Dana 3. kolovoza 2018. u prostorijama Srpskog narodnog vijeća (SNV) pročitana je službena Izjava sjećanja povodom godišnjice Oluje. Na čelu SNV-a tada se nalazio Milorad Pupovac, i to već preko 20 godina. SNV nije vidio Oluju kao oslobodilačku akciju od velikosrpskog terora i nasilja, već potpuno suprotno.
Ono što je zanimljivo da se nakon ovog šokantne Izjave u kojoj se Oluja vidi kroz sistematske pljačke, uništavanje imovine, ubojstva i dr., samo dan kasnije Milorad Pupovac pojavljuje u Bačkoj Palanci uz bok Aleksandra Vučića koji je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom nacističkom Njemačkom.
U centralnom uredu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu 3. kolovoza 2018. je pročitana 11. Izjava sjećanja povodom 23. godišnjice Oluje. Na sjednici su okupili mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj na čelu s veleposlanicom Mirom Nikolić, predstavnici organizacija i institucija Srba u Hrvatskoj te vijećnici, prijatelji i suradnici SNV-a, piše snv.hr.
Izjavu SNV-a prenosimo u originalu, da bi svatko mogao vidjeti kako Milorad Pupovac i SNV gledaju na oslobodilačku akciju Oluja:
“Prošle su 23 godine od završetka vojne i policijske akcije Oluja, a time i od završetka rata u Hrvatskoj. Njegove su razorne posljedice u mnogim krajevima na različite načine još uvijek vidljive – u fizičkom stanju mnogih naselja, demografskoj slici mnogih krajeva i uništenoj ekonomiji gotovo cijelog ratom zahvaćenog područja. Duh rata gotovo nikako ne ustupa mjesto duhu mira u javnim i privatnim odnosima, u našoj zemlji i njezinim odnosima s drugim zemljama. Ne možemo se ne zapitati koja je korist od održavanja takvog stanja? Kako to da se ne vide štete koje ono proizvodi u međuetničkim, unutarpolitičkim i međudržavnim odnosima? Zar nakon 23 godine nije vrijeme da osvijestimo jesmo li i koliko smo osnažili duh mira unutar svojih granica i na njima te koliko ga još trebamo osnažiti?
Prije šest godina, nakon oslobađajućih presuda haškog suda, general Gotovina poručio je da je rat završio i da se treba okrenuti životu u miru. U tim je presudama sud pobrojao i dokazima potvrdio niz zločina koji su se dogodili za vrijeme i nakon Oluje (ubojstva, etničko čišćenje, sistematsku pljačku, uništavanje imovine i ometanje povratka izbjeglica), a Hrvatska se obavezala da će kazniti njihove počinioce. To se do danas nije dogodilo i nije izgledno da će se dogoditi. Time se ozbiljno smanjuju šanse za njezino skoro suočavanje s vlastitim ratnim putem i ratnim politikama, kao i šanse za promjenu ratne retorike, a time i za pomirenje u pravdi i odgovornosti.
Od 1991. do danas, unatoč povratku dijela izbjeglih i pristiglim doseljenicima, Hrvatska ima gotovo pola milijuna stanovnika manje, od toga gotovo 400.000 svojih stanovnika srpske nacionalnosti. Samo za vrijeme Oluje izbjeglo je njih oko 200.000. Svijest o toj činjenici, a da o savjesti ne govorimo, u društvu ne postoji ni danas, pa se izbjegli ne spominju ni u jeku međusobnih optužbi za to tko je kriv za “iseljavanje Hrvatske”. Oni se ne računaju kao demografski gubitak, baš kao što se njihovi krajevi ne tretiraju kao krajevi istinske državne brige. O njima se danas više vodi računa kao o graničnom, sigurnosnom pitanju negoli kao o razvojnom pitanju.
