„Novosti“ su, navodno glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, dana 14. siječnja 2025. objavile članak Borisa Postnikova „Loša zmajebancija“. Autor iznosi tezu kako se krunidba kralja Tomislava nije dogodila. „Krunisanje Tomislava, naime, ozbiljna je historiografija odavno u nedostatku povijesnih dokaza odbacila kao tipični 19-vjekovni romantičarski mit“, piše Postnikov. Što doista kaže „ozbiljna historiografija“ o krunidbi i kraljevanju Tomislava u prvoj polovici 10. stoljeća? Je li Tomislav bio kralj ili “nepostojeći kralj”, kako piše Postnikov?
Za početak, donosimo kratak i sažet prikaz tko je bio Tomislav, gdje se njegovo ime i vladavina spominju te kako je historiografija došla do zaključka da je okrunjen 925. godine.
Historiografija 19. st. njegovu krunidbu povezuje s 925. godinom
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) navodi: „Tomislav iz vladarske kuće Trpimirovića smatra se prvim hrvatskim kraljem. Historiografija 19. stoljeća njegovu krunidbu povezuje s 925. godinom, iako mnogi moderni povjesničari to danas osporavaju pripisujući taj događaj izdanku pučke predaje. U povijesnim dokumentima Tomislav se ne pojavljuje često. Prvi put spominje ga Toma Arhiđakon, i to kao kneza (dux croatorum) koji je vladao 914. godine (u djelu Historia Salonitana Tome Arhiđakona piše: „Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava…“), dok se kraljem (regi Crouatorum) naziva u pismu pape Ivana X. iz 925. godine. Kao kralj spominje se i u bilješci s crkvenog sabora u Splitu 925. godine (Tamisclao rege), pa je ta godina i prihvaćena kao godina početka njegove vladavine“.
> 27. svibnja 927. Kralj Tomislav – kako je hrvatski kralj spasio srbijanskog vladara Zahariju?
„Iako se ni o njegovoj vladavini ne zna puno, u Tomislavovo doba zaustavljeni su prodori Mađara prema Jadranu (bitka na Dravi 917. godine), te se smatra da je upravo pod Tomislavovom vlašću hrvatska država proširena ujedinjenjem Primorske i Posavske Hrvatske. Pripisuje mu se i pobjeda nad bugarskim carem Simeonom (bitka na Drini 925. godine), koji nakon pobjede nad Srbima i zauzimanjem Raške šalje bugarsku vojsku i na Hrvatsku. Konstantin Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio tadašnju hrvatsku vojsku i mornaricu opisuje kao veliku i moćnu, a granice hrvatske države protežu se od Drave na sjeveru, Drine na istoku, Mirne i Raše na zapadu do mora na jugu, što je također interpretirano kao Tomislavova zasluga.
> (VIDEO) Krunidba kralja Tomislava – zašto europski narodi pamte svoje kraljeve, a Hrvati ne?
Krunidba na Duvanjskom polju?
Tek u 19. stoljeću Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Mađarima i Bugarima. Slobodno protumačivši podatke iz Ljetopisa Popa Dukljanina, Kukuljević je stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju. Hrvatski su povjesničari toga doba većinom prihvatili tu tezu, koja je općeprihvaćena i u narodu, pa je 1925. bila organizirana velika proslava 1000. godišnjice osnutka Hrvatskog Kraljevstva“.
Hrvatski povjesničar iz 17. st., znan i kao otac hrvatske povijesne znanosti, Ivan Lučić-Lucius odbacivao je vijesti iz djela Historia salonitana kao falsifikat. Prvim hrvatskim okrunjenim kraljem smatrao je Stjepana Držislava (969.-997.).
Budak: ‘Ne griješe ni jedni ni drugi’
Kontroverza oko Tomislava “popularizirana” je 2009. kada je Ministarstvo vanjskih poslova na svojim internetskim stranicama navelo podatak da je Stjepan Držislav, a ne Tomislav, prvi hrvatski kralj. Ta tvrdnja razlikuje se od školskih udžbenika povijesti koji kao prvog hrvatskog kralja navode Tomislava. Tada je za Dnevnik Nove TV povjesničar Neven Budak izjavio: „Zapravo, ne griješe ni jedni ni drugi. Kada se u 19. st. počelo razmišljati tko je prvi hrvatski kralj, onda se zaključilo da je to Tomislav jer je on bio prvi za kojeg postoji trag da ga je Papa u pismu nazvao kraljem, odnosno, rexom“, rekao je Budak dodavši da je i to pismo “ipak dvojben dokaz”.
