Sredinom travnja u prostorijama Školske knjige u Masarykovoj predstavljena je knjiga
‘Zbogom postjugoslavenstvu! – Prilog demitologizaciji hrvatske politike i društva’ umirovljene profesorice komparativne politike Mirjane Kasapović. Knjiga kroz četiri poglavlja raspravlja o postjugoslavenstvu, o tome što je bila Jugoslavija, u uvodu autorica precizno obrazlaže kako je u pitanju najneuspješnija europska država 20. stoljeća, da nema države u Europi koja je u sedamdesetak godina postojanja, od prosinca 1918. do siječnja 1992., dva puta nastala i dva se puta raspala u morima krvi svojih stanovnika, tzv. bratskih naroda i narodnosti.
Isprobani su baš svi ekonomski i politički aranžmani da se ta država očuva, bila je kapitalistička i socijalistička, monarhijska i republikanska, unitaristička i federalistička, pluralistička i monistička, kraljeva desničarska i maršalova ljevičarska diktatura. Bila je na Zapadu i Istoku, neopredijeljena i nesvrstana.
I ništa nije pomoglo. Naravno da ništa nije pomoglo jer nikako nije moguće očuvati tu
neprirodnu, nedemokratsku, totalitarnu komunističku državnu zajednicu. No, ono što
začuđuje, i o čemu autorica, kao o svojevrsnom fenomenu piše, jest žilavost jednog dijela
lijevog akademskog, političkog, kulturnog i medijskog establišmenta, koji pokazuje
začuđujuću otpornost, ali i ravnodušnost, između ostalog na spoznaje domaćih i inozemnih
znanstvenih istraživača ratnih i poslijeratnih masovnih zločina jugoslavenske komunističke
vlasti.
Autorica dalje navodi kako jedan od izraza političke mitologizacije Jugoslavije čine i
tzv. postjugoslavenske studije, o čemu je u knjizi riječ, i to kao izrazu nastojanja da se
očuvaju ime i sjećanje na bivšu državu i da se, suprotno elementarnoj logici i zdravome
razumu, s jugoslavenstvom postupa kao s posve logičnom političkom i kulturnom činjenicom.
Zbogom postjugoslavenstvu
Profesorica Kasapović prije otprilike dvije godine, u časopisu Anali Hrvatskog politološkog društva, pokrenula je lavinu reakcija objavom recenzije knjige ‘Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas’ autora Ive Goldsteina. Istu je rastavila na ‘proste faktore’ te ju, moglo bi se kazati, u potpunosti uništila.
Vrlo je jasno definirala znanstvene kriterije kojima je vrednovala spomenutu knjigu, te vrlo jasno argumentirala zašto smatra kako knjiga, u znanstvenom smislu, ne vrijedi apsolutno ništa.
Stručnim analizama knjigu je, dio po dio, raslojila, a onda skoro svaki dio, kao loš i promašen, odbacila. Naravno, ne napamet i ne bez argumenata, upravo suprotno, vrlo je temeljito iznosila znanstvene činjenice kojima su odbačene pojedine tvrdnje i zaključci autora Goldsteina.
A nakon spomenute recenzije uslijedila je knjiga “Zbogom postjugoslavenstvu! – Prilog
demitologizaciji hrvatske politike i društva”, čime je prof. Kasapović u vrlo kratkom vremenu dva puta pokazala crvenu krpu apologetima (post)jugoslavenstva u Hrvatskoj.
I nije trebalo puno čekati na reakciju. Koja je uslijedila, ali ne od prof. Goldsteina, kako bi se možda očekivalo, očigledno je recenzija imala značajne efekte, nego od notornog Dragana Markovine, također indirektno apostrofiranog kao (post)Jugoslavena. I to člankom u Telegramu ”Mirjana Kasapović obračunava se sa mnom i drugim jugoslavenima”.
Relativizacija svega i svačega
Kako ovdje ne bi gubili vrijeme i prostor glede smiješnog uratka D. Markovine, svakako
preporučan pročitati ga. U članku nećete naći ništa vrijednog spomena, naime autor, u
nedostatku bilo kakve suvisle argumentacije, sve što je prof. Kasapović napisala pokušava omalovažavati, ironizirati, relativizirati te raznim smicalicama metodološki dovesti u pitanje.
Za većinu tvrdnji u svome članku nudi krajnje sumnjivu argumentaciju, na primjer Markovina navodi kako ‘… već dugo nisam pročitao ovoliko besmisleno, koliko i zabavno štivo, čiji je jedini problem u tome što autorica želi da je se shvaća ozbiljno, a temi pristupa toliko tendenciozno, s argumentacijom koja se na svakoj tezi može rušiti, valjda uvjerena da je napisala intelektualno i argumentacijski neprobojnu knjigu i pokazala svoje svim tim Jugoslavenima koji se još nisu pomirili s raspadom svoje domovine’.
