Briljantno izvedena vojno-redarstvena operacija Oluja kojom su hrvatske snage oslobodile dijelove Banovine, Korduna i Like od srpske okupacije, okončale Domovinski rat i omogućile mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, još uvijek je osporavana u krugovima koji i dalje zastupaju velikosrpsku politiku.
Poruke o Oluji kao planiranoj zločinačkoj operaciji, iako je i Haški sud osporio takvu tvrdnju, neprestano dolaze iz Srbije, a ono što je posebno zabrinjavajuće jest činjenica da se takvoj retorici priklanjaju i predstavnici hrvatskih Srba koji se nalaze u samom vrhu vlasti u Republici Hrvatskoj.
Riječ je o osobama koje su ušle u Hrvatski sabor kao predstavnici srpske nacionalne manjine, a sada blate vlastitu državu iznoseći neistine o operaciji Oluja.
Tako je SDSS-ov Milorad Pupovac, koji je dio aktualne hrvatske vladajuće većine, u više navrata o Oluji govorio na način kako govore političari iz Srbije, poput predsjednika Aleksandra Vučića.
Pupovac poručio da RH Srbe koji su otišli iz Hrvatske za vrijeme Oluje treba prepoznati kao ratne stradalnike
I ove je godine za N1 predsjednik SDSS-a i Plenkovićev koalicijski partner govorio o Oluji, poručujući da Srbe koji su pred hrvatskim snagama otišli u Srbiju i BiH treba priznati kao ratne stradalnike te da su komemoracije za stradale branitelje pretvorene u “neku vrstu ratovanja”.
> Plenkovićev koalicijski partner ponovno bio na skupu u Srbiji na kojemu se vrijeđala VRO Oluja
Zbog čega smatra da se ratuje politikom komemorativnog sjećanja, Pupovac kaže da je “zbog toga što mu to zaglušuje uši kao što su nekad topovi, paljbe i ratna propaganda pa nisu mogli vidjeti tko im je susjed i komšija, nisu mogli znati tko bi mogao, a ne bi smio biti žrtva.”
“Tako su i danas komemorativne politike sjećanja pretvorene u neku vrstu ratovanja, bez svijesti da pravi mir može biti postignut promjenom takvih praksi. Umjesto da slijedimo primjere Francuske i Njemačke, Poljske i Njemačke, Jugoslavije i Njemačke, Jugoslavije i Italije, koje su već 26 godina nakon rata stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstvima, mi na prostorima bivše Jugoslavije, prije svega na prostorima Hrvatske, Srbije i BiH, mi i dalje produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”, komentirao je.
“Što se tiče ZDS-a, taj pozdrav bio je službeni jednog ne samo zločinačkog režima, nego režima kakvih je u civilizaciji ljudske vrste bilo malo. Ideale države i slobode pretvorio je u politiku smrti i istrebljenja drugih i drugačijih – Roma, antifašista… Njihov pozdrav ne bi smio imati pravo javnosti u RH. Tu svijest trebamo svladati”, rekao je.
Na pitanje ima li Vlada sluha za to, Pupovac je naveo da se u našim politikama sjećanja spajaju one iz ratnog raspada zajedničke države te rata u Hrvatskoj i one iz Drugog svjetskog rata.
“Mi iz SNV-a znamo da trebamo riješiti i jedno i drugo tako da postignemo poštovanje prema žrtvama i istovremeno otklonimo politike i njihove simbole koje su te žrtve uzrokovale.”
Ne vidi problem u tome što Boris Milošević, kao ni neki drugi predstavnici Vlade, neće biti sutra u Kninu. “Nije to nikakva poruka.”
Pupovac je za pozvao da se ljude koji su iz Hrvatske izbjegli u Srbiju ili u BiH prepozna također kao ratne stradalnike i da “treba stvoriti prostor da se to prepozna”.
Dodao je da još nije odlučio hoće li sutra ići u Beograd na obilježavanje godišnjice masovnog odlaska Srba iz Hrvatske, odnosno da će otići ili neće otići ovisno o procijeni može li time doprinijeti da se takva politika promijeni.
2018. Pupovac bio na skupu u Srbiji “Oluja je pogrom”
Podsjetimo, upravo je Milorad Pupovac 2018. sudjelovao na skupu u Srbiji povodom Oluje pod nazivom “Oluja je pogrom” na kojem su se otvoreno isticale velikosrpske političke težnje, a predsjednik Vučić današnju je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom.
