Eto. Svanuo je dan kad će naša najpoznatija tri sindikata (svečano) krenuti u štrajk. Malo zbog plaće, pa malo nije zbog plaće. Pa onda na kraju ipak – jest. (Nije li uvijek?)
Uspjeli su, osim prezentacije rasta plaća u javnim službama na Trgu svetog Marka, čak i spomendan svetog Josipa ubaciti kao simbol zaštite radnika. (Njih, valjda, tko će znati…)
Zapravo je blagdan svetog Josipa Radnika, zaštitnika rada i radnika, početkom svibnja. Točnije, 1. svibnja. (Baš kada pada i mnogima omiljeni, grahom okrunjeni, “prvi maj”.) Blagdan Josipa Radnika u crkvenu je godinu uveo papa Pio XII, i to 1955. Ali, dobro, nećemo sad cjepidlačiti… Kao da svi sindikati prate katoličke kalendare s pozornošću. Ili uopće. ‘Današnji’ Josip im se činio sasvim prikladnim za njihovu priču.
‘Zločesto’ školstvo!
No, nisam sigurna prate li sindikati i kalendare rada svojih kolega. Recimo, onih koji su (trebali biti) dežurni na nacionalnim ispitima učenika osmih razreda. No, sve i da nisu nacionalni ispiti, “uvijek je nešto”, kako je kazao gospon Stipić još prošloga tjedna.
‘Zločesto’ školstvo! Stalno imaju nešto da spriječe štrajk – te nastavu, te praznike, te neka natjecanja… Sad i nacionalne ispite. Sramota! Što nisu prvo čelnike sindikata pitali kako da se diljem Hrvatske organizira nastava?
Danas su si baš važni, jer ih se pita. Novih pet minuta slave za tri sindikata. I oni su, eto, odlučili za štrajk izabrati baš ovu srijedu. Zapravo, rekli su da nisu birali, pa su birali… Pa nisu… Bit će da je na kraju datum izabrao njih. Sudbina je to, sigurno.
(Ne)sloga sindikata
Vjerovali ili ne, osim tri najpoznatija sindikata, postoji ih u Hrvatskoj još. No, možda samo ljubav između tih ostalih i medija nije dovoljno izražena. Možda se ovi ne vole isticati. To je Sindikat hrvatskih učitelja. Njihova predsjednica Sanja Šprem najavila je da njezin sindikat neće sudjelovati u današnjem štrajku. Gospon Stipić nije dobro primio takav stav.
Zašto? Kako?! Dala je gospođa Šprem i objašnjenje.
“U ovoj lepezi zahtjeva, ova tri sindikata (zna se koja, op. n.) doista ni članovima niti javnosti nisu naveli konkretne razloge. Ciljevi štrajka i njihovi zahtjevi svakim danom nadograđuju se novim zahtjevima. Ovaj štrajk je, stoga, upitne zakonitosti”, izjavila je Šprem.
E, sad zamislite kako sve to tek zvuči “običnim smrtnicima”.
Kao da si bolji ili lošiji učitelj jer si u jednom, drugom, trećem ili četvrtom sindikatu. Ili nijednom. Dobar si po tome kako radiš. Što se vidi po rezultatima tvojih učenika. I brojnim drugim parametrima. Pitat ću još jednom: čemu onda silno odupiranje od ocjenjivanja tog rada?
>Mostarkić Gobbo: Štrajk, sindikati, nacionalni ispiti i… Elon Musk
Prava radnika i veće plaće
Prava radnika? Apsolutno. Bolji uvjeti rada? Uvijek. Veće plaće? Pa, svakako. Sigurno nikome ne bi uspjelo platiti račun za struju i vodu osmijehom ili robnom razmjenom.
Granice u traženju svega navedenoga? O, da. Ovako, zbog manjka artikuliranosti, jasnoće i ciljeva, tri sindikata i dalje ostavljaju prostor za daljnje spekulacije o povodu svojih akcija.
Nekad pomislim da bi bilo lako sjesti na poziciju Radovana Fuchsa. Ali, da sam ja na toj poziciji (srećom po neradnike u prosvjeti, nisam), posve drukčije bi se oblikovao iznos plaća u prosvjeti. Zato bi neke učiteljice danas od mene dobile povećanje prihoda u stotinama eura. A nekima bi se sigurno skinulo s plaće koliko (ne) rade. No, na Fuchsovom mjestu nisam. Ali on bi svakako mogao (i morao) razmisliti o vrlo ozbiljnom i vrlo temeljitom vrednovanju (ne)rada zaposlenih u odgoju i obrazovanju.
Štrajkovi u prošlosti
Danas do informacija dolazimo doslovno u sekundi. Pa i da se sedam puta dnevno promijeni stanje “štrajk ili ne”, znat ćemo na vrijeme. Nekad se više puta dnevno, zbog takvih informacija, ‘klipsalo’ na temperaturama +30’C za provjeru obavijesti na vratima škola. Evo primjera vlastite kože.
U vrijeme moje mature, 1998. godine, također se štrajkalo. Maturirali smo u roku par sati, 29. lipnja, jer smo morali na vrijeme predati dokumente na željene fakultete, za što je rok bio 3. srpnja. Kažem, u roku par sati, jer se toga jutra oko 10 sati, stavila obavijest na gimnazijsko staklo na vratima, da matura počinje u 15 sati.
A hodočastili smo do tih vrata svakodnevno, više puta. I maturirali, bez drame.
Idućoj generaciji, ’99., ponovilo se gotovo isto.
Štrajku je na tada na putu stajala matura. (Sram je bilo!)
Štrajk u prosvjeti 2019.
Sjećam se štrajka u prosvjeti i 2019. godine. Sadašnji gradonačelnik Pule Filip Zoričić, tada je bio ravnatelj pulske Gimnazije. Među ostalim, zagovarao je uvođenje ispita svakih pet godina kako bi kvaliteta nastavnog osoblja ostala na istoj razini. (Pozdravljam prijedlog. Može i svake dvije godine.) Istaknuo je i potrebu da fakulteti za profesore budu najteži, “jer ih neki upisuju samo zato što im nije prošao prvi izbor”. (Kako napisah u prošloj kolumni, neki su u škole “zalutali”.
Štrajkova je bilo i bit će. Oni su legitiman način iskazivanja nezadovoljstva. No, Zoričić je 2019. u jednoj izjavi sažeo bit.
“Za one koji dobro rade, plaća je mala. Za one koji ne rade, plaća je prevelika.”
Oko toga bi se trebali zapitati svi. Gdje god radili.
Iz osamdesetih godina prošlog stoljeća pamtim puno toga. Štrajkove ne. Najviše pamtim emocije i otkrivanje novih svjetova znanja. U tom kontekstu, pamtim i svoju učiteljicu. Baš prije nekoliko dana sam joj čestitala 82. rođendan. Vjerujem da su takva sjećanja na učitelje u konačnici i najveća vrijednost njihovog poziva.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.