Uočljivo je posljednjih mjeseci kako lijeve svjetonazorne ofenzive dobivaju na intenzitetu, analitičari kao povod uzimaju participaciju Domovinskog pokreta u vlasti, što je možda tek dijelom točno.
Zadnjih dana temperaturu u političkome pretis loncu do točke ekspanzije najprije je podiglo mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, a ne odbijenica kako se ranije pisalo, tzv. Rodnim studijima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Može se kazati kako je više riječ o uputi. U dokumentu se, naime, navodi kako ti studiji najprije trebaju proći inicijalnu akreditaciju kod AZVO, da bi zatim dobili i dopusnicu, te bili upisani u Upisnik studijskih programa. Slijedom čega se zaključuje kako odgovorni u MZOSM suštinski i nisu odbili izvođenje tog studijskog programa, dojam je kako su ‘pilatovski’ oprali ruke od svega, a loptu prebacili na tuđi teren.
>Predstavljeno Izvješće UiO o kršenju prava molitelja krunice: Šutnjom se šalje pogrešna poruka
Nakon toga je uslijedila smiješna saborska jogurt – revolucija vezana za tematski okrugli stol u organizaciji ‘Domovinskog pokreta’ i građanske udruge ‘U ime obitelji’, na temu rodne ideologije, koji je prije nekoliko dana i održan u zgradi Hrvatskog Sabora. Naime, sekta Možemo! uz pobočništvo SDP-a i ostalih, kao ‘protumjeru’ organizirala je nekakav prosvjed istoga dana i u isto vrijeme, ništa što nismo znali, očekivali i što do sada na razne načine nisu kazali.
Riječ je o jalovom pokušaju difamacije i medijske neutralizacije okruglog stola DP-a i udruge ‘U ime obitelji’. No, dojam je kako su zapravo zabili autogol i spomenutom okruglom stolu dali dodatnu medijsku vidljivost.
Nema dvojbe kako ideološka radikalizacija političke scene od strane umjereno ili ekstremno
lijevih stranaka, pokreta te drugih feminističkih skupina značajno dobiva na intenzitetu
zadnjih mjeseci. Vjerojatno će malo tko primijetiti kako u iduća dva mjeseca saborskih
zastupnika nema, jer u proteklih nekoliko tjedana od konstituiranja nisu se pretrgnuli od posla, ali će nametnuta agenda o nečemu što se eufemisitički naziva rodnom ideologijom itekako rasti i dominirati medijskim prostorom.
S tim da se može pretpostaviti kako će medijska rodno ideološka agresija bivati dodatno radikalizirana kako se bude primicao datum predsjedničkih izbora u prosincu ove godine.
>Ivica Granić: Zašto je knjiga prof. Kasapović uzrujala ‘postjugoslavena’ Markovinu?
‘Čuješ li me kako dozivam te rode’
Pojam ‘rod’ vrlo je mudro odabran od strane skupina koje promiču tzv. rodnu ideologiju.
Naime, teško kod Hrvata možete pronaći bolju ‘figuru’ kojom će te neki grubi izraz zamijeniti drugim, u blažem obliku, prihvatljivijem zbog bontona, društvenih, religioznih i drugih razloga kao što ćete pojmom ‘rod’ zamijeniti teške anomalije koje najčešće graniče s ozbiljnim psihičkim oboljenjima jadnika koje bi trebalo prije svega sažalijevati. Poput, recimo, maloljetničke promjene spola, zatim ovog ili onog ‘osjećaja’. Na primjer, ujutro se ‘osjećam’ kao muškarac, oko podne sam domaća kokoš, a navečer sam, eto, žena. Ili i obrnutim redom, a kombinacija može biti neizmjerno.
Rod vs. spol
Na jednoj strani, dakle, imamo situacija u kojoj se imenica rod kao takva koristi danas na
način kako se koristila zapravo cijelu ljudsku povijest. Na primjer rodbina, rodbinski, rođak,
roditi, roditelj, srodstvo, rodoljub te još cijeli niz izvedenica kojima se imenicom rod opisuju
rodbinske ili prijateljske odnose.
Autor i pjevač hrvatskih rodoljubnih pjesama M.P. Thompson u jednoj svojoj skladbi pjeva “čuješ li me kako dozivam te rode”. Teško je pritom zamisliti situaciju u kojoj MPT dok piše pjesmu ne zna na koga baš točno misli ili koga doziva, muškarca, ženu, transrodnog, fluidnog, dionsaura, kokoš ili nekoga tko se toga dana osjeća recimo baš kao da je Sandra Benčić.
