U mrežnom jasenovačkom popisu je 2.816 židovskih žrtava iz logora Jasenovac (24%) kod kojih je godina rođenja od samih autora popisa označena kao nepouzdan podatak. Zanimljivo da se u samo 88 slučajeva kao izvor podataka navodi Yad Vashem odnosno, kako se to spominje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, „imenik žrtava holokausta izrađen prema svjedočenjima datim Yad Vashemu“. Znači samo u 3% slučajeva kao izvor se koristi vjerojatno najopsežnija baza podataka o stradalim Židovima.
Izgleda kao da autori popisa zaziru od Yad Vashema kao vrag od tamjana. Međutim još je nevjerojatniji podatak da u čak 58 slučajeva (66%) citirani podatci iz Yad Vashema ne samo da ne potvrđuju već u potpunosti opovrgavaju podatke iz mrežnog jasenovačkog popisa. Tako se primjerice u napomenama jasenovačkog popisa kod 12 navodnih žrtava navode podatci iz Yad Vashema prema kojima su stradali u njemačkim logorima, pretežno u Auschwitzu i Treblinki. U 4 slučaja žrtve su stradale u srpskim logorima smrti i to tri u Beogradu te jedan slučaj iz Niša. U 13 slučajeva se kao mjesto smrti navode neki drugi logori u ND Hrvatskoj kao primjerice Đakovo, Lepoglava, Pag i Gospić, a ne Jasenovac ili Stara Gradiška. U ostalih 29 slučajeva navodi se da je mjesto smrti nepoznato ili Yugoslavia tj. Jugoslavija.
Ekstremne razlike
Kod 32 slučaja iz ove izdvojene grupe od 88 navodnih žrtava razlika u navedenoj godini smrti i alternativnoj godini iz napomena u jasenovačkom popisu je veća od 5. U digitalnom arhivu Yad Vashema ±5 godina je najveća moguća razlika koja se može izabrati u naprednoj tražilici. Jasno je i zašto. Do dvije godine razlike je tolerirajuća pogreška zbog mogućih razlika u navedenoj starosti tj. u godini rođenja, a pet godina razlike je greška koja može nastati primjerice zbog nepreciznih podataka rodbine ili prijatelja.
U svakom slučaju ako se uzme u obzir zaokruživanje podataka i nepreciznost kod određivanja starosti pogreška ne bi smjela biti veća od 10 godina. Međutim, među 88 slučajeva iz ove grupe takvih je 17, a kod 7 slučajeva ta pogreška je čak 20 ili više godina. Rekorderi su Danko Salom (1927.*/1990.) sa 63 godine razlike u navedenim godinama rođenja i Josip Dreissiger (1890.*/1999.) s ekstremnih 109 godina razlike. Premda ekstremni to nisu jedini takvi slučajevi u jasenovačkom popisu. U slučaju Danka Saloma navedene godine na prvi pogled izgledaju kao godine rođenja i (prirodne) smrti, a u slučaju Josipa Dreissigera razlika je takva da se vjerojatno radi o previdu kod pretjeranog komunističkog petljanja s podatcima pri kreiranju novih žrtava.
Ostali iznad 20 godina razlike starosti između podataka u popisu i iz napomena su Salamon Baruch (1933.*/1903) koji bi mogao biti malo dijete ili sredovječni muškarac u istoj osobi, Mazalta Katan (1926.*/1905) vrlo mlada djevojka ili sredovječna žena, pa Rahela Danon (1888.*/1910.) kao starica ili mlada žena, Valter Spiegel (1924.*/1904) mladić na pragu punoljetnosti ili sredovječni muškarac i Daniel Salom (1868.*/1888.). Već se u napomenama kod nekih od gore navedenih vidi da nisu stradali u Jasenovcu.
Primjerice prema podatcima iz napomena koje se pozivaju na izvor iz Yad Vashema Valter Spiegel nije rođen u Zemunu već u Senti u Bačkoj i stradao je u Auschwitzu, Rahela Danon u Đakovu, kod Daniela Saloma navodi se Jugoslavija i Čehoslovačka, a mjesto smrti Josipa Dreissigera i Mazalte Katan je nepoznato. Znači zbog ogromne razlike u godinama rođenja gore navedeni nisu mogli biti točno identificirani, a podatci iz napomena pokazuju različita mjesta smrti. Ovi primjeri pokazuju da su se bez obzira na podatke na jasenovački popis stavljala imena samo zato da se umjetno poveća broj žrtava.
