Ribić: Krah ekonomske doktrine ‘stabilizacije’

Nakon tri godine od pobjede na izborima Vlada RH ne uspijeva upaliti svjetlo na kraju tunela. Vlada kreše na svemu pa i na struji u tunelu. Budući da je kresanje i rezanje navodno nešto dobro najvažniji reformski napori ove vlasti počeli su s ‘reformom’ božićnica i regresa, a ne s reformom javnih poduzeća, javne uprave, sudstva, lokalne administracije, školstva i drugih prevažnih podsustava bez kojih zemlja i njeno gospodarstvo nemaju perspektive, istaknuo je Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata  u priopćenju tog sindikata.

Tako je ova vlast počela svoj rad s kresanjem produktivnog rada učitelja, medicinske sestre, liječnika, znanstvenika. Da tragikomedija bude veća veliki dio javnosti nasjeo je na priču kako je to spas Hrvatske, kazao je Ribić .

„U tri godine ukinute su naknade uz plaću, ukinuti su mnogi dodaci na plaću i smanjeni su koeficijenti. Ukupno je velika većina radnika u javnim i državnim službama izgubili od početka krize oko 20% svojih primanja a stariji i siromašniji radnici i više. Ako se zna da je većina građana opterećena kreditima onda tih 20% smanjenih primanja znači pogoršanje stvarnog standarda svakog radnika za više od 30 do 40% jer im dio plaće odnesu rate kredita. Nadalje, ako se zna da je BDP u istom razdoblju pao za 14% tada je vidljivo da su radnici u obrazovanju zdravstvu, znanosti i državnim službama dali razmjerno daleko veći doprinos nego što je stvarni pad proizvodnje u zemlji“, naveo je predsjednik Matice hrvatskih sindikata.

Tko će odgovarati?

„Otvara se pitanje nakon novog pada BDP-a i nakon tri godine nemoći jedne vlasti gdje su učinci tih odricanja, tj. kako je to odricanje pomoglo gospodarstvu, nezaposlenima i mladima? Tko će odgovarati za politiku rezanja i kresanja koja je dovela do smanjenja agregatne potražnje, zatvaranja i neotvaranja radnih mjesta, posljedično do proračunskih manjkova te do tragedije tisuća ljudi, opće bijede u zemlji i masovnog egzodusa mladih?“ upitao je Ribić.

„Vlast i dalje vlada dok zemlja propada u tišini očajnih i nemoćnih. Na zaprepaštenje razumnih ljudi u zemlji još uvijek postoje neoliberalni talibani koji će ovaj neuspjeh smatrati posljedicom nedovoljnog rezanja? U Vladi doduše više tako ne misle, ali nije jasno je li to zato što su shvatili problem ili zato što se približava izborna godina“, rekao je dodavši kako u sveopćem hororu valja ipak pokazati razumijevanje za premijera i Vladu RH.

„Naime, oslonili su se na prevladavajući tijek ekonomske misli u Europi (o tome da će rast proizvodnje doći nakon stabilizacije) i zbog koje je i cijela Europa danas u stagnaciji. U Americi pak europski ‘stability pact’ nazivaju ‘stupidity pact’. Danas nam Europska komisija dijeli lekcije i kaže ‘da je provoditi fiskalnu konsolidaciju otežano u uvjetima izostanka rasta proizvodnje’. Još do nedavno su svim zemljama sugerirali da to moraju raditi jer je to navodno pretpostavka za rast proizvodnje“, objasnio je Ribić te dodao: „Vlast je bila i pod pritiskom dijela medija osobito pod vlasništvom krupnog medijskog kapitala, koji je, također, bez dubljeg ekonomskog uvida, nasjeo na priču o rezanju i tu istu priču nekritički sijao oko sebe agresivno obračunavajući sa svima koji to nisu prihvaćali“.

„Nadalje, vlast je bila i pod pritiskom dijela ekonomske struke koji je dao i dalje daje takvim pogubnim rješenjima teorijski placet, dio struke koji je umrežen osobnim interesima i koji na užas istinskih interesa ove zemlje dominira javnim životom Hrvatske. Još uvijek“, ustvrdio je dodavši kako na sve to u Vladi su se oslonili jer sami nisu imali odgovarajuća znanja.

Smrtni grijeh Vlade je što su zatvorili dijalog u zemlji u trenucima kada je to bilo najvažnije

„Impotencija alfa mužjaka hrvatske politike, na čelu s Čačićem i Linićem, uz Milanovićeve lojtre, počela je najavom javnih radova, i prvih investicijskih lopata. Kada to nije uspjelo onda su napali poduzetnike što ne investiraju. Dizali su cijene struje i poreze i tako smanjivali konkurentnost gospodarstva pri čemu su za smanjenu konkurentnost optuživali poslodavce, sindikate i sve druge, samo ne sebe. Nezaboravno“, ocijenio je te dodao: „Vrijeme je za sabiranje učinaka. Ekonomska doktrina na temelju koje je djelovala Europska komisija i Vlada RH doživjeli su krah. Debakl ove Vlade nije samo njen već je to i krah europske politike, dijela domaćih medija i dijela ekonomske struke. Osim Vlade ima još odgovornih u ovoj zemlji“.

“Manji je grijeh ove Vlade u tome što nisu imali znanja da bi mogli izgraditi autentičnu ekonomsku politiku koja odgovara građanima Hrvatske. Ali je smrtni grijeh to što su zatvorili dijalog u zemlji u trenucima kada je to najvažnije i kada sami nemaju dovoljno znanja”, ustvrdili su zaključivši riječima Sokrata: “Najgora vrsta neznanja je ona koja sebe drži da je znanje”.