Hrvatski vladari u 10. st. nosili su titulu rexa i prije Držislava, nastavio je Budak. „Otkriven je i izvor koji o Trpimiru govori kao o rexu, što znači da su hrvatski vladari od Trpimira bili samostalni, a taj položaj s pravom možemo označiti kao kraljevski“. Dodao je i kako su sačuvani samo latinski nazivi. U 9. stoljeću to je bio dux, a u 10. rex. Nažalost, ne znamo kako je glasio hrvatski naziv.
Na upit zbog čega djeca u školama ne uče da je prvi okrunjeni kralj ipak bio Držislav , a ne Tomislav, povjesničar Ivo Goldsten odgovorio je tada da problem leži u inerciji i tradiciji. „Prvi za kojeg postoji dokaz da je okrunjen je Držislav, dokaza o krunidbi Tomislava nema“, rekao je Goldstein.
> Uznemiravanje na FFZG: Tko je Neven Budak i zašto ne znamo imena ostalih prijavljenih?
‘Hrvati prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen’
Ovaj događaj iz 2009. izazvao je “proizvodnju” čitavog niza članaka u medijima u kojima su novinari dočekali svoj trenutak za „razbijanje nacionalnih mitova“ i „spuštanja Hrvata na zemlju“. Jedan takav primjer nosi naslov: „NE DIRATI – Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen“. Autori su Vlado Vurušić i Adriana Piteša iz Jutarnjeg lista. U stilu Pupovčevih „Novosti“ nameću se kao glas razuma, čemu pak ne ide u prilog sam naslov članka.
Sugovornik je bio i Tvrtko Jakovina koji je ustvrdio kako se povjesničari ne bi smjeli dati iskoristiti za „podgrijavanje nacionalnih mitova“, dok istovremeno za njega možemo reći kako čitavu karijeru podgrijava mitove jugoslavenske historiografije i komunističkog partizanskog pokreta, unatoč tome što su izvori nemjerljivo dostupniji i provjerljiviji od srednjovjekovnih fragmenata i zapisa starih 800 i više godina.
Sasvim trezveno i hladne glave, gotovo pa akademski, za razliku od “nacionalno orijentiranih Hrvata koji šire mitove”, Vurušić i Piteša o Tomislavovoj krunidbi pišu: „Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima“. Iz završetka prethodne rečenice sada saznajete da je ona započeta satirom.
> Prof. Artuković: Krivotvorenje najnovije hrvatske povijesti počelo je 2005.
Povjesničar Kruhek: ‘Papa Ivan X. Tomislava naziva kraljem’
„I Odjel za srednjovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest smatrao je svojom dužnošću prosvjedovati protiv podatka na internetskim stranicama Stalne misije Hrvatske pri UN-u u New Yorku kako dotični Tomislav nije prvi hrvatski kralj“, istaknuli su autori u bjesomučnom tumačenju kako mi kao narod nismo ništa posebni, već koljači kao i drugi. Međutim, nisu naveli argumente koje je iznijela krovna historiografska institucija u Hrvatskoj. Zašto?
Kako je točno Institut „prosvjedovao“? To saznajemo iz članka koji donosi Globus. “Prvi hrvatski vladar koji se u službenim izvorima spominje kao kralj bio je Tomislav, kojeg kraljevskom titulom rex oslovljava papinska kancelarija u pismu pape Ivana X. iz 925. godine”, pojasnio je tada voditelj Odjela za srednjovjekovnu povijest Milan Kruhek. Tomislav je nesumnjivo bio kralj. Sporna je samo njegova krunidba, odnosno nema čvrstog dokaza da se ona dogodila na Duvanjskom polju.
Izvor iz Britanskog muzeja: Tri slike kralja iz 928. godine
U izvornom znanstvenom članku iz 2012. autora Ivana Mužića „Potpuna vjerodostojnost vrela o hrvatskim kraljevima u prilogu Franza Arensa“ saznajemo važne podatke o hrvatskim kraljevima pronađene u Britanskom muzeju u Londonu. U časopisu Hrvatska revija u broju 11 za 1940. godinu objavljen je tekst pod naslovom „Važan prilog starohrvatskoj povijesti“. U ovom izvoru iz British Museuma spominje se hrvatski kralj Trpimir“. Naime, knez Trpimir vladao je sredinom 9. st., a kralj Trpimir II. nasljednik je kralja Tomislava koji je vladao do 928. godine.