Nakratko ćemo se vratiti na Daniela i Danka Saloma. U jasenovačkom popisu su osmorica Daniela Saloma. Sedmorica su iz Sarajeva, a jedan iz Tuzle. U arhivu Yad Vashema prema stanju od 30. studenog 2017. godine ima 28 zapisa na upit o Danielu Salomu, a osam ih je na temelju iskaza rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (29%). Samo u jednom slučaju se s obzirom na godinu i mjesto rođenja potvrđuje podatak iz mrežnog jasenovačkog popisa (4%).[1] U drugim slučajevima primjerice u gore navedenom slučaju Danka Saloma (1927.*) u napomenama jasenovačkog popisa se navode dva izvora.
Jedan izvor je knjiga Dragoja Lukića, djelatnika komunističkih tajnih službi sa specijalizacijom u povijesti, a drugi izvor su podatci iz Yad Vashema prema kojima se navode dvije godine 1942. i 1990. (sic!). Prema stanju u digitalnom arhivu Yad Vashema od 30. studenog 2017. u niti jednom zapisu rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije ne spominje se Danko/Daniel/Dan Salom rođen 1927. godine. Prema godini rođenja najbliži su Danko (Daniel/Dan) Salom rođen 1917. u Travniku, mjesto smrti nepoznato i Daniel (Braco) Salom rođen 1923. godine, također iz Travnika, koji je živio u Sarajevu.
U skeniranom originalnom obrascu na španjolskom kod njega piše da je poginuo na planini Mosor kod Splita u borbi protiv nacista. Apsolutno nije jasno koje to onda podatke iz Yad Vashema citiraju stručnjaci iz JUSP Jasenovac u svojem popisu. Tako se kreira prividna stvarnost, a ne stvarni popis žrtava.
Niški posmrtni bubanj
Ako pogledamo neke pojedinačne slučajeve iz ove grupe kod kojih se u napomenama navodi drugo mjesto smrti nevezano uz Jasenovac ili Staru Gradišku, to izgleda ovako. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Adolf Herzog iz Vukovara rođen je 1882.*, a u napomenama je alternativna godina rođenja iz Yad Vashema prema kojoj je 12 godina stariji. U Yad Vashemu je čak 5 zapisa o Adolfu Herzogu iz Vukovara. Tri su prema iskazima bliske rodbine. Prema iskazu sestre i nećakinje stradao je u Auschwitzu, a prema drugom iskazu nećakinje stradao je u Mađarskoj. Auschwitz se kao mjesto smrti navodi i u jednoj listi stradalih Židova s osječkog područja te u srbijanskom Spisku žrtava rata tj. srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64).
Ako se to navodi u srbijanskom Spisku žrtava rata iz 1992., tada je vrlo mala vjerojatnost da se isti podatak ne nalazi i u nekoj od inačica SZSJ64 glavnog izvora podataka kojeg koriste autori mrežnog jasenovačkog popisa pa se postavlja pitanje po kojim se kriterijima Adolf Herzog nalazi na jasenovačkom popisu. Bela Kraus s jasenovačkog popisa rođen je 1877.* u Daruvaru, a prema podatku iz napomena mlađi je 15 godina tj. rođen je 1892. godine i nije stradao u Jasenovcu već u Auschwitzu. Zanimljivo da jedini podatak iz digitalnog arhiva Yad Vashema koji odgovara po godini rođenja je za Belu Krausa iz Pančeva i on je prema podatcima sestrične stradao u Auschwitzu.
Zanimljivo da se u digitalnom arhivu Yad Vashemu na dvije liste nalazi Bela Kraus iz Daruvara rođen 1870. godine. Prema jednoj listi predviđen je za deportaciju, ali ne navodi se odredište, a prema drugoj zabilježen je u nekakvom popisu iz 1942. godine u Daruvaru. Osim tih podataka nema potvrde da je Bela Kraus rođen 1870-ih stradao u nekom logoru. Logično je pitanje kako se i zašto onda Bela Kraus našao na jasenovačkom popisu. U ovom slučaju odgovor vjerojatno leži u činjenici da su prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema trojica istoimenih žrtava svi rođeni 1894./1895. ubijeni u srpskim logorima smrti. Navode se beogradski logori Sajmište, Banjica i Topovske šupe.
