Pupovac napao HRT zbog dječjeg doma u Jastrebarskom, tvrdi da je to bio logor ‘zločinačke politike’

Foto: fah

Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac obrušio se u srijedu na HRT poručivši da njegov saborski klub više neće braniti ponašanje odgovornih u tom javnom servisu jer je tamo “objavljen navodni demantij o tome da u Jastrebarskom, u ratnom razdoblju ’41.-’45., nije postojao dječji logor u kojem je stradalo oko 400 djece”, ali i zbog otkaza novinaru i uredniku Hrvoju Zovku.

“Često je Klub zastupnika SDSS-a branio, štitio, zagovarao samostalnost uređivačke politike, samostalnost financijskog i poslovnog rada HRT-a i pospješivanje uvjeta za rad HRT-a”, rekao je Pupovac u saborskoj stanci za slobodan govor poručivši kako “tomu više neće biti tako”.

Prije svega nas zabrinjava činjenica da je na HRT-u objavljen navodni demantij o tome da u Jastrebarskom u ratnom razdoblju ’41.-’45. nije postojao dječji logor u kojem je stradalo oko 400 djece od nehumanih uvjeta, odsustva medicinske brige, odsustva prehrane, kao i da ta djeca, čiji su roditelji bili otpremljeni u Jasenovac ili njemačke logore, ne budu tretirana kao djeca koja su stradala uslijed zločinačke politike tadašnjega Pavelićevog režima, kaže Pupovac.

“HRT, kao javni servis, daje 40 sekundi za tu vrstu navodnoga demantija, što je samo po sebi nedopustivo i suprotno vrijednostima ove države, potpuno u neskladu sa člankom Kaznenoga zakona”, ustvrdio je.

Istovremeno, nastavio je dalje je Pupovac misleći na otkaz Hrvoju Zovku, na HRT-u je donesena “odluka o izvanrednom otkazu uredniku i uglednom novinaru po kratkom postupku zbog toga što je ušao u verbalni duel s voditeljicom Informativnog programa”.

“Kakvi su to kriteriji po kojima HRT kao javni servis djeluje u kojima se cinično poziva na Istanbulsku konvenciju, a neće se pozivati na Konvenciju o sprječavanju genocida, neće se pozivati na konvencije o ratnom pravu Ženevske konvencije i štititi vrijednosti Ustava ove zemlje i zakone ove zemlje”, pita Pupovac.

Tko je Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a zbog čijeg otkaza Peđa Grbin proziva HRT?

Verbalni ispad prema urednici i izvanredni otkaz, a negiranje zločina prema djeci – to je javni servis, rekao je poručivši kako od sada “SDSS to neće braniti”.

Prilika će biti da to raspravimo već povodom financijskog i poslovnog izvještaja za koji čujem da se na Odboru za medije o njemu raspravlja iza zatvorenih vrata. Zbog čega? Što je problematično u tome da se na Odboru raspravlja javno o trošenju javnog novca, upitao je za saborskom govornicom Pupovac.

Uputili ispriku nakon objave lažne vijesti

Podsjetimo, riječ je o HRT-ovoj isprici koja je upućena zbog objave lažne vijesti 25. kolovoza ove godine, a kada je državna televizija putem teletexta izvijestila o komemoraciji održanoj u Jastrebarskom pri kojoj je obilježeno sjećanje na “ustaški napad”. Naime, na HRT–u su, iz neznanja ili svjesno, naveli kako je riječ o 76. godišnjici napada ustaške vojske na Dom u Jastrebarskom, što je potpuno netočno.

> Leljak upozorava: HRT širi laži – djecu u Jastrebarskom nisu ubili ustaše nego partizani

Na ovu vijest tada je reagirao i Roman Leljak, slovenski publicist i istraživač Udbinih arhiva te autor brojnih knjiga koje rasvjetljavaju istinu iz vrijeme komunističkog režima. Napise na teletextu HRT – a Leljak je okarakterizirao riječima – “grozna laž”.

Budući da je riječ o neistini, HRT je uputio ispriku gledateljima, nakon čega je državnu televiziju napao i HSS-ov Krešimir Beljak.

“Revizionizam ide toliko daleko da se partizansko oslobađanje ustaškog dječjeg koncentracijskog logora, na državnoj televiziji naziva napadom partizana na “dom za ratnu siročad”. Još je samo nedostajalo da napišu: divljačkog napada krvožednih partizana..”, komentirao je nakon HRT-ove isprike Beljak.

Dom za siročad

Podsjetimo, u dvorcu u Jastrebarskom bio je smješten dom za siročad još 1939. godine. Početkom rata tamo je dolazio veliki broj ratne siročadi, a o njima su se brinule časne sestre. Tijekom kolovoza i koncem srpnja 1942. u dom je došlo između tri i pol do četiri tisuće djece s Kozare. Zbog partizanskog i četničkog ustanka na Kozari protiv NDH, veliki broj djece zbrinut je najprije u Jasenovcu i Gradiški, a zatim kod časnih sestara. Siročad je bila jako neishranjena i bolovali su od raznih bolesti.

> Ante Beljo: Istina i monstruozne laži o Dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom 1941.–1945.

Od tada pa do danas o ovom Dječjem domu, njegovim korisnicima, djelatnicima i skrbnicima izrečeno je toliko neistina koje su proglašavane jedinom i neupitnom ‘istinom’.