Referendumske kampanje (poput ne tako davne antićirilične kampanje) koje se u različitim oblicima vode protiv pripadnika nacionalnih manjina, posebno protiv srpske manjine, ne samo da ne doprinose jačanju duha mira nego jačaju stigmatizaciju i netoleranciju, karakteristične za duh rata.
Prisustvo početkom 1990-ih oživljene i tokom rata tolerirane ustaške ideologije i njezino pojačano manifestiranje u različitim vidovima posljednjih godina ozbiljna su prijetnja jačanju duha rata i slabljenju duha mira u Hrvatskoj.
Njezino prisustvo, a posebno manifestiranje u vrijeme stradanja Srba tokom Drugog svjetskog rata i stradanja u ratu 1990-ih, produbljuju naše osjećaje isključivanja i povrijeđivanja, te izazivaju duboke osjećaje nespokoja. Iznimno je teško, a ponekad i nemoguće, na miru se sjećati stradanja u atmosferi i uz poruke koje obnavljaju stare i stvaraju nove strahove.
Zato nakon 23 godine očekujemo da hrvatsko-srpski ratovi iz 20. stoljeća ustupe mjesto mirnodipskoj, nemanipulativnoj i dijaloškoj kulturi mira. Očekujemo da se izgrađuje kultura mira u kojoj će za svako stradanje biti mjesta, a u kojoj neće biti mjesta ni za koju ideologiju ili politiku koja je dovela do tih stradanja, do tih zločina. Posebno to očekujemo od Hrvatske i Srbije, njihovih državnih politika, jer nastavak ratnih i manipulativnih politika sjećanja šteti i Hrvatima i Srbima, a vrijeđa sve one koji istinski suosjećaju sa svakim stradalnikom, svakom žrtvom i njihovim potrebama za mirom.
Mi se i ovom izjavom sjećamo svih, i onih koji su nestali u ratnim kampanjama 1991. i 1995., i onih koji su pobijeni ili osakaćeni u tim kampanjama, također i onih koji su protjerani iz svojih domova kako na početku tako i na kraju rata, a domovi im opljačkani i uništeni. Posebno se sjećamo onih koji se do danas nisu vratili i čije je stradanje do danas nepriznato.”
A sada ono najintirgantnije: nakon što je Pupovac i njegov SNV napisao u Izjavi da očekuju od Hrvatske i Srbije da se na državnom nivou uspostavi mirnodopska, nemanipulatvina i dijaloška kultura mira, te da se doprinese stvaranju ozračju mira – Pupovac samo dan kasnije stoji uz bok najvišiim državnim predstavnicima Srbije koji rigaju mržnju i huškaju ljude protiv hrvatskog naroda!
Najodvratnija od niza optužbi i kleveta na račun Hrvatske bila je ona predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kako je “Hitler htio svijet bez Židova, a Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”.
Ostaje pitanje u zraku: jesu li ove izjave Pupovca u Zagrebu i i Vučića Bačkoj Palanci, izrečene jedna za drugom u dan za danom, bile potpuno slučajne i nepovezane, ili su u njima može naslutiti povezanost i manipulacija?
Naime, kada se vratio iz Bačke Palanke, Milorad Pupovac je bio upitan o Vučićevom skandaloznom i mrziteljskom govoru na račun hrvatskog naroda i Hrvatske. Na pitanje manipulira li Aleksandar Vučić žrtvama progona u Oluji, Pupovac je poručio:
“Na dnevoj bazi se u Hrvatskoj čuju slične izjave. Živim s tim, surađujem s ljudima koji to rade”, rekao je tada Pupovac koji smatra da se treba izraziti pijetet prema žrtvama, prenosi jutarnji.hr
“Bez obzira na to s koliko opekotina čovjek može proći, proći ćemo i kroz ovu situaciju”, poručio je mirno Pupovac nakon svega u Bačkoj Palanci.
To je bilo sve od Pupovca na nevjerojatni izljev govora mržnje predsjednika Srbije prema hrvatskom narodu.