Predsjednik SDSS-a, koalicijskog partnera vladajućeg HDZ-a, Milorad Pupovac nakon tri dana komentirao je svoju prisutnost na srbijanskom skupu pod geslom “Oluja je pogrom” na kojemu je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom.
> (VIDEO) Pupovac umjesto u Srbiju ide na komemoraciju u Dvoru na Uni, a Milanović u Grubore
Milošević i Pupovac o Oluji, pozdravu ZDS, razlozima neodlaska predstavnika srpske manjine u Knin…
U izjavi, koju na kraju teksta možete pročitati u cjelosti, Pupovac tvrdi kako je ovogodišnje obilježavanje Oluje postalo ‘postalo mjesto ponovnog sukobljavanja‘. Kaže kako kod je kod Srba u Hrvatskoj jednako sjećanje na stradanja njihovih ‘sugrađana Hrvata i sunarodnjaka Srba’ te da će se to sjećanje očitovati ‘gdje god bilo i povodom čijeg god stradanja bilo organizirano’.
U nastavku se pak osvrnuo na ovogodišnju proslavu obljetnice Oluje u Glini ustvdivši da se u njoj “gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!”” ističući da “to ne može biti nikako tolerirano.”
SNV tvrdio da je u Oluji proveden ‘niz zločina – sistematske pljačke, etnjičko čišćenje'”
Dana 3. kolovoza 2018. u prostorijama Srpskog narodnog vijeća (SNV) pročitana je službena Izjava sjećanja povodom godišnjice Oluje. Na čelu SNV-a tada se nalazio Milorad Pupovac, i to već preko 20 godina. SNV nije vidio Oluju kao oslobodilačku akciju od velikosrpskog terora i nasilja, već potpuno suprotno.
Ono što je zanimljivo da se nakon ovog šokantne Izjave u kojoj se Oluja vidi kroz sistematske pljačke, uništavanje imovine, ubojstva i dr., samo dan kasnije Milorad Pupovac pojavljuje u Bačkoj Palanci uz bok Aleksandra Vučića koji je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom nacističkom Njemačkom.
U centralnom uredu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu 3. kolovoza 2018. je pročitana 11. Izjava sjećanja povodom 23. godišnjice Oluje. Na sjednici su okupili mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj na čelu s veleposlanicom Mirom Nikolić, predstavnici organizacija i institucija Srba u Hrvatskoj te vijećnici, prijatelji i suradnici SNV-a, piše snv.hr.
Izjavu SNV-a iz 2018. donijeli smo u originalu, da bi svatko mogao vidjeti kako Milorad Pupovac i SNV gledaju na oslobodilačku akciju Oluja:
“Prošle su 23 godine od završetka vojne i policijske akcije Oluja, a time i od završetka rata u Hrvatskoj. Njegove su razorne posljedice u mnogim krajevima na različite načine još uvijek vidljive – u fizičkom stanju mnogih naselja, demografskoj slici mnogih krajeva i uništenoj ekonomiji gotovo cijelog ratom zahvaćenog područja. Duh rata gotovo nikako ne ustupa mjesto duhu mira u javnim i privatnim odnosima, u našoj zemlji i njezinim odnosima s drugim zemljama. Ne možemo se ne zapitati koja je korist od održavanja takvog stanja? Kako to da se ne vide štete koje ono proizvodi u međuetničkim, unutarpolitičkim i međudržavnim odnosima? Zar nakon 23 godine nije vrijeme da osvijestimo jesmo li i koliko smo osnažili duh mira unutar svojih granica i na njima te koliko ga još trebamo osnažiti?
Prije šest godina, nakon oslobađajućih presuda haškog suda, general Gotovina poručio je da je rat završio i da se treba okrenuti životu u miru. U tim je presudama sud pobrojao i dokazima potvrdio niz zločina koji su se dogodili za vrijeme i nakon Oluje (ubojstva, etničko čišćenje, sistematsku pljačku, uništavanje imovine i ometanje povratka izbjeglica), a Hrvatska se obavezala da će kazniti njihove počinioce. To se do danas nije dogodilo i nije izgledno da će se dogoditi. Time se ozbiljno smanjuju šanse za njezino skoro suočavanje s vlastitim ratnim putem i ratnim politikama, kao i šanse za promjenu ratne retorike, a time i za pomirenje u pravdi i odgovornosti.
