Povodom 30 godina od ratnog zločina nad hrvatskim civilima u Voćinu 1991. tijekom velikosrpske agresije u Domovinskom ratu, prvi puta je počast kod Spomen-obilježja žrtvama odalo izaslanstvo Srpskog nacionalnog vijeća i specijalni izaslanik predsjednika Srbije. Isto je izaslanstvo istovremeno položilo i vijence kod Spomen križa ubijenim i nestalim Srbima.
Srpsko narodno vijeće (SNV) Milorada organiziralo komemoraciju obljetnice te je ponovno zajednički objedinilo žrtve na strani koja se branila i na strani koja je bila agresor ustvrdivši da je komemoracija organizirana zbog zločina “koji su se dogodili nad mještanima Voćina i okolnih sela, Hrvatima i Srbima, u razmaku od nekoliko dana, tijekom prosinca 1991. godine”.
Vijence su između ostalih položili predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i specijalni izaslanik predsjednika Srbije za rješavanje pitanja nestalih s Republikom Hrvatskom Veran Matić.
Pupovac je govoreći na komemoraciji kazao da se radi o jednom od najgorih zločina Domovinskog rata koji će ostati zapamćen po bestijalnosti i brutalnosti.
Dana 14. prosinca 1991. u večernjim satima u Voćin ulazi manja grupa osloboditeljskih hrvatskih snaga, a glavnina postrojbi 136. brigade ulazi u Voćin tek sljedećeg dana u jutarnjim satima. U Voćinu, ali i okolnim selima hrvatski vojnici nailazili su na zastrašujuće prizore poubijanih i masakriranih hrvatskih civila.
Masakr u Voćinu djelo je četnika iz Srbije
Prema svjedočenjima hrvatskih vojnika, ali i prema video snimkama koje su tada načinjene, prizori su bili stravični. Po Voćinu i okolnim mjestima vojnici su nailazili na civile ubijene na razne načine, a neka tijela su bila spaljena. Voćin je jedno od rijetkih mjesta gdje su zbog brzog oslobađanja na licu mjesta zatečene grozomorne scene ubijanja.
U izvještaju Instituta za forenzičku medicinu iz Zagreba (19. prosinca 1991.) navode se imena i drugi detalji za 43 osobe iz mjesta Voćin i Hum. Od 43 ubijenih 15 su bile žene, od kojih su njih 12 bile starosti između 57 i 76 godina. Među muškarcima njih jedanaest je bilo starosti između 60 i 84 godine. Većina ubijenih je ubijeno hitcima iz vatrenog oružja, dvije žene su umrle od ozljeda nanesenih oštrim predmetom, vjerojatno sjekirom. Za osam osoba nije se mogao utvrditi uzrok smrti jer su tijela bila spaljena u tolikoj mjeri da se uzrok smrti nije mogao odrediti. Među pronađem mrtvima bila je i jedna spaljena osoba s lisicama na rukama koja nije identificirana, pisao je portal croatiarevidiva.com.
Sve žrtve osim jedne bili su Hrvati, rimokatolici. Jedina žrtva ne-hrvatske nacionalnosti bio je Stojan Nenadović, Srbin star 77 godina. Dr. Jerry Blaskovich koji je sudjelovao u obdukciji dijela žrtava, u svojoj knjizi „Anatomija prijevare“ donosi opis ozljeda nanesenih Stojanu Nenadoviću. Popis ozljeda nastalih mučenjem je podugačak i mučan, od ozljeda nanesenih udaranjem, gašenja opušaka na koži do filetiranja kože na donjim ekstremitetima. Prema Dr. Blaškovichu, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate.
