Stožer: vladajući imaju krivo kad kažu da je referendum neustavan

Posve su netočne i zlonamjerne objavljene navodne tvrdnje “vladajuće većine” da je zahtjev za raspisivanje referenduma o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina koji je u saborskoj proceduri, navodno neustavan, pa da će stoga Sabor zbog neustavnosti odbiti raspisati traženi referendum, i to bez traženja mišljenja od Ustavnog suda o možebitnoj neustavnosti referendumskog pitanja, tvrdi Stožer za obranu hrvatskog Vukovara u današnjem priopćenju.

Stožer tvrdi da ne narušava prava manjina i zapravo reagira na tvrdnje iz teksta Večernjeg lista pod nazivom “Sabor neće dopustiti referendum o ćirilici“.

Iz Stožera niječu “neustavnost” kao prvi razlog kojim je referendumska inicijativa suprotna članku 3. Ustava Republike Hrvatske kojim se krše najviše vrednote ustavnog poretka: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Iz Stožera ovu tvrdnju smatraju neutemeljenom jer se referendumskom inicijativom ne traži mijenjanje dosad dostignutih i realiziranih prava nacionalnih manjina, nego se samo traži odustajanje od nasilne primjene novih rješenja kakvih nema u niti jednoj nefederalnoj europskoj državi o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

“Referendumskom inicijativom se samo traži zadržavanje dosad primijenjenih rješenja o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Takvo traženje po logici stvari ne može biti protivno ustavnom načelu “nacionalne ravnopravnosti” ili nekoj drugoj ustavnoj odredbi o ljudskim pravima ili najvišim vrednotama ustavnog poretka jer bi onda i raniji Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, bio protuustavan”, tvrde iz Stožera.

Kao drugi razlog “neustavnosti” navodi se da je referendumska inicijativa navodno suprotna Sporazumu o mirnoj reintegraciji Podunavlja, kojim se Hrvatska obavezala poštovati prava manjina koje žive na tome području, međutim, ne navodi se s konkretno kojim pravom nacionalne manjine. 

Iz Stožera smatraju da ni tad referendumska inicijativa ne bi utjecala na prava nacionalnih manjina ako je Sporazum u skladu s Ustavom i još na pravnoj snazi. Sporazum o mirnoj reintegraciji Podunavlja po svojoj pravnoj snazi je iznad zakona i njegove bi se odredbe mogle mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njemu utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Referendumskim pitanjem o službenoj uporabi manjinskog jezika, odnosno o dvojezičnosti, trojezičnosti,  itd. ne predviđa se mijenjanje niti ukidanje prava nacionalnih manjina utvrđenih međunarodnim ugovorima, a niti takvih prava propisanih statutima općina, gradova i županija. Predviđa se samo neprimjenjivanje “po sili zakona” sadašnjih zakonskih odredbi o službenoj uporabi manjinskog jezika i pisma, tvrde iz Stožera.

Napominju da je riječ je o odredbama koje su se tek trebale početi primjenjivati (nakon objave službenih rezultata popisa stanovništva iz 2011.g.),  koje se još nisu ni primijenile niti su zaživjele.

U sklopu procesa pridruživanja Europskoj uniji Hrvatska se obvezala da neće dirati u prava manjina, tj. kad pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave čine najmanje trećinu stanovnika. Iz Stožera ističu da se još nigdje u Hrvatskoj, gdje pripadnici nacionalne manjine čine manje od 50% stanovnika, osim u Istri, nije stvarno primijenila.

Također ističu da se srpski književni jezik koji se danas koristi u službenoj uporabi u Republici Srbiji i pismo ćirilica nisu nikada tradicionalno koristili u Vukovaru, a posebno ne kad su u pitanju nazivi državnih institucija u Vukovaru. Srbi u Vukovaru, a i drugdje u Hrvatskoj, su do prije Domovinskog rata govorili sličnim, tradicionalnim narodnim jezikom, tj. hrvatskim književnim jezikom, kao i Hrvati,  te su se također, posve isto kao i Hrvati, uglavnom koristili pismom latinicom.

Napominju da pravo službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine, kao kolektivno pravo, nije pravo iz korpusa temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i međunarodnim konvencijama, pošto su temeljna ljudska prava uvijek individualna i odnose se na pojedince, a ne na kolektiv.

Iz Stožera zaključuju da pravo na dvojezičnost, tj. pravo na službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, jest kolektivno političko pravo, koje utiče i odnosi se na sve. To je posve različito pravo od  “prava pripadnika nacionalne manjine da se privatno i javno slobodno služe svojim jezikom i pismom”, koje pravo kao individualno pravo jest temeljno ljudsko pravo, zajamčeno Ustavom i međunarodnim konvencijama.

Dio političke klase, javnih medija i udruga civilnog društva u Republici Hrvatskoj u svojim izjavama i napisima uporno obmanjuje hrvatsku javnost posve neutemeljeno izjednačavajući individualno ljudsko pravo na privatnu i javnu uporabu vlastitog jezika i pisma, napominju u Stožeru.

Stoga, što se tiče cenzusa od 50% za službenu uporabu manjinskog jezika je pitanje kojim se daje konstitucionalna pozicija, svojevrsna državnost, jednoj nacionalnoj manjini na određenom području, zaključuju u Stožeru.