Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je u subotu u Washingtonu nagradu Fulbright za životno djelo, istaknuvši kako to priznanje koje za nju predstavlja “privilegiju i zadovoljstvo” posvećuje svojoj obitelji i svojoj zemlji.
U svom je govoru prilikom primanja nagrade Fulbright za životno djelo u SAD-u istaknula kako je bila djevojka “rođena s krive strane Željezne zavjese”. Predsjednica se pozvala na tumačenje Winstona Churchilla, a on Titovu Jugoslaviju svrstava pod željeznu zavjesu.
> Akademik Davorin Rudolf: Zašto dio hrvatske ljevice prešućuje zločine komunizma?
> Titova Jugoslavija – što je istina o mitu „da je prije bilo bolje nego danas“?
“Ako željeznu zavjesu shvatimo kao simbol pripadnosti određenom sustavu, komunističkom sustavu, onda možemo njezinu teoriju ili izjavu podržati u tome smislu”, kaže dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest.
No nisu, podsjeća povjesničar Mario Jareb, imali potpunu slobodu.
“Kad se sjetimo da je veliki problem bio što ćete reći i pred kime, smije li se zapjevati hrvatska domoljubna pjesma. Za sve to ste u najmanju ruku mogli biti teško kažnjeni”, ističe Jareb.za dnevnik.hr:
S druge strane, političar i povjesničar dr. sc. Dragan Markovina, predsjednik stranke Nova ljevica, tvrdi da nije točna Predsjedničina izjava kako je Jugoslavija bila iza željezne zavjese.
”Posebno ona koja se bavi diplomacijom, upisala je doktorat, cijeli život je u visokoj politici, jako dobro zna da se Jugoslaviju nije i ne može smjestiti u kontekst istočnog bloka”, smatra Markovina, predsjednik stranke Nova ljevica.
“Imamo bizarnu situaciju u kojoj je Jugoslavenski pasoš zlata vrijedio. Objektivno, tih godina je otvarao vrata zapravo manje-više u sve zemlje svijeta, što ljudi istočnog bloka definitivno nisu imali”, tvrdi Markovina.
Što je predsjednica još izjavila?
Predsjednica Grabar-Kitarović između ostalog je rekla: “Kao Riječanka sam odlazila na utakmice Rijeke, ali naša Rijeka u to vrijeme je bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu i oni domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili su najviše u Hajduk, nešto malo u Dinamo. Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojemu srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo.”
“Nogomet osamdesetih godina i prije toga nije bio samo nogomet, bio je izraz nacionalne pripadnosti. Pa sam tako ja, nadam se da mi neće zamjeriti neki, navijala i za Hajduk i za Dinamo. Voljela bih kad bi to zajedništvo juga i sjevera ponovno proradilo”, zaključila je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