>Prof. Kasapović: Pupovčeva strategija za povećanje ucjenjivačkog potencijala
Tko je Mirjana Kasapović
Naravno da nakon ovako primitivnog i krajnje podcjenjivačkog uvoda ozbiljan čovjek izgubi
volju nastaviti čitati taj pamflet, no svakako bi trebalo. Jer, ako netko autoricu koja je, između ostalog, objavila 12 knjiga i više od stotinu znanstvenih radova objavljenih u Hrvatskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD, Švicarskoj, Poljskoj, Mađarskoj i drugim zemljama, i koja je prevela devet politoloških knjiga i više članaka s Njemačkog na hrvatski jezik, koja je objavila more stručnih, publicističkih i novinarskih radova, koja je bila glavna i odgovorna urednica politološke biblioteke ‘Politička misao’, i ‘Političke analize’, te časopisa ‘Anali’ Hrvatskog politološkog društva i ‘Političke analize’, dakle kada netko posve mizerne, da ne kažemo zanemarive, znanstvene i akademske vjerodostojnosti, knjigu i uopće znanstveni doprinos briljantne znanstvenice prof. Kasapović okarakterizira kao ‘besmislenu’, ‘zabavno štivo’, ‘autorica želi da je se shvaća ozbiljno’, ‘valjda uvjerena da je napisala intelektualno i argumentacijski neprobojnu knjigu’, onda tu svaka logika prestaje, a sve što u nastavku tog pamfleta piše zapravo više govori o autoru nego o prof. Kasapović.
Reakcija da ili ne
Pravo je pitanje, dakle, što je to g. Markovinu potaknulo na reakciju? Ako je već tome tako,
ako je dakle prof. Kasapović sve ono što on smatra da jeste, čemu onda opširan osvrt u
Telegramu? Zbog čega bi netko gubio vrijeme pišući opširnu kolumnu o članku ili knjizi
‘Zbogom postjugoslavenstvu’? Leži li, možda, odgovor u argumentaciji i tvrdnjama o
Jugoslaviji i jugoslavenstvu koje prof. Kasapović, metodološki i na svaki drugi način,
besprijekorno točno iznosi u svojoj knjizi. U konačnici, o čemu je u knjizi zapravo riječ?
Možda će vas zanimati
(VIDEO) Dr. sc. Jareb o Titovoj Jugoslaviji: 'Za hrvatsku domoljubnu pjesmu mogli ste biti teško kažnjeni'; Dr. sc. Markovina: 'Jugoslavenski je pasoš zlata vrijedio'
‘Kad se sjetimo da je veliki problem bio što ćete reći i pred kime’
Autorica ponajprije navodi kako je njezin članak, objavljen na mrežnoj stranici ‘Anali’
Hrvatskog politološkog društva sredinom svibnja 2023. godine izazvao golemo zanimanje, te ga je za samo petnaestak dana posjetilo skoro šest i pol tisuća ljudi, ‘skinulo’ ga je čak četiri i pol tisuće.
Uvijek je dobro kada jedan znanstveni članak, ili knjiga, izazovu takvu reakciju, ali
ono što nije dobro jest činjenica da je jedan članak istrgnut iz svojeg prirodnog okružja,
akademske i znanstvene sredine, i bačen u političku arenu. Loše je, smatra autorica, ako se
rasprava o problematici o kojoj je riječ u članku svede na političke napade i vrijeđanja, no
jednako tako i na obranu i pohvale.
Nema nikakve dvojbe kako niti jedna objava o ustaškom totalitarizmu i NDH ne bi izazvala
takav odjek u središnjim medijima i političkoj javnosti kao kritički tekst o komunističkome
totalitarizmu i Jugoslaviji. Naime, nasuprot tisućama radova jugoslavenskih povjesničara o
zločinima ili ‘zločinima’ u Jasenovcu, zločini u Bleiburgu, koji služi kao opći simbolični
označitelj zločina jugoslavenske vojne i političke vlasti, bili su desetljećima prešućeno
poglavlje jugoslavenske povijesti. O tome se jednostavno nije smjelo govoriti.
Konstruiranje jasenovačkog mita
Nasuprot tvrdnjama lijevih autora, a takvi su mahom, da su i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj
prešućivani zločini u Jasenovcu to nipošto nije točno. Upravo suprotno, s pomoću 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu desetljećima je potpuno lažno konstruiran mit jednog od najgorih mjesta užasa u drugom svjetskom ratu uopće.
Prof. Kasapović u knjizi navodi kako zapravo nevjerojatno djeluju nepobitne činjenice da je, recimo, do 1980. godine o Jasenovcu objavljeno čak 1.128 knjiga, zatim 1.544 memoarska i znanstvena članka, čak 108 zbirki dokumenata, te snimljeno 15 dokumentarnih filmova. O partizanskom pokretu objavljeno je nevjerojatnih čak 90.000 monografija, studija, zbornika i članaka.