Slijedom čega bi se moglo zaključiti kako podupiratelji promicanja ‘Rodnih studija’ smatraju
da treba uvesti studiranje tri ili čak pet godina kako bi se i MPT i ostatku Hrvata objasnilo što je zapravo spol, a što rod i da to nema apsolutno nikakve veze jedno s drugim, jer eto postoje ljudi koji ne znaju jesu li muško ili žensko. Je li Mate iz Motičine Donje određenog dana Mate iz Motičine Donje ili je, zbog sličnog oblika naočala, Draža Mihailović ili John Lennon.
Malo vremena za akciju
Šalu na stranu, kako rekosmo uočljivo je posljednjih mjeseci kako lijeve svjetonazorne
ofenzive dobivaju na intenzitetu. Osim što je tome povod participacija Domovinskog pokreta u vlasti i teme koje nameću, dojam je potpisnika ovih redaka da se sve to intenzivira i korespondira s približavanjem kraja predsjedničkog mandata predsjednika Zorana Milanovića.
Poticatelji rodne agende svjesni su kako na lijevom krilu nema drugog istaknutog političara s autoritetom kakav ima predsjednik Milanović, te kako bi njegova politička eliminacija ujedno značila eliminaciju vrhovnog zaštitnika te agende.
Biljojedi poput Peđe Grbina, Hajdaš Dončića, Urše Raukar, Arsena Bauka i tako dalje nisu se svih ovih godina osobiti snašli u političkom zvjerinjaku, prepunom mesoždera. Osim njih u predsjedničkoj igri bi mogle biti Sandra Benčić ili Ivana Kekin. No, njihova imena osim u Zagrebu i dijelu Zagorja zapravo ne znače puno.
Svi bi oni kao predmnijevani predsjednički kandidati bili čisti pucanj u vlastito koljeno. Slijedom čega se, kako rekosmo, zaključuje da je Zoran Milanović zapravo jedini ozbiljni kandidat i zaštitnik te agende i takvih društvenih i političkih trendova. Što bi predsjednička eliminacija gospodina Milanovića, odnosno dolazak nekog ozbiljnog iz suprotnog političko – vrijednosnog tabora značila za te grupacije ne treba niti govoriti.
Doznaje se također kako HDZ, skupa s Domovinskim pokretom, u igru namjerava ubaciti
nekoliko ‘teškaša’, među kojima se neslužbena nominacija predsjednika Matice Hrvatske Mira Gavrana definitivno ističe kao najbolja.
Naime, na desnom političkom spektru teško se može pronaći osoba s većim autoritetom, utjecajem i tolikim političkim integritetom kao što je to gospodin Gavran. Dojam je kako jedino on može objediniti i na jedan kup skupiti baš sve segmente ponekad iznimno kompliciranog i iznimno slojevitog desnog biračkog korpusa. No, niti za tu, kao niti za ostale predsjedničke kandidature ili nominacije za sada nema potvrde.
Milanović izgubiti ne smije
Ukratko, politička ljevica Milanovića izgubiti ne smije. Sve nade i izglede bacit će na tu kartu, ali će se u isto vrijeme simultano pripremati upravo za neželjeni scenarij, te sukladno tome maksimalno intenzivirati poteze.
Gospodinu Milanoviću, SDP-u i sekti Možemo!, te zakrpama popu Beljaka i HSS-a, Mrak Taritaš i sličnih besmislenih likova, zapravo je ostalo jako malo vremena za akciju. Dojam je kako su toga svjesni, primjetno je kako predsjednik Milanović zadnjih mjeseci izvodi isprobani manevar s ‘udarom’ na HDZ-ovo desno krilo koje im želi preoteti, a koje se zbog vrijednosnih razloga nikada nije identificiralo niti su ikada prihvatili premijera Plenkovića kao svoga.
Vjerojatno će odlasci u mitsku ili stvarnu Hercegovinu postati intenzivniji, kao i u Bosnu,
tako što će vjerojatno još poneka jedinica ili brigada HVO-a dobiti ‘odavno zasluženo’
priznanje, koje su im sarajevske ćevabdžije Stipe Mesić i Sejdo Komšić blokirali. Nije
isključena niti radikalizacija odnosa spram službenog Sarajeva, a dobro će doći i jedan
odmjereni udarac iz Beograda. Nakon čega će ankete pokazati kako je Milanović evo ‘već
četvrtu godinu zaredom najomraženiji političar u Srbiji’, čak ispred Albina Kurtija.
Istup HBK i kritika rodnih studija
U isto vrijeme, u zadnjem polugodištu mandata, predsjednik će dodatno dramatizirati pitanje odnosa spram antifašizma u Hrvatskoj, a nakon toga i pitanje odnosa spram Crkve.
O potonjem se ionako intenzivno raspravlja u medijima, naročito nakon istupa tajnika komisije ‘Iustitia et pax’ mons. dr. Vladimira Dugalića s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i članice komisije prof. dr. Dubravke Hrabar s Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su na konferenciji za medije vrlo jasno iznijeli razloge zbog čega su za Crkvu upitni rodni studiji.
