Tomislav Mamić je 27-godišnji diplomirani ekonomist i poslovni savjetnik koji je na medijskoj platformi Medium objavio tekst u kojem utvrđuje činjenice kako je došlo do požara u Splitu i tko je odgovoran. Donosimo dio onoga što je napisao:
Svrha ovog teksta je doprinos utvrđivanju bitnih činjenica o požaru koji je zahvatio Split, utvrđivanju odgovornosti za nastalu štetu, ali i prikaz težine situacije s kojom su se nespremni suočili građani Splita, i to kroz osobno iskustvo moje obitelji. (…)
Razlika mog shvaćanja ovog događaja u odnosu na brojne druge tragedije je što sam bio izravno uključen i vidio da je stvarna situacija na terenu bila potpuno drugačija od onoga što nadležne osobe govore u javnosti.
Moja obitelj je gasila požar na sjeveroistočnom dijelu splitskog naselja Dračevac. To je gradsko naselje (za one koji ne znaju, na samom sjeveroistočnom rubu Grada, a direktno graniči sa splitskim odlagalištem otpada Karepovac) bilo na izravnoj liniji požara, okruženo vatrom s istočne i južne strane.
Brat mi je shvatio da požar dolazi od strane Kučina prema Dračevcu oko 19:00 h te su on i otac brzo počeli izvlačiti vatrogasna crijeva i pripremati se. Nismo dobili obavijest ni od koga da se požar približava.
Bio sam u centru grada kad me u 19:23 h nazvala majka da se hitno vratim jer se požar približava našoj kući. Požar je došao do našeg dvorišta oko 19:35 h. (…)
Kući sam došao u 19:49 h. Do tada se već evakuiralo dosta vozila s područja koje je bilo izravno na fronti požara, od čega nekoliko autobusa, kamiona, bagera i jedna cisterna za prijevoz goriva.
Do tog trenutka se okupilo dosta susjeda, ali i slučajnih prolaznika, koji su se zaustavljali, izlazili iz vozila i priskakali u pomoć. Dio njih je bio i iz Torcide, koji su se tu slučajno našli na putu prema Kučinama, ali kako su vidjeli da je vatra došla do kuća i da je gasi samo moja obitelj, odmah su priskočili. Brzina kojom su se okupili ljudi sa svih strana i pomagali je bila nevjerojatna. I sad mi se stegne oko srca od ponosa i zahvalnosti. (…)
Nakon 5 min su se počele nizati detonacije iz smjera benzinske postaje te se nad nas nadvio gusti crni dim koji je smrdio na zapaljenu plastiku i gumu. Odmah smo vidjeli kako ogroman plamen guta susjedno skladište i okružuje kuću pa smo brzo pohitali gore da pokušamo nekako spriječiti širenje vatre na tom mjestu, ali kako je dim bio toliko gust nismo mogli vidjeti gdje gori.
Netko je povikao da se zapalila benzinska postaja i da bježimo ili ćemo svi poginuti. Tu smo nekoliko puta svi trčali naprijed — natrag dok vjetar nije jače zapuhao i otkrio nekoliko ljudi na drugom kraju ceste — odmah kraj benzinske pumpe. Tad smo shvatili da nam nema natrag, da treba pomoći, i svi smo brzo privukli vatrogasna crijeva i počeli gasiti skladište. Srećom, benzinska postaja je bila obranjena, i to od strane desetak momaka koji su “samo došli gledat”. Detonacije koje su se čule su potjecale od autobusnih guma i rezervoara goriva u skladištu, a ne od postaje.
U tom trenutku je širenje požara bilo zaustavljeno. Došli su vatrogasci (oko 20:15) te smo se usmjerili na gašenje onih dijelova gdje je još tinjalo. Oko 21:30 h smo shvatili da se vatra proširila na područje iza Dračevca te smo automobilom, ja i trojica potpunih neznanaca koji su pomagali kod naše kuće, otišli na Kilu. Tamo je već bilo mnoštvo ljudi, njih preko 100, ali i vatrogasci, te nije bilo puno toga što smo mogli učiniti osim gledati i prebacivati vatrogasna crijeva. Tu sam sreo nekoliko poznanika, koji su iz različitih dijelova grada došli pomoći.
Naše iskustvo je bilo traumatično, ali ni blizu onom što su doživjeli ljudi kojima su izgorjela poljoprivredna zemljišta, automobili, skladišta i kuće. Ipak, jedna stvar nam je zajednička, a to je da su praktički sami građani spriječili veću štetu, dok su se službe pojavile u trenutcima kad je najgore već bilo prošlo.
Moje pitanje je: ako ovo nije bila stihija, što jest? I ako je sustav trebao ovako reagirati, je li nam sustav uopće potreban? (…)
Nevjerojatno, ali istinito: vatrogasci nisu znali gdje trebaju ići, kojim putem doći do skladišta o kojem sam govorio. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali koliko sam uspio zaključiti, oni samo dobiju naredbu “idi na Dračevac” ili “idi na Kilu”, bez da znaju gdje točno. To je pogotovo bilo pogubno na tom dijelu jer su ceste nepovezane.
Naš sustav očito funkcionira na isti način kao prije 100 godina. S tornja pogledaj gdje otprilike gori pa pošalji vatrogasna kola u tom smjeru. Kad dođu tamo, neka ti jave koja je situacija pa, ako treba, pošalji još pokoja. Odličan nam je takav sustav!
Tekst u cjelini pročitajte OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