U kodeksu iz 11. ili 12. st. koji vjerojatno potječe iz Italije, a čuva se u londonskom muzeju, donose se podaci o Salonitanskoj crkvi (ecclesia Salonitana) u vrijeme splitskih crkvenih sabora 925. i 928. godine. Bilješku je zapisao prokurator splitske nadbiskupije, a u njoj se iznosi račun o troškovima za neke radove. Londonski podatak o kralju Trpimiru glasi (Latinski izvornik u hrvatskom prijevodu Ive Guberine): „Slikaru za obnovu slike kralja (i) utemeljitelja na stari ravenski način, u crkvi na brdu, jedan solid. Slikaru za obnovu slike kralja Trpimira na stari ravenski način u istoj crkvi, jedan solid. Slikaru za sliku nedavno umrloga kralja sa sinom Petrom i mladim Tomislavom (Tumithao), koje se ciena ima utanačiti u kući upravitelja velike crkve i bez majstora na zboru natjecatelja“.
> Nastavnici protiv marginalizacije nastave povijesti u strukovnim školama
‘Račun izdan nedugo nakon smrti nekoga kralja’
Guberina u Hrvatskoj reviji početkom 1943. iznosi sljedeći zaključak: „Dakle ovaj je račun izdan nedugo nakon smrti nekoga kralja, čije se ime ne spominje baš zato, jer je svakome bilo poznato. Koji je to kralj? U bilježci se veli, da je slika napravljena ‘nedavno umrloga kralja sa sinom Petrom i Tumithao mladim’. Latinski izraz Tumithao ne može biti nego krivi priepis Tumislao, Tomislav. Dakle ovaj bi se obračun davao, kada je Tomislav bio mladićem. Ovaj Tomislav ne može biti drugi, nego onaj poznati iz splitskih sabora 925. i 928. godine, jer za drugoga nemamo nigdje nikakvih podataka, a posebno da bi bio kraljev sin“.
Iz ovog povijesnog vrela saznajemo kako su se u to doba pravile slike tri hrvatska vladara: „Kralja utemeljitelja“, „kralja Trpimira“ i „nedavno umrloga kralja“. Ponavljamo, u godini Drugog splitskog sabora (928.) Hrvatskim Kraljevstvom je vladao kralj Trpimir II., a „nedavno umrli kralj“ je – Tomislav.
U Hrvatskoj se poslije završetka Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. zanemarilo kao nepostojeće ovo veoma važno i potpuno vjerodostojno vrelo o hrvatskim kraljevima u 9. stoljeću.
Titulu kralja Tomislav je uzeo na splitskom saboru 925. godine?
Glavno je pitanje gdje se krunidba dogodila, ako se dogodila? O tome nema povijesnih dokaza. Kukuljević je iznio tezu o Duvanjskom polju, a neki povjesničari spominju i Livanjsko polje. Smatra se i da je Tomislav 925. godine sam uzeo titulu kralja na Splitskom crkvenom saboru, poslije pobjede nad Bugarima, o čemu svjedoči i papa Ivan X., koji ga u pismu naziva “dragim sinom i kraljem Hrvatske“. U historiografiji postoje prijepori i oko kraja njegove vladavine. Ferdo Šišić (1869.-1940.) i Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) smatraju da je vladao do 928. godine iz koje potječe zadnje spominjanje njegova imena. Međutim, moderna historiografija navodi 930. godinu.
Jareb: ‘Nemamo dokaza o krunidbi’
Povjesničar Mario Jareb navodi: „Nema povijesnih izvora koji bi potvrdili priču o navodnoj krunidbi na Duvanjskom polju, pa ne znamo ni to je li Tomislav uopće bio krunjen. Svojevrsni „krivac“ za priču u krunidbi na Duvanjskom polju 925. godine jest Ivan Kukuljević Sakcinski i njegov rad o kralju Tomislavu iz 1881. godine. Sakcinski je nekritički prihvatio krajnje nepouzdane tvrdnje iz Ljetopisa popa Dukljanina i konstruirao priču o krunidbi nakon Tomislavove pobjede nad Bugarima”.
Međutim, nastavlja Jareb: „U samim zaključcima u točki XII. spomenuto je da su na saboru (op.a. Splitski sabor 925.) sudjelovali „kralj i velikaši Hrvata“ („rex et proceres Croatorum“).
