otvorena izazovima vremena. No, nikako ne prihvaćam da u promjenama glavno kolo vode antipedagozi, nestručnjaci i da trebamo tolerirati ovakve aktivističke nasrtaje. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. To je oksimoron, a oni koji zagovaraju rodni identitet nikada neće dati zadovoljavajuću definiciju. Pametnome dosta. Glavni akteri takvih i sličnih inicijativa prvo su zatrli autoritete iz struke, onda su krenuli na osvajanje institucija, a sada bi roditeljima oduzeli pravo na odgoj djece. “Progresivci” šire krila, i žele odlučivati o svemu! To im je modus operandi ili (skrivena) intencija anarhističke paradigme rodne ideologije.

Krajnji cilj je društvo bez obitelji

Rodna ideologija implicira stav kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom koji kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili djeca) osjećaju! Njezini zagovornici žele rekonceptualizirati ljudsku narav. Gotovo da su opsjednuti paranoičnom idejom o stereotipovima smatrajući da spolna različitost stvara društvene nejednakosti. Krajnji cilj gender ideologije je društvo bez obitelji. Promotorima rodne ideologije cilj je uništiti spolni identitet, tj. heteroseksualnost, za koju “progresivci” kažu da je nastala “prisilno” (odgojem, utjecajem društva), a cilj je omogućiti svakome pravo odabira rodnog identiteta, neovisno o svome biološkom spolu. Oni koji se usprotive načelu “rodno
osviještene” politike proglašavaju se “ognjištarima” i poticateljima diskriminacije.

Djeca s pravom na eutanaziju?

Zamislimo situaciju da djeci omogućimo pravo na eutanaziju, pravo izbora roda i promjene spola. U Velikoj Britaniji devetogodišnjaci imaju pravo mijenjati spol, a u Norveškoj šestogodišnjaci. U Norveškoj djeca između 6 i 16 godina, uz pristanak roditelja mogu dobiti novi national identity number. Idemo li prema tome da ukinemo i dobnu granicu u odnosu na to kako se osjećamo, pa bi se pedofili mogli osjećati kao predškolac i tražiti da uvažimo njihova prava na igru s djecom “svoje dobi”?

Poznat je slučaj u Velikoj Britaniji čovjeka od šezdeset godina koji se identificirao sa šestogodišnjom djevojčicom. Vodi li sve to ozakonjenju pedofilije? Bojim se da bi odgovor bio potvrdan! Na žalost mnogi ne vide opasnosti demagogije demonopedagogije. Nisam slučajno jednu od svojih zadnjih knjiga nazvao Oduprimo se demono-pedagogiji
današnjice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Glasserova teorija izbora nije prihvatljiva za djecu

William Glasser, jedan od najcitiranijih autora u više svojih knjiga objašnjava svoju teoriju izbora. Međutim, dvojbena je njegova tvrdnja da se izvanjskom kontrolom ništa (odgojem) ne postiže. Njemu je mjerodavna samo “nutarnja kontrola”. Tom vještinom nije moguće ovladati u (ranom) djetinjstvu. Ne analizira razlike i posljedice izbora djece i odraslih. Glasser u knjizi Kvalitetna škola konstatira da odgoj treba utemeljiti na “teoriji izbora”, gdje se svatko treba ponašati onako kako izabere, ali pritom i snositi posljedice za svoje ponašanje.

Ne shvaća da djetetov izbor nije isto što i izbor odrasle osobe. Ne mogu posljedice izbora biti jednake za djecu i odrasle. Odrasli su odgovorni kada pristaju da se njima manipulira, ali ne i djeca.

Zaključno: Svi navedeni primjeri me vode k pretpostavci da srljamo u krajnju perverziju: ozakonjenje pedofilije! Na žalost većina i danas ne vidi opasnosti demagogije demonopedagogije.

O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale.

Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.