Od 1991. do danas, unatoč povratku dijela izbjeglih i pristiglim doseljenicima, Hrvatska ima gotovo pola milijuna stanovnika manje, od toga gotovo 400.000 svojih stanovnika srpske nacionalnosti. Samo za vrijeme Oluje izbjeglo je njih oko 200.000. Svijest o toj činjenici, a da o savjesti ne govorimo, u društvu ne postoji ni danas, pa se izbjegli ne spominju ni u jeku međusobnih optužbi za to tko je kriv za “iseljavanje Hrvatske”. Oni se ne računaju kao demografski gubitak, baš kao što se njihovi krajevi ne tretiraju kao krajevi istinske državne brige. O njima se danas više vodi računa kao o graničnom, sigurnosnom pitanju negoli kao o razvojnom pitanju.
Referendumske kampanje (poput ne tako davne antićirilične kampanje) koje se u različitim oblicima vode protiv pripadnika nacionalnih manjina, posebno protiv srpske manjine, ne samo da ne doprinose jačanju duha mira nego jačaju stigmatizaciju i netoleranciju, karakteristične za duh rata.
Prisustvo početkom 1990-ih oživljene i tokom rata tolerirane ustaške ideologije i njezino pojačano manifestiranje u različitim vidovima posljednjih godina ozbiljna su prijetnja jačanju duha rata i slabljenju duha mira u Hrvatskoj.
Njezino prisustvo, a posebno manifestiranje u vrijeme stradanja Srba tokom Drugog svjetskog rata i stradanja u ratu 1990-ih, produbljuju naše osjećaje isključivanja i povrijeđivanja, te izazivaju duboke osjećaje nespokoja. Iznimno je teško, a ponekad i nemoguće, na miru se sjećati stradanja u atmosferi i uz poruke koje obnavljaju stare i stvaraju nove strahove.
Zato nakon 23 godine očekujemo da hrvatsko-srpski ratovi iz 20. stoljeća ustupe mjesto mirnodipskoj, nemanipulativnoj i dijaloškoj kulturi mira. Očekujemo da se izgrađuje kultura mira u kojoj će za svako stradanje biti mjesta, a u kojoj neće biti mjesta ni za koju ideologiju ili politiku koja je dovela do tih stradanja, do tih zločina. Posebno to očekujemo od Hrvatske i Srbije, njihovih državnih politika, jer nastavak ratnih i manipulativnih politika sjećanja šteti i Hrvatima i Srbima, a vrijeđa sve one koji istinski suosjećaju sa svakim stradalnikom, svakom žrtvom i njihovim potrebama za mirom.
Mi se i ovom izjavom sjećamo svih, i onih koji su nestali u ratnim kampanjama 1991. i 1995., i onih koji su pobijeni ili osakaćeni u tim kampanjama, također i onih koji su protjerani iz svojih domova kako na početku tako i na kraju rata, a domovi im opljačkani i uništeni. Posebno se sjećamo onih koji se do danas nisu vratili i čije je stradanje do danas nepriznato.”
2019. Pupovac ponovno u Srbiji na skupu na kojem se osporavala Oluja
U ožujku 2019. koalicijski partner vladajućeg HDZ-a, u Nišu je sudjelovao na obilježavanju 20. obljetnice NATO-vog bombardiranja Srbije na kojemu je srbijanski predsjednik Vučić, među ostalim, VRO Oluja usporedio s Jasenovcem.
U Nišu, na obilježavanju 20. obljetnice Operacije Savezničke sile, poznatije kao NATO-vo bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije, govorili su patrijarh Irinej, predsjednik takozvane Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U svojem govoru Vučić je NATO-ovu operaciju koja je rezultirala prekidom rata usporedio s Jasenovcem, a uz bok Jasenovcu stavio je i VRO “Oluja”, legitimnu vojno-redarstvenu operaciju Hrvatske vojske.
“Ma koliko radili protiv Srbije, Srbija je danas jača i snažnija nego ikad i to dobro moraju znati. Na to nas tjera budućnost i odgovornost koju za nju nosimo. I 20 godina poslije bombardiranja ta budućnost je najsvetija obaveza koju imamo i prema žrtvama i prema sjećanju. To je obaveza prema životu koja u ovoj zemlji tako krcatoj smrću mora postati najsvetija dužnost i nijedan više nikad ne smije biti proglašen greškom. Kao što oni ubijani u Jasenovcu, Jadovnu, Premilovcima, Golubnjači, Operaciji Oluja nisu bili nikakva greška već namjera nekih da nas u potpunosti unište”, ustvrdio je Vučić, a tijekom govora više je puta bombardiranje nazvao NATO agresijom.
