Božićno vrijeme i Betlehem dva su pojma koja se neraskidivo vežu jedno uz drugo. Premda se i tijekom cijele godine riječ Betlehem zna ponekad spomenuti, npr. uzrečicom “Ovdje je kao u Betlehemu”, što bi značilo da ima jako puno svjetla oko nas – Božić i Betlehem ostaju gotovo kao sinonimi za ovo božićno vrijeme. Betlehem ima burnu povijest, a u nastavku vam donosimo pregled i zanimljivosti koje možda niste znali o Betlehemu.
S razlogom je tako, Betlehem jest “mjesto svijetla” za sve generacije ljudi koje su živjele i živjeti pod kapom nebeskom – Betlehem je mjesto rođenja Isusa Krista. A Isus Krist je središnja osoba cjelokupne povijesti čovječanstva.
Proročanstvo o Isusovom rođenju baš u Betlehemu
Isus Krist nije slučajno rođen u Betlehemu, već je to posljedica pohoda Josipa i Marije iz Nazareta u svrhu popisa stanovništva. To je bilo stoga što je Josip porijeklom iz Betlehema, iz Davidove loze i Davidova grada, kako su Židovi zvali Betlehem. Za Josipa i trudnu Mariju bio je to put dugačak 137 kilometara, koliko iznosi udaljenost između Nazareta i Betlehema. Putovali su na magarcu i pješice.
U Betlehemu je došlo vrijeme da Marija rodi i kada nisu našli mjesta u nekom svratištu, otišli su do obližnjih pašnjaka gdje je Marija u staji rodila dijete i položila ga u jasle na slamu.
To novorođeno dijete dobilo je ime Isus, što na hebrejskom znač ‘Bog je spastelj’. Milijuni ljudi kroz čitavu povijest Isusa Krista štuju kao Spasitelja ljudi. Ili još ljepše biblijski i pjesnički opisan događaju u Betlehemu od ljubljenog apostola Ivana – “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama”.
Bog je postao čovjekom u osobi Isusa Krista.
Taj događaj od prije 2024. godine, rođenje osobe Isusa Krista u Betlehemu slavimo ovih dana za svetkovinu Božića.
>Božić u Betlehemu bez ‘betlehemske’ topline
Proroštvo o Betlehemu kao mjestu Isusovog rođenja
Povijest Betlehema je jako duga, gotovo kao i svih mjesta na Bliskom Istoku, gdje su nastale najstarije civilizacije svijeta. Danas se grad nalazi na području Palestinske samouprave s više od 25 000 stanovnika. Smješten je svega par kilometara južno od Jeruzalema, na području poznatom kao Zapadna Obala.
Krenimo u kratku šetnju kroz povijest Betlehema, u davnini mjesta osvojenog od strane 12 izraelskih plemena, točnije Judinog plemena. Baš iz Judinog plemena trebao se roditi Mesija, onako kako je stotinama godina ranije prorčki zapisala Objava u Starom zavjetu:
“Od Jude se žezlo neće udaljiti…i narodi će k njemu biti prikupljeni. ” (Postanak 49:10).
A o tome da će Mesija i Sin Božji biti rođen u Betlehemu, stotinama godina prije njegovog rođenja svjedoči starozavjezna knjiga proroka Miheja: “A ti, Betleheme Efrato, premda si ti najmanji među tisućama Judinim, ipak će mi iz tebe izaći on koji će biti vladar u Izraelu; njegov je iskon od davnina, od vječnosti.” (Mihej 5: 2).
Brojna proroštva Starog zavjeta o rođenju Mesije su brojna i baš ovo božićno vrijeme idealno za pročitati ih, razmisliti o njima i videjti kako su se ostvarila u Isusu :
Biblijska proroštva o mesijanskom rođenju koja su se ostvarila u Isusu Kristu
Samo ime Betlehem znači na hebrejskom “kuća kruha”. Zanimljivo da je Isus Krist sebe nazvao “kruhom života” koji će nahraniti vječnu glad čovjeka u punini, kako u smislu euharistije, tako i u eshatološkom smislu spasenja u punini vječnog života. Riječ “efrata” znači “plodan”, a sam Isus je najveći plod. A njegov plod je najveći dar čovjeku – spasenje od smrti i život vječni.
Betlehem je zaista mjesto plodnosti! A Božić nam svjedoči o toj plodnosti!
Kratka šetnja kroz povijest Betlehema
Šetajući kroz povijest razni gospodari vladali su Betlehemom, od prvotnih Egipćana, preko Filistejaca do Izraelaca. Od vremena nove ere, kako preko 2000 godina zovemo vrijeme nakon rođenja Isusa Krista, područjem koja su zauzela izraelska plemena vladali su Babilonci, pa Grci, a u Isusovo vrijeme Rimljani.
>Znate li kako se grkokatolici pripremaju za Božić?
Herod je 37. prije Krista proglašen kraljem Izraela, a 6. godine poslije Krista Palestina je bila uključena u carsku provinciju rimske Sirije. Herodovo kraljevstvo podijeljeno je između tri sina. Poncije Pilat postaje prokurator Judeje. Pod Poncijem Pilatom Isus je ubijen u Jeruzalemu, razapet na križu, a ime Poncija Pilata ušao je u Apostolsko vjerovanje – temeljni izražaj vjere kršćana.