Buljan: ‘Tomislavovu Hrvatsku s pravom nazivamo kraljevinom’
Josip Buljan je u članku za časopis „Hrvatski vojnik“ istaknuo kako „za razdoblje Tomislavove vladavine treba reći da je on prvi hrvatski vladar kojeg je papinska kancelarija počastila titulom kralja, što nije bio tek puki diplomatski čin nego nastavak podizanja ugleda hrvatskih vladara. Usprkos tom formalnom nedostatku (op. a. krunidbi), Hrvatsku tog vremena s pravom možemo zvati kraljevinom jer su se i Tomislavovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima, a struktura vlasti odgovarala je stupnju državnog uređenja“.
Ravančić: ‘Ne bi trebalo sumnjati u ispravnost Papina tituliranja Tomislava’
Povjesničar Gordan Ravančić, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, smatra kako pitanje Tomislava u hrvatskoj historiografiji „nije ni izbliza tako jasno i jednostavno“. Ono što o Tomislavu zasigurno znamo jest to da se o njemu vrlo malo zna.
„Imajući u vidu širi politički kontekst uzdizanja prvog Bugarskog Carstva i izravne prijetnje cara Simeona opstanku Bizanta, sasvim je jasno da je Tomislav bio značajan vladar, jer za pobjedu nad vojnom silom koja je prijetila opstanku Bizantskog Carstva trebalo je imati i snažnu vojsku i ratnu vještinu i hrabrost. Ako se tome pridruže i njegove pobjede nad mađarskim snagama (vjerojatno negdje na području međuriječja Save i Drave) postaje jasnije zašto je u papinskoj korespondenciji ostao zabilježen s titulom kralja.
Međutim, dati točan, jasan i nedvosmislen odgovor na pitanje kako i kada je Tomislav postao kralj, nije nimalo lako jer postojeći sačuvani izvori ništa ne govore o tome“. Dodaje i kako „ne bi trebalo sumnjati u ispravnost Papina tituliranja Tomislava“.
Zaključak: Tomislav jest bio kralj, ali nemamo dokaza o krunidbi
Iz svega navedenog možemo zaključiti sljedeće: Tomislav je bio kralj. Pismo pape Ivana X. čvrst je dokaz u prilog Tomislavovom statusu kralja. Također, kao kralj se spominje i u bilješci s crkvenog sabora u Splitu 925. godine. Njegovi nasljednici također se nazivaju kraljevima. Nemamo čvrstih dokaza o krunidbi, već samo pučku predaju, što ne mora nužno značiti da krunidbe nije bilo.
O napadu “Novosti” na obilježavanje 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva ne treba trošiti previše riječi, motivi su vrlo jasni. Kao i u slučaju Vurušićevog članka iz 2009., o ozbiljnosti i iskrenosti autora u potrazi za istinom govore jezične konstrukcije koje odišu prijezirom prema obljetnici koja se nalazi pred nama. Znakovito je i to što Postnikov u svom članku, premda je uvjeren kako ruši “mitove i legende” ne nudi nikakvu argumentaciju, već samo lijepi etikete na sve uključene u ovaj veliki kulturni projekt.
Može li se definitivno isključiti krunidbu?
U konačnici, u samom uvodu svog ‘istoriografskog’ djela, Postnikov iznosi apsolutni sud – krunidba se uopće nije dogodila. Jednostavnom logikom, uzevši u obzir da postoji i pučka predaja, kao što se ne može sa sigurnošću reći da se krunidba definitivno nije dogodila, jer riječ je o događaju otprije 1100 godina, isto tako se ne može isključiti da se – dogodila.
Unatoč povijesnim dokazima da je Tomislav bio kralj, Postnikov tvrdi, suprotno “ozbiljnoj historiografiji” na koju se poziva, da kralj Tomislav nije bio kralj, odnosno svi ćemo ove godine “slaviti nepostojećeg kralja“. Što onda znači riječ rex koju srednjovjekovna vrela spominju u kontekstu Tomislava, neka Postnikov objasni u novoj “istoriografskoj” analizi. Mogao bi kao i Vurušić za sugovornika uzeti profesora Jakovinu, poznatog hrvatskog medijevista s ravno nula radova iz srednjovjekovne povijesti, ali bogatim iskustvom u mitomaniji – onoj jugoslavenskoj.
*Ovaj je članak plod istraživačkog novinarstva redakcije Narod.hr-a. Neovisno i profesionalno novinarstvo važno je za demokraciju u svakom društvu. Podržite rad portala Narod.hr putem DONACIJE.
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.