2020. Pupovac umjesto u Knin išao na komemoraciju u Dvoru na Uni
Prošle, 2020. godine, Pupovac, koji predstavlja vladajuću većinu, kao ni dosad, nije bio na proslavi u Kninu. Umjesto toga sudjelovao je na komemoraciji srpskim žrtvama u Dvoru na Uni.
Na pitanje hoće li te godine ići u Srbiju koja ima svoje obilježavanje, on je rekao da će biti u Dvoru na Uni na komemoraciji i da će u Srbiju ići netko drugi. ”Moj posao je stvaranje mostova, da se iskustva između Srbije i Hrvatske počnu mijenjati”, rekao je.
Inače, komemoracije u Dvoru na Uni koja se odvija za spomen žrtava tijekom VRO Oluja u prošlosti su organizirali Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko narodno vijeće i Građanski odbor za ljudska prava.
Dodaje da će iza Miloševićeva odlaska u Knin i odlaska Tome Medveda u Grubore ”biti i drugih odlazaka”.
Pupovac još 2006. na HRT-u širio laž o sporazumu Miloševića i Tuđmana
Pupovac u vrijeme dok je podržavao vladu HDZ-a 2006. godine, izjavljuje da postoje indicije da su prvi predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman i monstruozni zločinac i pokretač genocida na prostorima Jugoslavije, predsjednik Slobodan Milošević, postigli – dogovor oko Oluje.
Ova laž Milorada Pupovca na javnoj televiziji ne samo da diskreditira predsjednika Hrvatske dr. Franju Tuđmana, već i samu hrvatsku borbu za slobodu i cijeli Domovinski rat. Zanimljivo da je ovo teza koja se često može čuti i u medijima u Srbiji.
Skandalozni Intervju je da za HRT u ljeto 2006. godine u vrijeme vladavine HDZ-a, voditelj je bio Mislav Bago, a gosti Milorad Pupovac i general Petar Stipetić.
„Indicije o tome da je takav dogovor postignut prije Oluje su se mogle vidjeti, primijetiti ili čuti iz međunarodnih krugova, ako hoćete, prisutnih u Hrvatskoj u to vrijeme. A mogli su se kasnije čuti, već kod Medačkog džepa mnogi ljudi su počeli sumnjati da postoje neke vrste dealova (dogovora op.a.), s obzirom na to što se događalo, kako se događalo i kakav je ishod bio u ponašanju, s jedne strane međunarodnih snaga, s druge strane prisutnih zapovjednika krajiške vojske i njihovoga ponašanja“.
Naravno, Pupovac u svom stilu nije konkretno i argumentirano naveo koji su to „međunarodni krugovi“ i o kojim se osobama radi. Također nije naveo o kojim se zapovjednicima „krajiške vojske“, kako je Pupovac nazvao ove fašističke snage koje su držale pod okupacijom dijelove Hrvatske nakon izvršenog genocida nad Hrvatima, te niti o kakvom se „ponašanju“ radi.
Pri tome se nije nimalo osvrnuo na egzaktnu i preciznu analizu i svjedočanstvo prisutnog generala Hrvatske vojske, potpuno ignorirajući njegov iskaz.
O pitanju zbjega i evakuacije Srba prilikom napada na već, praktički okruženi Knin, Pupovac je rekao slegnuvši ramenima:
„Ono što se moglo čuti je sigurno da su mnogi značajniji i ugledniji pripadnici krajiških Srba i obitelji povukli ranije i otišli ranije iz svojih zavičajnih sredina u Bosnu ili u Srbiju…“
Na konkretno pitanje trebaju li Srbi u Hrvatskoj, tj. građani Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, slaviti oslobodilačku akciju Oluja, Pupovac odgovara:
„Oluju Srbi u Hrvatskoj teško mogu slaviti jer je to dan njihovog stradanja nakon kojega se teško oporavljaju od toga stradanja“.
O krivnji Srba za Oluju, Pupovac se uopće nije osvrnuo na etničko čišćenje i prethodno počinjen genocid nad Hrvatima, već je lopticu prebacio na vodstvo „krajiških Srba“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa