Radioaktivni radon u kući ili zgradi: Kako ga se riješiti te postoji li kod nas uopće regulativa?

Pitanje radioaktivnog plina radona kojeg nalazimo u tlu gotovo je potpuno zanemareno u Hrvatskoj. Ovaj radioaktivni plin kojem ‘tepaju’ kao tihom ubojici, uzrokuje nepušački karcinom pluća. Dok EU, a posebno SAD rade na svjesnosti o radonu i na uklanjanju posljedica zračenja, u Hrvatskoj smo u povojima. Rijetki uopće znaju što je radon i koje su moguće posljedice izlaganja ovom radioaktivnom plinu po ljudsko zdravlje. Pojedini dijelovi Hrvatske izloženiji su djelovanju radona, a mjerenja su obavljena u mnogim vrtićima i školama. U pojedinima – rezultati su katastrofalni. Kroz seriju tekstova portal Narod.hr problematizirat će način na koji država rješava ovaj problem, jesu li nadležni u školama i vrtićima svjesni visoke koncentracije radona u prostorima u kojima borave djeca, odgovorit na pitanje možete li sami izmjeriti koncentraciju radona u svom domu, kako radon konkretno utječe na zdravlje i slično.

U ranije objavljenim tekstovima pojasnili što je radon, kako konkretno utječe na zdravlje, kako se Hrvatska (ne)bavi ovim javnozdravstvenim rizikom… Naveli smo i u kojim školama i vrtićima je izmjerena koncentracija radona znatno viša od prihvatljive te doznali da pojedini ravnatelji niti ne znaju da su im u objektima provedena mjerenja niti da je koncentracija ovog radioaktivnog plina višestruka od dopuštenog.

Kako smanjiti prodor radona u objekte?

U pojedinim državama u kojima je svjesnost o opasnosti radona visoka i gdje se vlasti sustavno bave ovom problematikom, postoje i zakonske regulative vezane za graditeljski sektor.

Naime, prodor radona iz tla u objekt, relativno je lako zaustaviti.

Kada je riječ o gradnji zgrada i kuća, u područjima u kojima je zbog sastava i konfiguracije tla veća vjerojatnost da će koncentracija radona u budućem objektu biti visoka, na tržištu su dostupne membrane koje se polažu na temelje i tako uvelike sprječavaju prodor radona u objekt.

Kada su u pitanju postojeći objekti, polaganje takve membrane nije moguće. No postoji ventilacijski sustav koji radon, laički rečeno, iz zatvorenog izbacuje u otvoreni prostor gdje ne predstavlja rizik za zdravlje.

Radonska jama je mala šupljina ispod poda veličine kante iz koje električna pumpa izvlači zrak. Ovo smanjuje normalni podni tlak s obzirom na radon u tlu i ispušta plin radon izvan zgrade gdje se brzo raspršuje.

Znajući da je velik broj objekata u kojima se nalaze škole i vrtići u Hrvatskoj u ‘crvenom’, neki objekti čak i u ljubičastom’, o čemu smo pisali detaljnije, upravo bi ugradnja takvih ventilacijskih sustava donekle riješila problem.

Problem riješen u pulskoj školi

Kako što se to dogodilo u Talijanskoj osnovnoj školi ‘Giuseppina Martinuzzi’ u Puli.

U toj je školi detektor znao zabilježiti i 1000 bekerela po metru kubnom, a gornja granica prihvatljivosti je 300.

Tijekom 2022. godine odrađen je zahvat koji je koštao 380 tisuća kuna i koji je pokriven gradskim proračunom.

Iz Grada Pule objasnili su kako je zahvat izgledao. Probilo se šest ‘bunara’ u vanjskom i unutarnjem prostoru te sustavom ekstraktora stvorila se razlika u tlaku ispod zgrade da bi se spriječio prodor radona u zgradu kroz postojeće mikro pukotine.

Jame se kopaju kako u zgradi, tako i izvan nje, postavljaju se cijevi, nakon čega će se zatrpavaju. Postavlja se potom cjevovod s ventilatorom koji je montiram na pročelje škole.

Ovo je nažalost jedini promjer za kojeg znamo.

Naime, u Hrvatskoj ne postoji regulativa vezana za radon i građevinski sektor kao što to postoji u nekim drugim zemljama.

Akcijski plan?

Jedini dokument koji govori o radonu je Akcijski plan za radon 2019.-2024. Sljedeći je u izradi.

A u tom još uvijek aktualnom Akcijskom planu spominje se da treba ”razviti sustav za primjenu odgovarajućih mjera zaštite kojima će se postupno smanjiti broj postojećih zgrada u kojima razina radona prelazi referentnu razinu te onemogućiti/spriječiti ulazak radona u zgrade koje se tek planiraju izgraditi” .

”Zavod (Državni zavod za nuklearnu sigurnost koji je u međuvremenu ugašen, tj. pripojen Ravnateljstvu civilne zaštite, op.a.) će u periodu trajanja ovoga Akcijskog plana osigurati informacije o održavanju radionica i webinara kao i odgovarajuću obuku/stručno usavršavanje građevinskih radnika i stručnjaka kako bi se osiguralo poznavanje tehnika za pravilnu i uspješnu primjenu financijski pristupačnih i učinkovitih mjera zaštite uvažavajući specifične uvjete na pojedinim lokacijama u svrhu smanjenje koncentracija radona kako u postojećim zgradama tako i za primjenu preventivnih mjera za zgrade koje se tek planiraju izgraditi.”, stoji u Akcijskom planu.

U tablici provedenih aktivnosti pod ovom točkom stoji: Provedena obuka / stručno usavršavanje sudionika u gradnji. Koliko nam je poznato, održana je radionica u Puli i to 2020. godine.

Dobri primjeri

S druge strane, zakonska regulativa u graditeljstvu vezana za radon, postoji u mnogim zemljama, posebice onima koje su u ‘visokom riziku’ zbog sastava i konfiguracije tla.

I Europska unija traži od država članica primjenu mjera zaštite od radona u građevinskom sektoru. Riječ je o Direktivi osnovnim sigurnosnim standardima iz 2013.

Češka i Slovačka

S obzirom na visoku razinu radona u tlu, Češka i Slovačka imaju možda najstrože zakone u EU.

U ovim je državama obavezno mjerenje radona u tlu i to prije početka gradnje, kako poslovnih tako stambenih zgrada. Na područijma ovih država gdje je rizik veći, obavezno je u gradnji primijeniti radonske barijere, a u postojeće zgrade ugradnja ventilacijskog sustava.

Daleko su odmaknule i skandinavske zemlje.

>Znate li što je radon, radioaktivni plin kojeg zovu i tihi ubojica?

Skandinavske zemlje

Finska je čak dozvoljenu referentnu vrijednost razine radona čak i smanjila na 200 bekerela po metru kubnom, dok je na razini EU-a ona 300.

Slično kako i u Češkoj i Slovačkoj, u Finskoj je obavezno testiranje tla na radon na područjima na kojima je u tlu puno radona. Standardizirali su i ugradnju membrana, tj. barijera kao i sustava za ventiliranje prostora.

Dok u Hrvatskoj u pojedinim vrtićima i školama niti ne znaju da djeca borave u prostorima s višestruko većom koncentracijom radona od 300 Bq/m3, u Finskoj su u takvim zgradama obavezne inspekcije i naravno, sanacija.

I u Švedskoj je referentna razina od 200 Bq/m3 kao maksimalnu dopuštenu koncentraciju radona u zraku u zatvorenim prostorima kao i u Finskoj.

Tamo javne zgrade, poput navedenih škola i vrtića, prolaze kroz rigoroznije mjere od privatnih objekata i obavezno je redovito praćenje koncentracije radona.

Kod izgradnje novih objekata, obavezno je mjerenje radona u tlu, a u područjima ‘u crvenom’.

Tijekom projektiranja je obavezno uključiti i radonske barijere i ventilacijske sustave.
Slična je situacija i u Ujedinjenom Kraljevstvu.

SAD i Kanada

U SAD-u je praćenje radona ušlo u svakodnevni život. Naime, u područjima visokog rizika, normalno je da pri prodaji ili kupnji kuće tražite mjerenje radona. Nešto poput energetskog certifikata kod nas.

U pojedinim saveznim državama to je obavezno, a u supermarketima po pristupačnim cijenama možete nabaviti detektore.

Također je u ugroženim zonama kod izgradnje novih objekata obavezna primjerena sustava za smanjenje prodora ovog radioaktivnog plina iz tla u same prostorije.

Uz to je važno napomenuti, da je u SAD-u preporučena razina radona cca. 150 Bq/m3, dok je u EU duplo veća.

Amerikanci provode i kampanje za podizanje svijesti i ovom problemu.

U Kanadi je pak preporučena maksimalna razina radona 200 Bq/m3, a na područjima visokog rizika standardno se prilikom projektiranja objekata primjenjuju sustavi za smanjenje koncentracije radona, dok je testiranje na radon preporučeno prilikom izgradnje svih zgrada.

* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa