Sindikati Grbinu: Uklanjanje nepravde nije diskriminacija

Predsjednici triju sindikalnih središnjica reagirali su u četvrtak na izjavu predsjednika SDP-a Peđe Grbina da je on protiv diskriminacije radnika prema članstvu u sindikatu, poručivši da uklanjanje nepravde nije diskriminacija.

Čelnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel, Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever i Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić u otvorenom pismu Grbinu izrazili su zabrinutost zbog njegove izjave o izmjenama ZOR-a u dijelu koji se tiče “uklanjanja nejednakog tretmana između članova i nečlanova sindikata”.

Njihovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Sindikati su veoma zabrinuti zbog Vaše izjave od petka 8. travnja vezano za prijedloge izmjena Zakona o radu u dijelu koji se tiče uklanjanja nejednakog tretmana između članova i nečlanova sindikata u sustavu radnih odnosa.

Uklanjanje nepravde Vi nazivate diskriminacijom.

Ta dugogodišnja nepravda podijelila je građane na one koji se u radnom odnosu odriču u korist općeg dobra i zajedničkih interesa, i na druge koji koriste plodove tih odricanja, a da sami tome baš ništa ne doprinose. Stoga baš i nije teško shvatiti da, ako je netko diskriminiran, onda su to danas članovi sindikata, iako je upotreba termina diskriminacija u ovom pitanju semantički neprimjerena. Ovdje se u biti ne radi o diskriminaciji, već o prisvajanju plodova tuđeg napora i, kao reakciji na to, pokušaju izravnanja prava i odgovornosti. Nepravedni odnosi ne bi trebali biti prihvatljivi političarima u uređenom i pravednom društvu.

Ima li sindikalni rad učinaka? Ako nema, onda se radi o parazitizmu, kojeg treba odmah zabraniti. Ako ima, onda se plodovi toga rada trebaju tretirati razmjerno uloženim doprinosima, baš kao što svaki trud treba tako tretirati.

Sindikati i kolektivno pregovaranje su ustavne kategorije, posao od ogromnog značenja za demokraciju, socijalnu stabilnost i socijalnu pravdu. To nije lovačko ili ribolovno društvo (čak i tamo postoji ravnoteža između prava i obaveza, tj. povlastica i obaveza).

Rad vlade u socijalnom dijalogu financiraju svi građani ove zemlje putem poreza. Sindikalni rad na istom tom društvenom zadatku ne plaćaju svi, već tko hoće, pa su ljudi, nažalost, počeli misliti da ako postoje jednaka prava iz radnog odnosa, zašto bi onda uopće plaćali sindikalnu članarinu. Koliko bi država prikupila poreza kada bi plaćanje poreza bilo dobrovoljno, utemeljeno samo na osjećaju za opće dobro?

Sadašnja situacija dovodi do napetosti među ljudima u poduzećima, a istovremeno je i prouzročila polagani, uporni i dugoročni pad članstva u sindikatima.

Zašto izostanak stabilnog okvira za rad sindikalnih organizacija Vama nije problem, gospodine Grbin?

U mnogim demokratskim državama to je shvaćeno kao problem pa su uvedena razna rješenja kojima se na pravedan način uređuje položaj članova i nečlanova sindikata, jer ako sindikati imaju neke uloge u društvu, onda valjda oni moraju i postojati. Neka od poznatih rješenja su slična ili identična ovima koja su sada predložena, i koja za cilj imaju uspostavljanje pravednih odnosa, poticanje solidarnosti i kolektivnog pregovaranja. Takva rješenja već dugo postoje u nizu zemalja Europe i svijeta, od Njemačke, Slovenije, Kanade, Turske, Švicarske, Bugarske, Belgije, Danske, Švedske, Finske, Islanda pa do Izraela, SAD-a…

Sindikati imaju više prijedloga rješenja za ovo pitanje, a ovaj na koji se Vi ishitreno referirate je samo jedan, koji je u postupku razmatranja. Neki sindikati predlažu i druga društveno korisna rješenja, na dobro svih sudionika.

Vi niste sindikate prethodno sazvali i pitali za mišljenje.

Rješavanje ovog problema nije trivijalno, jer stanovita prava radnika ne proizlaze samo iz sindikalne aktivnosti, već velikim dijelom i temeljem rada pojedinca kod poslodavca. Stoga plaća i osnovna prava iz domene socijalne sigurnosti ne mogu biti predmet različite regulacije na temelju članstva i nečlanstva u sindikatima. Ali jedan dio prava, razmjerno razlici u naporima i troškovima kolektivnog pregovaranja koje ima član u odnosu na nečlana, trebao bi biti prepoznat kao dodatno pravo članova sindikata, kako je to i regulirano u velikom broju civiliziranih zemalja, u kojima su osjećaji pravednosti i solidarnosti vrhunaravne vrijednosti.

Pitamo se, nakon Vaše reakcije, jesu li ti osjećaji i Vaše vrhunaravne vrijednosti?

U Portu je prošle godine 27 predsjednika država i vlada Europske unije potpisalo deklaraciju čiji su ciljevi jačanje socijalne kohezije, smanjivanje nejednakosti u društvu, nužnost povećanja plaća, osobito minimalne, te reafirmiranje kolektivnog pregovaranja, što znači i jačanje sindikata. Biste li ju Vi potpisali, gospodine predsjedniče?

Ta deklaracija prijelomni je znak da je vrijeme neoliberalizma u Europskoj uniji iza nas. Revitalizacija sindikalnog organiziranja u SAD-u, stajalište predsjednika Bidena o sindikatima, također. Nadamo se da će ta promjena stići i do SDP-a.

Pitamo se, nije li obveza demokratskog političara, ne samo socijaldemokratskog, zalagati se za poticanje sindikalnog organiziranja bez kojega nije moguć veći stupanj društvene pravde i pravednije raspodjele društvenog bogatstva. Pitamo se, nije li obaveza demokratskog političara da to razumije i podupire, ne samo u apstraktnim frazama, već i u konkretnim rješenjima koja to mogu i realizirati, po uzoru na mnoge druge zemlje i u skladu s vitalnim interesima Republike Hrvatske, pa i onih građana koji kratkovidno misle da su neplaćanjem sindikalne članarine profitirali.

I na koncu, ne sumnjamo da će zakonodavac voditi računa je li nešto ustavno ili nije. Ni mi to pitanje nećemo zanemariti, iako je nama potpuno jasno, baš kao i Vama, da ako je nešto u skladu s Ustavom, ne mora to isto biti i u skladu s mišljenjem i motivima ljudi koji djeluju u Ustavnom sudu”, zaključuju.