Šola: Nisu antifašisti oni koji su jednu krvavu kupelj zamijenili drugom

Šola
Montaža: Narod.hr, izvor: Knjižara Nova, Fah

U svijetu ima oko 20 tisuća živih vojnika 2. svjetskog rata, antifašista, koji su ratovali protiv Hitlera, od čega ih 40 tisuća živi u Hrvatskoj. Ova sprdnja pade mi napamet dok sam gledao proslavu jednog pseudodogađaja koji je danas u Hrvatskoj državni blagdan, Dan antifašističke borbe, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hasanbegović je prije par godina točno rekao da se na taj dan obilježava “apokrifni događaj” na kojem slušamo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna.

Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi. Toga datuma Hitlerova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno.

Saveznici u zlu

Par desetaka hrvatskih komunista na tom pseudosastanku ostali su zatečeni Hitlerovim napadom na SSSR, do tada im naci/fašizam nije smetao. Naprotiv, šutke su prešli preko zločinačkog pakta Ribbentrop – Molotov, u kojem su 1939. Hitler i Staljin jasno definirali da se radi o sporazumu o nenapadanju, prijateljstvu (!) i vojnoj suradnji (!).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tek kada Hitler okreće ploču i operacijom Barbarossa napada SSSR, a suradnici Hitlera, komunisti, najednom postaju antifašisti. O takvim “antifašistima” i takvom “antifašizmu” svoj pravorijek još 2009. godine dala je Europska unija proglasivši 23. kolovoza (dan sklapanja pakta Ribbentrop – Molotov) “Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.” To je jedini dan koji u kontekstu borbe dva zla, sovjetskog i jugoslavenskog komunizma i nacifašizma, historijski i vrijednosno ima smisla obilježavati.

Zvati sebe antifašistom samo zato što si se borio protiv fašista i jedan totalitarizam, jednu krvavu kupelj zamijenio drugom, jest cinizam. Antifašizam, naime, ne definira se činjenicom da si se borio protiv fašista, jer i talijanska mafija se borila protiv fašista i surađivala sa saveznicima, već je antifašizam prije svega sustav vrijednosti koji uključuje ljudska prava, političke i ine slobode, a ovaj antifašizam koji smo u srijedu proslavili, osim što je povijesni falsifikat, zapravo bi točnije bilo nazvati crveni fašizam.

Paradoks takve vrste “antifašizma” gledamo i gledali smo baš na prostoru bivše Jugoslavije i na području bivšeg Sovjetskog Saveza danas. I Putin je uvjereni antifašist koji već godinama rehabilitira Staljina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što bi Tomašević tek radio da je četrdeset i peta?

Kada su Milošević i JNA napali Hrvatsku, išli su nas defašizirati, kao i Putin Ukrajince danas. U toj perverziji, kao i Putin, i Milošević je bio antifašist, i JNA je bila antifašistička vojska s antifašističkom petokrakom na čelu, vojska koja je sljednica onih ljudi čiji smo dan obilježili u srijedu. Pod tim antifašističkim simbolima su masakrirali Vukovar. Hrvatska je nastala unatoč Titovim antifašistima, a Sava je ipak potekla uzvodno.

I Tomašević, gradonačelnik grada Zagreba, sebe deklarira antifašistom, hoda u gay paradi, dočim su njegovi ideološki antifašistički preci u Jugoslaviji homoseksualce zatvarali, pa i ubijali. U maniri svojih totalitarnih antifašističkih očeva, zabranjuje zastave Hoda za život. I, šlag na tortu, Zagreb je pun smeća, ne zna kako ga maknuti s ulica, ali zato zna kako službene zastave Republike Hrvatske nastale na Domovinskom ratu, a ne u šumi Brezovica, maknuti sa zagrebačkih ulica. Što bi taj momak tek radio da je četrdeset i peta?

Od čega su nas onda antifašisti u komunističkoj inačici oslobodili te 1945. godine? Oslobodili su nas od slobode. Oslobodili su nas od temeljnih ljudskih prava, od slobode govora i političkog udruživanja, oslobodili su nas od Budiše, Gotovca, Stepinca, sa stotinama tisuća pobijenih i zatvorenih nakon rata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ti antifašisti u komunističkoj inačici, evo moga prijedloga, neka se u demokratskoj hrvatskoj okupljaju na koje god obljetnice hoće, pa i u šumi Brezovica. Ovo je slobodna zemlja. No kada se već pozivaju na europske vrijednosti, što se (ne samo) mene tiče, jedini blagdan koji bi u antifašističkom, antitotalitarnom smislu trebao biti državni blagdan jest ono što nam Europa sugerira: 23. kolovoza, dan sklapanja pakta Ribbentrop – Molotov, Europski dan sjećanja na žrtve SVIH totalitarnih i autoritarnih režima.

Ne treba svaki (historijski) otpad razvrstavati. Europa ih je svrstala sve u istu kantu, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.