Otvoreno pismo Centra za građansku hrabrost koji je danas poslao zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i ministru Vedranu Mornaru sa “željom da se djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka osigura adekvatnu skrb”, podržalo je još šest jednako samobitnih udruga: redom – Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog poimanja svijeta, Srpski demokratski forum Veljka Đakule, inače bivšeg vođe srpske pobune u zapadnoj Slavoniji koji je i uhićen u operaciji Bljesak čiju 20. obljetnicu obilježavamo ovih dana, feministička udruga CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Centar za mirovne studije te HOMO – udruga za zaštitu homoseksualaca kao i Regionalni info centar za mlade Rijeka – UMKI, inače, su bliski mladeži riječkog SDP-a.
Dobivaju česte pritužbe roditelja djece koja ne pohađaju vjeronauk?
U otvorenom pismu tvrde kako od građana dobivaju česte pritužbe roditelja djece koja ne pohađaju vjeronauk u školi jer u vrijeme vjeronauka navodno njihova djeca nisu adekvatno zbrinuta, iako je zapravo to već definirano zakonom.
“Do sada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije na razini države propisalo način zbrinjavanja učenika osnovnih škola koji ne pohađaju vjeronauk, već je njihovo zbrinjavanje prepušteno samim školama pri čemu im za taj rad nisu osigurana nikakva sredstva pa postojeća praksa ovisi o dobroj volji samog školskog osoblja i varira od odvođenja učenika u školsku knjižnicu uz određene sadržaje do prepuštanja djece samih sebi, odnosno školskim hodnicima ili ostanka na satu vjeronauka bez aktivnog sudjelovanja. Ovakvom praksom se pojačava već ionako snažan pritisak na roditelje da upišu djecu na vjeronauk jer im to preporučuje i samo školsko osoblje koje njihovoj djeci nije u stanju osigurati adekvatnu alternativu”, tvrde u otvorenom pismu.
Međutim, o kakvom se pritisku radi nisu naveli. Riječ je očito o paušalnim procjenama koje nisu potkrijepljene konkretnim primjerom. Zlonamjernost u otvorenom pismu da se iščitati u neistinitoj tvrdnji da je “‘visok postotak učenika koji pohađaju vjeronauk u RH dobrim dijelom rezultat pritiska okoline i nepostojanja alternative.” Još uvijek se u Hrvatskoj nismo susreli s djecom koju bi se prisiljavalo da mimo svoje volje, odnosno, volje roditelja, pohađaju vjeronauk. Naime, vjeronauk je u školi u većini slučajeva prvi ili zadnji sat nastave, tako da oni koji ne dolaze na vjeronauk i ne dolaze na prvi ili posljednji školski sat. Mogu u školu doći kasnije ili ranije otići doma. Također, roditelji na početku prvog razreda osnovne škole bivaju pitani žele li da njihovo dijete pohađa školski vjeronauk – ne samo katolički, nego vjeronauk bilo koje vjerske zajednice koja ima sklopljen ugovor s Republikom Hrvatskom i dovoljno djece za izvođenje nastave vjeronauka u školskim prostorima.
Proizvoljno tumačenje Pravilnika o normi i zaduženjima, neistina o obezi pridržavanja zakona
“Ako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije osiguralo sredstva za zbrinjavanje djece koja ne pohađaju vjeronauk, znači da praktički alternative nema, odnosno da ono ovisi o dobroj volji školskog osoblja koje se želi ili ne želi volonterski pobrinuti za takvu djecu. Naime, nastavnici i drugo školsko osoblje imaju svoje zakonski propisane satnice, a briga za učenike koji ne pohađaju vjeronauk ne ulazi u njihove radne obaveze, odnosno u njihove satnice te stoga može predstavljati isključivo volonterski rad koji oni nisu dužni obavljati. Da bi se uistinu osiguralo adekvatno zbrinjavanje učenika koji ne pohađaju vjeronauk, nastavlja Centar za građansku hrabrost, potrebne su ozbiljne i pravoremene pripreme i osiguranje osoblja koje bi bilo plaćeno za takav rad, odnosno takve djece bi trebalo ili ući u satnicu nastavnika koji bi to radili ili je potrebno zaposliti ljude (možda i nastavnike-pripravnike) koji bi se brinuli o učenicima koji ne pohađaju vjeronauk i osigurati im plaće, baš kao što vaše ministarstvo osigurava plaće vjeroučiteljima (o čijem zaposlenju pak odlučuju dijecezijski biskupi i koji za razliku od vašeg Ministarstva kontroliraju njihov rad u skladu s vlastitim interesima i u skladu s kanonskim propisima, a ne s pozitivnim pravnim propisima RH). Dok god nisu osigurana sredstva za plaćanje rada s učenicima koji ne pohađaju vjeronauk, znači da je na snazi odluka vašeg Ministarstva da ne želi osigurati alternativu vjeronauku i da je dobar dio učenika praktički prisiljen pohađati taj predmet”, navodi se dalje u otvorenom pismu i sugerira neistina kako se vjeroučitelji ne moraju držati zakonskih propisa RH.
Optužbe za nasilno pokatoličavanje?
“Pri tome treba još jednom naglasiti da katolički vjeronauk koji se provodi u hrvatskim školama nije predmet na kojem bi učenici učili neke osnovne činjenice o religiji (ili religijama), već predmet na kojem se djecu sustavno indoktrinira u katoličku religiju, odnosno na kojem se djecu pretvara u katolike poslušne crkvenoj hijerarhiji. Ako takav predmet nema osiguranu alternativu, odnosno ako MZOS nije spremno platiti osoblje koje bi radilo na zbrinjavanju djece koja ne pohađaju vjeronauk (dok u isto vrijeme izdašno financira provođenje vjeronauka i to ne samo u smislu plaćanja vjeroučitelja, nego i u izradi udžbenika), to znači da MZOS sudjeluje u pritisku, odnosno u prisilnom pokatoličavanju djece u javnim školama. Molimo da nas i javnost obavijestite o vašim odlukama”, zaključuje se u pismu iz kojeg se da iščitati neskriveni govor mržnje. Ovdje se zapravo radi o optužbama za neki oblik nasilnog pokatoličavanja u školama.
Postavlja se pitanje hoće li, i na koji način, reagirati Ministarstvo obrazovanja na ovakve optužbe, tim prije što neke od udruga svakako dobivaju izdašnu “pomoć” iz državnog proračuna?