Naime, kako je za Narod.hr pojasnio i Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, napad na Dom u Jastrebarskom dogodio se od strane partizana.

“Do konca 1941. četnici i partizani ratovali su zajedno uništavajući industrijske objekte, željezničke pruge, mostove, prekidajući svu komunikaciju s ostatkom Hrvatske. Početkom 1942. došlo je do otvorenog rata između jedne srpske struje koja je bila uz Dražu Mihailovića i četnike i druge srpske struje koja je bila na strani komunističke Jugoslavije. Međusobno su žestoko ratovali i prema partizanskoj literaturi dolazi naredba od Tita koncem 1941. kad šalje Kostu Nađa da nekako sredi te sukobe na korist komunista na Kozari. Istovremeno dolazi i zapovijed da sela koja podržavaju Dražine četnike budu popaljena, a stanovništvo protjerano. Iz tog razloga proizišao je najveći broj stradanja. Upravo iz tog vremena ta su djeca završila u šumskim zbjegovima, koji su trajali mjesecima. A bilo je rano proljeće kada je na Kozari u to vrijeme još bilo prilično hladno”, istaknuo je Beljo za Narod.hr

Prešućivana istina

Dodaje kako je to je u partizanskoj i četničkoj literaturi bilo prešućivano, a svi ti zločini koji su načinjeni nad tim pučanstvom bili su pripisivani isključivo ustašama i Nijemcima.

“U Jasenovcu i Gradiški nije bilo uvjeta za smještaj tolike djece, pa časne sestre preuzimaju djecu iz Jasenovca i Gradiške i smještaju u Jastrebarskom. U Jastrebarskom su redovnice počele liječiti tu djecu i na kraju je samo oko 17 posto te djece umrlo, dok je ostatak od tog velikog broja kojeg su one primile bio spašen”, napominje Beljo.

“Međutim, partizanske grupe iz Korduna i pojedine grupe s Kozare koje su bile protjerane nakon njemačke ofenzive, provaljuju u Jastrebarsko, jer je preko Jastrebarskog išao taj partizanski put od Korduna prema Žumberku. U Žumberku je bio tzv. ‘Slobodni partizanski teritorij’. Oni provaljuju 26. kolovoza 1942. godine u taj dom u Jastrebarskom i izvode oko tri i pol tisuće djece s Kozare. Od te djece uzimaju stariju mušku djecu u dobi između 10 i 12 godina. Odvode ih kasnije u okolicu Drvara, Bosanskog Petrovca i kasnije su mnoga od te djece bila oni o kojima se u partizanskoj literaturi pjevalo da su bacali bombe i ginuli u jurišima na bunkere, a poslije su mnogi završili kao pratnja ljudima koji vraćani s Bleiburga”, kazao je Ante Beljo te dodao:

“Mlađa djeca bila su ostavljena po šumama, pa su ih seljaci kasnije ponovno vratili na brigu časnim sestrama. Mnoga od njih bila su udomljena kod obitelji u Hrvatskoj, školovale su ih, i veliki broj njih još i danas živi, po čitavoj Hrvatskoj.”

Naglasio je i kako je kasnije stvorena propaganda o velikim i monstruoznim ustaškim zločinima, unatoč činjenici da se radilo o partizanima.

“Poslije svega toga stvorena je velika propaganda o ‘monstruoznim ustaškim zločinima nad sitnom srpskom nejači’ kao uvijek, kao što se radi i danas. Časne sestre bile su optuživane da su one krampom ubijale tu djecu. Ta se laž sa srpske strane i Srpske pravoslavne crkve širi i danas po čitavom svijetu”, objašnjava Beljo.

Također, dodaje, mnoge od tih časnih sestara na koncu su ubijene.

“Mnoge od tih časnih sestara bile su ubijene. Neke 1942., neke poslije rata i stavljene u zatvore, a druge su bile vraćene u Osijek. Većina tih redovnica bile su Slovenke, Slovenska družba časnih sestara. Župu su vodili slovenski Lazaristi koje su Nijemci protjerali iz Slovenije s područja koje su pripojili Trećem Reichu. Prva stvar bila je protjerivanje slovenskih katoličkih svećenika, a te je svećenike primio Alojzije Stepinac, tada nadbiskup zagrebački, koji je također vodio brigu i o spašavanju ratne siročadi bez obzira na nacionalnost i podrijetlo”, ističe.

“O svim tim događajima napisano je jako puno. Protiv tih časnih sestara ni u vrijeme bivše Jugoslavije nije pokrenut nijedan sudski proces. Jednostavno, ta je propaganda širena kao požar, ali nitko nije smio izaći s istinom i to negirati. O tome je poprilično puno napisano, međutim bez obzira što se zna o čemu se radi i koja je prava istina na koji su način nastajale te monstruozne laži, one se i danas šire bez imalo grižnje savjesti”, upozorava.

“Šire se laži protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda, hrvatskih i slovenskih časnih sestara. Važno je da se konačno istina o tome svemu raširi, da se javnost s time upozna i da to bude na dan sjećanja vezan uz dan Europskog sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća, 23. kolovoza”, zaključio je Beljo u razgovoru za Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Hina/nb