Ništa znanstveno dokazano
Ali je Alexander Korb, autor jedne od najvažnijih suvremenih studija o NDH, ustvrdio da nije naišao baš niti na jednu jedinu znanstveno relevantnu analizu političkog nasilja u toj državi.
Nakon čega je uslijedio šok. O zločinima u Jasenovcu, navodi dalje autorica, napisana su
brojna književna djela, snimljeni su mnogi igrani filmovi, postavljene su brojne kazališne
predstave, likovne i fotografske izložbe diljem Jugoslavije. Žrtvama i herojima posvećene su deseci tisuća spomenika, stvorena je kultura sjećanja, te državna politika povijesti kojima se četiri i pol desetljeća stalno poticalo obredno komemoriranje žrtava tih zločina.
Na Hrvatskoj televiziji 2022. godine prikazana je dokumentarna serija o NDH u više
nastavaka. Dnevnik Diane Budisavljević, film vrlo upitne kvalitete i povijesne utemeljenosti,
redateljice Dane Budisavljević, je 2019. godine dobio najviše nagrade na filmskom festivalu u Puli, više puta prikazan je i na hrvatskoj televiziji, a ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo je službeno odobrenje da se uključi u nastavni kurikul u školama. U galerijama i drugim prikladnim prostorima postavljene su brojne fotografske izložbe i objavljene fotomonografije o NDH, svake se godine održavaju komemoracije u Jasenovcu i na drugim mjestima.
Otvoren je i romski memorijalni centar Uštica pokraj Jasenovca. Na glavnom kolodvoru u Zagrebu otkrivene 2022. godine spomenik židovskim žrtvama holokausta i ustaškog režima. I tako bi mogli u nedogled.
Neuravnotežnost između osjećaja razuma
U svojim naporima za promicanjem ideoloških koncepata jugoslavenski su autori zašli u
područje gdje je postalo razvidno da su postigli punu neuravnoteženost između osjećaja
razuma, osim što se nisu odrekli jugoslavenstva oni su pronašli nove načine kako s
suprotstaviti očuvanju tradicijskih, kulturnih i duhovnih vrijednosti, dakle ključnih odrednica
hrvatskog nacionalnog identiteta.
Naime, što se tiče drugoga zločina ‘u socijalističkoj Jugoslaviji sve do njezinog raspada, punih 45 godina, onome što danas zovemo Bleiburg i Križni put, javno se moralo šutjeti. Osamljene pokušaje da se istraži i kaže puna istina vlast je energično sprečavala i kažnjavala.
To je temi nametnuta prisila amnezija. Kako navodi dr. Radonić, žrtve Bleiburga nisu imale mjesto u diskursu politike prošlosti u Jugoslaviji. Takva se politika povijesti uklapala u općenitiju kulturu sjećanja komunističke vlasti koja je ‘poticala nejednakost tretiranje žrtava i pojačava osjećaj nepravde.
Na jednoj je strani država stavila partizanske žrtve stvaranjem kulta heroja, a na drugoj strani prešućivala svoje zločine, kao i zločine drugih strana u građanskom ratu kako
ne bi ugrozila krhki konstrukt bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda’ (Ferhadbegović 2018:365). Sjećanjima i naracijama o Bleiburgu i marševima smrti zapriječen je pristup
javnom prostoru te su gurnute u privatne arhive i ‘političko podzemlje’.
Priroda komunističkoga političkog režima
Ono što je važno, a što i sama autorica u predgovoru navodi, jest činjenica kako se zapravo u knjizi ‘Zbogom postjugoslavenstvu’ ne bavi Jasenovcem i Bleiburgom kao takvim, smatra
kako je to poglavito posao povjesničara. Bavi se prirodom komunističkoga političkog režima
u Jugoslaviji, ali na funkcionalan način. Autorica posve opravdano smatra kako kritika
povijesnoga revizionizma, koji je motiviran ideološkim ili političkim razlozima, je znanstveno legitiman, politički i društveno koristan posao, kakvim su se bavili različiti politički i društveni akteri u gotovo svim europskim zemljama.
Hrvatski lijevi politički tabor u akademskoj zajednici, politici, medijima i civilnom društvu, koji je i te kako ustrajan kritičar ‘neoustaškog revizionizma’ zanemaruje i potiskuje rasprave o ideološkome revidiranju povijesti i prirode komunističke Jugoslavije.
Čini to tako što održava i opetuje stare naracije jugoslavenske historiografije i drugih društvenih i humanističkih znanosti, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo, ili tako što se proizvodi malo promijenjene pripovijesti, koje zapravo iznova legitimiraju stare jugoslavenske naracije.
Time se, u predgovoru navodi prof. Kasapović, pridonosi opstanku političkih mitova o pojedinim zbivanjima, procesima, odnosima i akterima iz jugoslavenskog razdoblja hrvatske povijesti, odnosno nastavka stanovite ideološke i političke mitologizacije Jugoslavije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
