Nakon što su Boris Dežulović i Slobodna Dalmacija osuđeni zbog vrijeđanja neistomišljenika, a Slobodna Dalmacija je to iskoristila da raskine ugovor koji im vjerojatno ionako više nije odgovarao zbog visine honorara, Dežulovića su u pisanju uvredljivih tekstova podržale, nakon Hrvatskog novinarskog društva, i sljedeće osobe:
Oliver Frljić, Viktor Ivančić, Heni Erceg, Predrag Lucić, Marinko Čulić, Jasmila Žbanić, Ladislav Babić, Snježana Kordić, Drago Bojić, Senad Pećanin, Boris Pavelić, Marijan Vogrinec, Ines Pletikos, Amila Kahrović Posavljak, Amer Tikveša, Esad Bajtal, Enver Kazaz, Dragan Markovina, Žarka Radoja, Paulina Janusz, Slavo Kukić, Nerzuk Ćurak, Štefica Galić, Amer Bahtijar, Maša Galić, Predrag Blagovčanin, Slobodan Dukić, Jasmin Hadžiahmetović, Almin Kaplan, Zlatko Jelisavac, Fahrudin Fahro Konjhodžić, Sanja Lazar, Bojan Marjanović, Božica Jelušić, Željko Pavičević, Dennis Gratz, Nikola Vučić, Marko Vrljić, Haris Ljevo, Danijal Behram, Jelena Svilar, Zoran Ivančić, Zoran Grozdanov, Lana Vuletić, Hasan Gabela, Saša Ibrulj, Salmedin Mesihović, Maja Zećo, Zvonimir Nikolić, Svjetlana Salahović, Vedrana Salahović, Ljiljana Zurovac, Ante Lešaja i Jasminka Filipas, no sigurno je da tu nije kraj – bit će ih, kako neki najavljuju, još.
HND u obrani Dežulovića
Nakon otkaza suradnji Borisu Dežuloviću u Slobodnoj Dalmaciji oglasilo se i Hrvatsko novinarsko društvo koje je izrazilo zabrinutost: “Ne ulazeći u pravni meritum tužbe i presude HND podsjeća da je taj tekst, kao i bilo koji drugi, objavljen uredničkom odlukom te da se redakcija niti nakladnik Slobodne Dalmacije, od objave do donošenja presude nisu niti na koji način distancirali od spornoga teksta niti je itko zbog njegove objave sankcioniran”.
“Stoga je logičan zaključak kako je odluka o otkazu suradnje ‘Slobodne Dalmacije’ s Borisom Dežulovićem (stalno zaposlenome u tvrtki EPH Mediji) zapravo posljedica činjenice da se nakladnik presudom obvezuje isplatiti odštetu tužiteljima te nema nikakve veze s dosljednom obranom profesionalnih novinarskih standarda kao niti sa zaštitom ugleda osoba spomenutih u tekstu”, naveli su.
Dodali su da nakladnici sve češće odbijaju stati iza svojih novinara u slučaju sudskih tužbi, pri tome ne sankcionirajući eventualne uredničke propuste bez kojih ne bi bilo niti objave tekstova koji su predmet tužbi.
Slobodna Dalmacija dala otkaz Dežuloviću, Ante Tomić i Jurica Pavičić otkazali suradnju Slobodnoj
Kolumnisti Jurica Pavičić i Ante Tomić otkazali su suradnju Slobodnoj Dalmaciji zbog solidarnosti s kolegom Borisom Dežulovićem. Tomić nije želio govoriti o razlozima, dok je Pavičić rekao kako ne želi “raditi za novinu koja je otkazala suradnju novinaru čiji je tekst proglašen najboljim u Europi, a istovremeno angažira komentatora koji u tekstu 34 rečenice završi s uskličnim znakom”.
Neistomišljenike nazvali ‘desničarskom stokom’ i ‘katoličkim talibanima’
Podsjetimo, Županijski sud u Splitu donio je presudu protiv Slobodne Dalmacije prema kojoj je tekst Borisa Dežulovića iz 2012. “Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji” povrijedio čast, ugled i dostojanstvo desetero tužitelja pa taj dnevni list svakome od njih treba isplati po 15.000 kuna naknade štete.
Tako je na temelju žalbe Slobodne Dalmacije preinačena prvostupanjska presuda splitskog Općinskog suda iz travnja 2014. i smanjen iznos pojedinačne odštete s 25.000 na 15.000 kuna.
U postupku među strankama nije bilo sporno da je 28. svibnja 2012. u splitskom dnevniku objavljen utuženi tekst s podnaslovima ‘Desničarska stoka’ i ‘Katolički talibani’ te je uz objavljenu fotografiju napisano ‘Gospodo intelektualci iz žnjanskog kafića, molite se Bogu u koga vjerujete i u čije ime mrzite. Molite se – ako ćete mene poslušati – da ne postoji’.
Prema obrazloženju presude, prvostupanjski sud utvrdio je da članak od početka do kraja iznosi teške uvrede za tužitelje kroz upotrebu neprimjerenih izraza.
“Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi?”, napisao je Dežulović koji je, po ocjeni suda, tužitelje izravno vrijeđao i u rečenici: “Za povijest hrvatskog gnjidoslovlja valja zapamtiti njihova ljudska imena: Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, Joško Čelan, Miroslav Klarić, Gordan Sladoljev, Barbara Kovačić-Domančić, Željko Ostoja, Miroslav Lozina i Marko Džaja”.
U presudi se navodi i da autor naziva tužitelje “najvećim prirodnim neprijateljima ljudske inteligencije” te ih proziva kao isključive krivce za sudbinu Antonije Bilić.
Sud je zaključio da su tužitelji dokazali odgovornost za štetu, dok tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje odgovornosti od štete prema odredbama Zakona o medijima.
U presudi se navodi da autor članka nije provjeravao točnost navoda vezanih za stav tužitelja u vezi s gay paradom, niti što je točno izneseno na njihovoj konferenciji za tisak održane u žnjanskom kafiću, već je o tome bez provjere navedenog u spornom članku iznosio stavove zasnovane na člancima u medijima, refererirajući se na protivljenje tužitelja da se održi gay parada u Splitu.
“Autor spornog članka je iznoseći čitav niz uvreda na račun tužitelja izašao izvan granica profesionalnog ponašanja jer je sve navedeno daleko od iznošenja vrijednosnog suda autora izraženog na osebujan način već se kompletan članak uglavnom zasniva na iznošenju teških uvreda upućenih izravno tužiteljima”, bio je stav prvostupanjskog suda koji je i pobrojao da u Dežulovićevu tekstu od 34 rečenice u čak njih 15 “iznijete izravne i grube uvrede prema tužiteljima”.
Zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika prihvatio je i žalbeni sud navodeći da je tekst u kolumni izrazito oštar, djelomično ironičan i predstavlja komentar izjava izrečenih na tiskovnoj konferenciji, ali i da obiluje uvredama na račun osobnosti tužitelja.
Pozivajući se i na zakonske odredbe o zaštiti ugleda i prava drugih osoba, u presudi se navodi da su i “tužitelji kao građani demokratskog društva izrazili svoj stav, kojeg je moguće prihvatiti ili ne prihvatiti, odnosno iznijeti i protivan stav, ali bez vrijeđanja osobnosti tužitelja, što sporni članak međutim i čini”.
Sporni tekst Borisa Dežulovića “Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji” i dalje je dostupan na internetskim stranicama Slobodne Dalmacije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