U prethodnim tekstovima već su navedeni primjeri žrtava iz Judenfrei Srbije koji su završili na jasenovačkom popisu. Izgleda da suradnja starih antifa jarana četnika i partizana nikada nije bila prekinuta. To potvrđuje i slučaj Berte Albahari iz Zagreba rođene 1906.* godine. Osim još dvije alternativne godine rođenja i da je navodno Hrvat tj. muškarac u napomenama jasenovačkog popisa je naveden i podatak iz digitalnog arhiva Yad Vashema prema kojem je stradala u Nišu tj. navodi se mjesto Bubanj-Niš. Među nekoliko zapisa u digitalnog arhiva Yad Vashema o Berti Albahari iz Niša nigdje se ne spominje Zagreb, a u skeniranom originalnom iskazu iz 1955. godine piše “Niš streljana na bubanj” – znači Bubanj nije logor ili neko drugo mjesto već možda označava srpski teatralni takt smrti iz Niš(a). Inače prema nekim drugim zapisima iz Yad Vashema Berta Albahari je ubijena u logoru Sajmište u Beogradu.
U srbijanskom Spisku žrtava rata tu dvojbu su riješili u stilu Aleksandrova rješavanja gordijskog čvora tako da imaju dvije istoimene žrtve stradale u Nišu i u Zemunu, ali čak ni oni u ovom slučaju nisu išli tako daleko da kreiraju još jednu jasenovačku žrtvu. U stvari nisu ni morali kad u Hrvatskoj postoje oni koji taj posao obavljaju umjesto njih.
Klupko laži
U jasenovačkom popisu nalazi se Rena Levi iz Sarajeva, rođena 1899.*, otac Jozef, stradala od ustaša* 1942.* u Jasenovcu*. Osim mjesta rođenja i očevog imena svi ostali vitalni podatci od samih autora popisa označeni su zvjezdicama kao nepouzdani.
U napomenama se navode dva izvora podataka. Osim najčešćeg izvora komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) navode se i podatci iz Yad Vashema s dvije alternativne godine rođenja 1885. i 1895., alternativnim mjestom rođenja Visoko, a kao mjesta smrti navode se Jugoslavija, Treblinka i nepoznato mjesto. Provjerom u digitalnom arhivu Yad Vashema nađena je Reina Levi (1885.) stradala 1943. godine u Treblinki, ali kod nje se navodi da je živjela u Bitolju u Makedoniji.
Prema iskazu sestre Rena Levi rođena 1895., iz Visokog, sa stalnim boravkom u Sarajevu stradala je na nepoznatom mjestu, ali ime otca razlikuje se od navodne jasenovačke žrtve. Opet se postavlja pitanje koje to podatke iz Yad Vashema i po kojim kriterijima citiraju u jasenovačkom popisu? U Yad Vashemu je samo jedna Rena Levi rođena 1899. godine, otac Jozef i stradala u Jasenovcu, a to je podatak iz Spiska žrtava rata srbijanskog ekvivalenta komunističkom popisu žrtava iz 1964. godine.
Koincidentno su u digitalnom arhivu Yad Vashema još dvije Rene Levi čiji se očevi zovu Jozef. To su Reina Levi s grčkog otoka Rodosa u istočnom Sredozemlju. Kod nje nije navedena godina rođenja, međutim u arhivu Yad Vashema je i Reina Juliette Levy, rođena 1899., otac Joseph. Znači sve isto kao i kod navodne jasenovačke žrtve samo što se radi o ženi s juga Francuske stradaloj u Auschwitzu 1944. godine. Slučajnosti se događaju, ali ne u tako velikom broju kao u jasenovačkom popisu. Nije drukčija situacija ni kod ostalih komunističkih i srpskih popisa.
