Iz Hrvatske je odselilo više od 200.000 ljudi, ali ima i onih koji su došli. Libanonci, Rusi, Kenijci, Meksikanci, Amerikanci, Talijani, stranci su koji svoju budućnost već neko vrijeme vide i grade u Hrvatskoj, prema priči RTL-a.
“Mi smo Mediteranci”
”Mnogo ljudi ne zna puno o Libanonu. Kada sam došla, pitali su me: imate li tamo deva, sjedite li na podu dok jedete, jedete li rukama, imate li pustinju. Ne, ne. Mi smo Mediteranci”, rekla je Farah Khalil, vlasnica libanonskog restorana u Zagrebu.
Možda jesmo drukčiji, ali Libanonci i Hrvati imaju nešto zajedničko.
”Mnogi Libanonci ne znaju što im znači njihova zemlja dok ne odu. Isto je i s Hrvatima, nažalost. Ne cijene Hrvatsku dok ne odu i tek tada shvate koliko je zemlja lijepa, ljudi i kultura”, komentirala je Khalil.
“Rusija je domovina koju obožavam”
”Ja sam Hrvatsku zavoljela. Sad da me pitate bi li se vratila u Rusiju, ne bi jer ovdje mi je jako lijepo i sve mi je dostupno. Rusija je jako velika zemlja, prekrasna zemlja, domovina koju obožavam, do mora ne možete tek tako, a ovdje sjednete u auto i za dva sata ste na moru”, rekla je Anna Mišar, predsjednica nacionalne zajednice Rusa u Hrvatskoj.
”Ljudi su super, prva liga. Ja se osjećam kao doma, Hrvati su me divno primili. Hrana je jako dobra, nije kao u Meksiku, još fali čilija. Ali mlinci i kremšnita su fantastični. Politika je ista kao u Meksiku, bolje da ne komentiram”, rekao je Erick Valasco Farrera, arhitekt i Meksikanac u Hrvatskoj.
Muči ih birokracija
Arhitekt Erik 14 godine je u Zagrebu – radio je na zgradi američke škole na Bundeku, hrvatski govori tečno, našu kulturu voli, ali papirologiju – ne baš.
”Mislim da je strancima sada lakše. Ali tada, uh ta papirologija. Moj tata je poslao sigurno 40 rodnih listova jer sam se svaki mjesec nešto morao prijavljivati”, kazao je Velasco Farrera.