Osim toga, za očekivati je kako će se Milanović u narednih pola godine energičnije usprotiviti bilo kakvome ‘revizionizmu’ i izjednačavanju partizanskih i ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu, odnosno bilo kakvoj rehabilitaciji ustaštva preko teze da su zločine činili svi.
Poznato je kako dio hrvatske desnice sporo uči, a brzo zaboravlja. Ali, da to nije tako, sjetili bi se kako je nekada taj njihov uzor prilično iznenadio javnost porukom kako bi se križevi trebali ukloniti iz svih službenih prostorija i državnih institucija, jer križ na zidu nije u skladu s pojmom laičke države u kojoj se vjere prakticiraju u svetištima, a ne na službenim mjestima.
Antiklerikalizam i antifašizam Stipe Mesića
Nije to ništa novog kada je u pitanju strategija lijevog političkog krila. Naime, bivši predsjednik Stipe Mesić potpuno se identično ponašao kako mu se primicao kraj mandata.
Tek je u završnoj fazi boravka na Pantovčaku započeo radikalno istjerivati ‘svjetonazorne
principe’ naglašavajući kako je uvijek bio ‘protivnik klerikalizma’ i ‘antifašist’. No, imao je
deset godina na raspolaganju za institucionalno etabliranje tih, kako je govorio, civilizacijskih stavova i kriterija, ali nije učinio baš puno.
No, retorika mu je s primicanjem kraja mandata postajala svakim danom oštrija, kao što će vjerojatno sada Zoranu Milanoviću.
Izborna kampanja
Bez sumnje će predsjednički izbori proteći u znaku kombinacije negativne i prljave izborne
kampanje. Teško je, naime, očekivati da će nakon svih ovih godina ratne sjekire Pantovčaka i Banskih dvora odjednom biti zakopane. Pitanje je samo, kako rekosmo, glavnih ‘tematskih prljavština’ oko kojih će se ‘glođati’, odnosno voditi kampanja. No, analitički gledajući, uvijek je to tako.
Na primjer, predsjednici Mesić i Ivo Josipović permanentno su ponavljali mantre o nekakvoj
‘talibanizaciji’ Hrvatske dopusti li se svećenicima da se miješaju u vlast. Ne zaboravimo da je Stipe Mesić eliminirao možda i svoj ključni izborni problem prinudnim umirovljenjem
skupine generala, koje je proveo kad je tobože shvatio da protiv njega u vojsci pripremaju
opsežnu desničarsku operaciju, gotovo puč. Što se naravno pokazalo smiješnim, besmislenim.
Svatko normalan je shvatio stvarne motive te sramotne akcije penzioniranja generala
pobjedničke vojske, prvorazrednog političkog čina koji ni prije ni kasnije nigdje nije
zabilježen.
Upravo suprotno, svaki civilizirani narod svoje pobjednike čuva kao kap vode na dlanu, dodjeljujući im razna priznanja dižu ih na razinu časti i osobitog poštovanja. No, tako
kod nas posao radi ljevica. Za njih ne postoje granice, niti bilo kakva ograničenja kada su
stanoviti politički ciljevi u pitanju.
Generali biznismeni
Inače, da se razumijemo, potpisnik ovih redaka nema iluzija kada su pojedini hrvatski generali u pitanju. Naime, Mesićev podmukli akt umirovljenja generale je tada možda lišio neposredne moći da u vojsci organiziraju bilo što ako su to čak i htjeli, što nisu, ali nekima nije zapravo naškodio ni u minimalnoj mjeri.
U punoj životnoj snazi dobili su visoke mirovine i odmah potom mogućnost da otvaraju firme koje su živjele od privilegiranih i vrlo lukrativnih državnih narudžbi. Uz takav povlašteni status koji po automatizmu omogućuje vrlo visoke zarade, pojedini generali pomirili su se bez većih teškoća s društvenom pacifikacijom, a kakva je danas situacija u HGZ ne treba niti spominjati.
Zaključno, nije sve tako crno. Tešku elementarnu nepogodu termalne vrste, kakvu upravo
univerzalno proživljavamo, poneki veseljaci još uvijek vole nazivati ljetnim radostima. Ova
pesimistična opća toplinska perspektiva u Hrvatskoj je začinjena primjetnom dozom sreće, jer i ove 2024. je na obali porastao broj noćenja. Turisti su neobična bića, prilagodljiva na razne uvjete, i u njima se vjerojatno skriva zametak čovjeka budućnosti, adaptiranog na život u aktivnom vulkanu.
Tajna opstanka sadržana je, kako znamo, u sposobnosti prilagođavanja, što se potvrđuje ne samo na turistima nego i na primjeru nekih domaćih političara. Ali, o tome drugom prilikom.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