Primjerice u digitalnom arhivu Yad Vashema je prema srbijanskom Spisku žrtava rata čak 19 sarajevskih Rena Levi rođenih 1883. (dvije), 1884., 1885., 1889., 1897., 1898., 1900., 1902., 1905., 1906., 1907., 1908., 1910., 1912., 1914., 1931., 1933. i 1937. godine kod kojih se kao mjesto smrti navodi logor Đakovo, a na popisu žrtava iz logora Đakovo nalazi se samo Rena Levi – Altarac, rođena 1880. godine.
Taj podatak se navodi i u digitalnom arhivu Yad Vashema. Znači u srbijanskom Spisku žrtava rata nastalom na temelju komunističkog popisa (SZSJ64) je 19 lažnih žrtava, a frapantna je činjenica da stvarnu žrtvu nisu stavili na popis. Koje zaključke možemo izvući iz toga? Autore komunističkih i srpskih popisa žrtava istina očito ne zanima niti je traže. Apsurdno je koliko su se zapetljali u svoje klupko laži tako da nisu u stanju naći niti stvarnu žrtvu.
Tragikomično je kad se kao imena očeva navode čak i prezimena Papo i Montiljo. Pretpostavka je da ta (prez)imena nisu baš nasumično izabrana i da je inspiracija nađena u djevojačkim prezimenima. Primjerice u srbijanskom Spisku žrtava rata navodi se Rena Levi Montiljo, rođena 1914. godine kao i navodna žrtva iz Đakova, ali u ovom slučaju se kao mjesto smrti navode Križevci. U digitalnom arhivu Yad Vashemu se nalazi zapis o Reni Levi rođ. Papo staroj 42 godine.
Ona bi mogla otprilike odgovarati po godini rođenja onoj s jasenovačkog popisa, osim što kod nje nije poznato mjesto i godina smrti. Prema gore navedenom može se zaključiti da prema podatcima rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija nema Rene Levi stradale u Jasenovcu. U jasenovačkom popisu je i Roderik Levi iz Zemuna, rođen 1910.* godine, ubijen od ustaša* 1943.* godine u Jasenovcu*. Kao i u slučaju Rene Levi i kod Roderika Levija su osim mjesta rođenja i očeva imena svi ostali vitalni podaci od samih autora popisa označeni zvjezdicama kao nepouzdani. U napomenama se citira podatak iz Yad Vashema prema kojem je Roderik Levi stradao u beogradskom logoru Topovske šupe. U Yad Vashemu se stvarno nalazi i podatak o Roderihu Leviju stradalom u beogradskom logoru Topovske šupe, starom 32 godine, što znači da je vjerojatno rođen 1909.* ili 1910.* godine. Pitanje zašto se Roderik Levi nalazi na jasenovačkom popisu može se uputiti u JUSP Jasenovac i onda provoditi vrijeme u očekivanju Godota.
Mazal tov drugovi
U jasenovačkom popisu su dvije Mazalte Katan, obje iz Sarajeva bez navedenih godina smrti. Starija, već prije spomenuta, navodno je rođena 1926.* godine, ali taj podatak je označen kao nepouzdan i u napomenama se kreatori popisa pozivaju na podatke iz digitalnog arhiva Yad Vashema prema kojima je rođena 1905. godine, a mjesto smrti je nepoznato. Znači prema citiranom podatku iz digitalnog arhiva Yad Vashema ne radi se o mladoj djevojci, već o sredovječnoj ženi.
Druga Mazalta Katan je navodno točno 10 godina mlađa tj. rođena je 1936. godine. Zanimljivo da očevo ime Salamon kod starije Mazalte Katan nije označeno kao nepouzdano premda se u napomenama navodi alternativno ime Sado, a isto ime se navodi i kod mlađe Mazalte Katan. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa na temelju iskaza rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o Mazalti Katan rođenoj 1926. godine, već dva zapisa na temelju iskaza rodbine o ženi rođenoj 1905. godine i u oba se navodi da je mjesto smrti Đakovo, a u zapisu jedne židovske organizacije može se naći Mazalta Katan rođena 1908. godine i stradala u Loborgradu.