Kršćanstvo se prvih 300 godina širilo cijelim Rimskim Carstvom pod progonstvima i nevoljama, usmenim apostolatom i žrtvama mučenika. Palestina je, prema tome i Betlehem, službeno bila poganska provinicija Rima, kao i cijelo Rimsko Carstvo do 313. godine. Tada je rimski car Konstantin proglasio kršćanstvo državnom religijom u Rimskom Carstvu, čak tri stoljeća nakon Isusove smrti. Potom je njegova majka Helena posjetila Svetu zemlju i naredila je izgradnju crkava na svetim mjestima, pa i Betlehemu.
Točnije, 325. godine jeruzalemski biskup Sv. Makarije iskoristio je priliku upoznati majku cara Konstantina sa zanemarenim svetim mjestima u svojoj dijecezi. Tako je car zapovijedio izgradnju monumentalnih crkava kako bi se obilježila tri glavna događaja Isusova života: rođenje, raspeće i uskrsnuće.
Bizant
Kada je Rimsko Carstvo podijeljeno 395. na Istočno i Zapadno, Palestina je pripala Bizantu tj. Istočnom Carstvu. Život u Betlehemu je bujao, grad je napredovao, njegovo se stanovništvo povećalo širenjem crkava i samostana u samom gradu i okolnim područjima. Godine 527. Justinijan postaje najveći car Istočnog Rimskog Carstva. Pod njegovom je vlašću Palestina s Betlehemom bila prosperitetna kršćanska zemlja, a sveta mjesta kao Betlehem, Nazaret, Tabor, Jeruzalem i druga bila su mjesta velikih rijeka hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Sedmo stoljeće donosi novu pojavu i novu religiju na Bliskom Istoku koja će trajno promijeniti život u Betlehemu, Palestini, ali i velikom dijelu svijeta. Pojava islama na području danšnje Saudijske Arabije u 7. stoljeću sve je promijenila. Islam se širio osvajanjem, mačem i ognjem od samoga početka, dok se Evanđelje Isusa Krista prvih 300 godina širilo kao progonjena i mučenička vjera koja je bila smatrana neprijateljskoj prema vladajućoj politici Rima. Upravo je “naš car Dioklecijan” bio jedan od najvećih progonitelja i ubojica brojnih nevinih kršćana.
Križarski ratovi
Pojava križara krajem 11. stoljeća značila je, između ostalog pokušaj vraćanja Betlehema i Svete Zemlje u ruke kršćana i europskih država, gdje su i spadale do vremena osvajanja Betlehema i Svete Zemlje od strane arapskih muslimana.
Križarske su vojne propale, a s turskom okupacijom 1517. počelo je za Palestinu novo vrijeme. Pod turskim režimom pitanje vlasništva i prava na svetim mjestima poprimilo je sve više političku, pa čak i međunarodnu dimenziju. U 18. stoljeću Betlehem je bio na rubu modernog doba. Dugi i neprekinuti kontakt lokalnih ljudi s putnicima i hodočasncim iz tada procvale Europe, iz zapadnog kršćanstva, unaprijedio je njihovo gospodarsko stanje.
20. stoljeće
Turska vladavina nad Betlehemom završila je 1917. godine, a Palestina je nakon I. svjetskog rata potpala pod britansku upravu. U to vrijeme Betlehem je imao oko 8 000 stanovnika, a kad su se Britanci povukli 1948. bilo je 11 696 duša.
Naše suvremeno doba za Betlehem je počelo 1947 kada su UN usvojiili rezoluciju 181 kojom bi se palestinski mandat razdvojio na arapsku i izraelsku državu, ali koji su odbile arapske države. Ubrzo su počeli ratovi između Arapa i Židova, a potonji su osvojili veći dio Palestine i 1948. proglasili svoju državu Izrael. Grad Betlehem ostao je izvan Izraela. Krajem 1948. istočni dio Palestine i Transjordanija proglašeni su Kraljevinom Jordan. Drugi rat između Arapa i Izraelaca zbio se 1967. godine, a Židovi su zauzeli ostatak Palestine i grad Betlehem.
Betlehem je ostao pod Izraelom do 22. prosinca 1995. kada ga je preuzela palestinska vlast, sukladno sporazumu iz Osla 1993. godine. Danas je dio Palestinske samouprave poznate kao Zapadna Obala.
Crtice iz Betlehema
Što još reći za malo i slavno mjesto Kristova rođenja? Crkva Kristova rođenja u Betlehemu najstarija je crkva u stalnoj uporabi u Svetoj zemlji, a da ne spominjemo da je jedna od najstarijih crkava na svijetu. Također je jedno od najznačajnijih mjesta na svijetu za kršćanske hodočasnike.
Davno prije nego što je sagrađena Crkva rođenja Isusova, rani kršćani okupljali su se u špilji za koju se vjerovalo da je u njoj rođen Isus. Mnogi su domovi u to vrijeme izgrađeni uz špilje.
Crkva rođenja Kristova proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom 2012. godine, ističući njezin nevjerojatan kulturni i povijesni značaj kao jedne od najstarijih kršćanskih crkava koja se i danas koristi.
I za kraj jedna neobičnost: Betlehem slavi ne jedan, već tri odvojena Božića svake godine. Zahvaljujući različitim kršćanskim kalendarima, vjernici mogu sudjelovati osjetiti bogatu kršćansku baštinu i u slavljenju Božića, te biti na brojnim liturgijskim i drugim obredima Božića koji svjedoče o bogatstvu kršćanstva: rimokatolički i protestantski (25. prosinca), pravoslavni Božić (7. siječnja), armenski pravoslavni Božić (18. siječnja)
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