Ne navodi se očevo ime pa se ne može sa sigurnošću znati radi li se o istoj ženi. U srbijanskom Spisku žrtava rata nalazi se Mazalta Katan rođena 1903. godine i njezin otac se zove Salamon i ona je navodno stradala u Đakovu 1942. godine, ali u tom srpskom popisu temeljenom na komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine nalazi se još jedna Mazalta Katan rođena 1903. godine koja je stradala u Đakovu, ali kao očevo ime navodi se Moise. Komunistički i srpski popisi imaju cijelu paletu žrtava kreiranih za svaku priliku. Zanimljivo da se u srbijanskom Spisku žrtava rata očevo ime kod mlađe Mazalte Katan (1936.) navodi u inačici Zadik, a kod imenjakinje kod koje nije navedena godina rođenja to je Tzadok Sado.
Obje su navodno stradale 1945. godine u Jasenovcu. Tu se već može lako uočiti o kakvom se mozaiku laži ovdje radi. Čini se da su neke od navedenih nastale na temelju Mazalte Katan iz Sarajeva čiji se otac prema podatcima bliske rodbine zove Tzadik, ali ona je u trenutku smrti u Auschwitzu bila stara 62 godine. Red istine pa nekoliko redova laži i tako se kreiraju tisuće papirnatih žrtava, kao u gore navedenim slučajevima kada se od starice i sredovječne žene kreiraju djevojčice stradale u Jasenovcu. To je komunistički recept za dječje žrtve pa stoga ne začuđuje da su na jasenovačkom popisu četvrtina žrtava djeca.
Test(a) istine
U jasenovačkom popisu nalazi se Lujza Ozerović-Nahman. Navodno je rođena nepouzdano određene 1897.* godine u Osijeku, a ubijena je također nepouzdano određene 1943.* godine. U napomenama se navodi de je rođena 1900. godine u Beogradu, a citira se i podatak iz digitalnog arhiva Yad Vashema prema kojem se dotična zove Luiza Testa, rođena 1887. godine u Beogradu, a stradala 1942. godine. Već taj uvodni kaos daje za naslutiti da se radi o fantomskoj zoni jasenovačkog popisa. U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedna Lujza Ozerović bez dodatka Nahman i to iz Beograda koja je navodno živjela u Osijeku. Podatak je to iz srbijanskog pamfleta Spisak žrtava rata izdanog 1992. godine tijekom srpske agresije na Hrvatsku.
O Luizi Testi je 5 zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema, a citiranom podatku iz napomena mrežnog jasenovačkog popisa odgovara Luiza Testa iz Beograda, stara 55 godina. Prema godini smrti 1942. može se izračunati da je najvjerojatnije rođena 1887.* godine kao i u napomenama jasenovačkog popisa. Međutim autori mrežnog jasenovačkog popisa nisu citirali dio koji se odnosi na mjesto smrti, a to je beogradsko Sajmište jedan od srpskih logora smrti. U drugom zapisu o Luizi Testi rođ.
Sajovics iz Beograda, iste starosti kao i u prethodnom slučaju u digitalnom obrascu navodi se mjesto smrti Jasenovac. Međutim, u skeniranom originalnom obrascu jasno piše da je Luiza Testa ubijena “april ili maj 1942 u Beogradu (Sajmište)“. U interesu samog Yad Vashema je da se ovakve pogreške promptno isprave. Tri preostala zapisa odnose se na Luizu Testu rođenu u Bitolju 1903. godine, u kako se navodi južnoj Srbiji. Ona je deportirana 1943. godine, a kao mjesta smrti navode se logori Malkinia tj. Treblinka. Zanimljiva je analogija između godine smrti Luize Teste iz Bitolja i godine smrti navodne jasenovačke žrtve Lujze Ozerović-Nahman.
U jasenovačkom popisu su ekstremne razlike u godinama rođenja tj. u vitalnim identifikacijskim podatcima, a u takvim slučajevima kad ista žrtva može istovremeno biti i dijete i starac nemoguća je jednoznačna identifikacija. Prema gore navedenim primjerima praktično svatko rođen na području Europe i to ne samo oni rođeni prije 1945. godine su potencijalni kandidati za jasenovačku žrtvu. Znači da identifikacijski podatci te vrijeme i mjesto smrti ne igraju nikakvu ulogu pa ispada da je Jasenovac interface za sve zločine svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
