Iz dopisa ravnatelja Gimnazije Tituš Brezovački gospodina Damira Jelenskog učenicima, roditeljima i profesorima, upućenog mailom na Dušni dan 02.11., roditelji su po prvi puta službeno doznali ono što se od usta do usta šuškalo i ranije – XVIII. gimnazija je imala ponudu da se za obnove svoje škole preseli u XII. gimnaziju u Dubravi, ali ju je odbila.
Sa stranice XII. gimnazije, iz usvojenog i oglašenog Nastavnog plana i programa za 2024./2025. možemo doznati da se radi o modernoj, novoj školi, koju pohađa ukupno 414 učenika, u 19 razrednih odjela i da u njoj radi 63 djelatnika. Za svoj rad na raspolaganju imaju 7500 m2 ukupne unutrašnje površine, s 26 učionica, 6 praktikuma i 14 kabineta. Škola je opremljena s nekoliko sportskih dvorana, svlačionicama, dodatnim učionicama opće namjene i kantinom. Vanjski sadržaji uključuju košarkaški i rukometni teren i trim stazu. Nastava XII. gimnazije organizirana je u jednoj smjeni, za što im je u svakom trenutku potrebno svega 19 od pobrojanih ukupno 48 različitih učioničkih prostora.
>Roditelji učenika poznate ZG gimnazije bune se protiv Tomaševićeve odluke: Nema kapaciteta za još jednu školu
Drugim riječima, dolazak XVI. gimnazije s njezinih 18 razreda bi se s lakoćom mogao organizirati, bez remećenja nastavnog plana i programa XII. gimnazije. Škola domaćin bi mogla nastaviti raditi u jednoj smjeni, a da uz nju radi i XVIII. gimnazija čak u jednoj, ili u dvije smjene, kao što i inače radi u redovnim okolnostima. Škola je toliko velika, bogata učionicama i ostalim sadržajima da bi u nju mogla stati još jedna škola, kad bi to bilo potrebno.
Gimnazija Tituš Brezovački na triput manjem prostoru
Nasuprot tomu, Gimnazija Tituša Brezovačkog radi na triput manjem unutrašnjem prostoru površine 2500 m2, sa svega 17 učionica vrlo male kvadrature i visine, u kojima živi i radi 437 učenika u 17 razrednih odjeljenja (više učenika i osoblja nego u prostorno triput većoj XII. gimnaziji). Škola ima i dodatna 4 kabineta sa smiješno malim brojem kvadrata, koji do ovog trena nisu ni opremljeni. Škola nema školsku dvoranu, već jednu veću prostoriju koristi za kakvu-takvu nastavu TZK-a, od vanjskih prostora ima atrij u centru škole, koji koristi kao teren za odbojku, kad je suho, te u dvorištu ima pola košarkaškog igrališta (jedan koš).
Nikakvog velikog zatvorenog prostora u kojemu je moguće svakodnevno okupljanje većeg broja učenika ta škola nema, kao ni mogućnost bilo kakve prehrane. U školu se ulazi direktno sa ceste, po kojoj teče promet motornih vozila. Ulazak XVIII. Gimnazije u zgradu GTB-a iz temelja mijenja Nastavni plan i program gimnazije GTB, koji se onako kako je usvojen za ovu godinu ne može provoditi, smanjuje kvalitetu nastave i otežava da se nastavni planovi i programi obje škole provode.
>Roditelji gimnazijalaca Tituša Brezovačkog: Dolenec ne govori istinu, bit će ugrožena sigurnost učenika
Unatoč ovako očitoj argumentaciji u korist privremenog smještanja XVIII. gimnazije u XII. gimnaziju, čime bi se osigurala nesmetana, komotna i ugodna provedba godišnjih nastavnih planova i programa u obje škole, Grad donosi odluku da XVIII. Gimnazija sa svojih 16 razreda smjesti u GTB što iz temelja narušava nastavu u obje škole (GTB i XVIII. Gimnazija) i uključuje boravak dviju škola u kvadraturi rubno dovoljnoj za rad samo jedne škole. Zašto je tomu tako? JER JE XVIII. GIMNAZIJA TAKVO RJEŠENJE ODBILA.
Koji su to neki?
Dakle, XVIII. gimnazija je ponuđeno odlično rješenje za organizaciju nastave u kvalitetnim i prostranim modernim školskim prostorima jednostavno odbila. Zašto? Objasnila nam je gospođa Dolenec u svojim istupima – da bi XVIII. gimnazija nekima bila blizu. Ne znamo koji su to neki koji imaju privilegiju birati školu po blizini.
No nitko ih ne proziva što su radi udovoljenja komocije pojedinaca i njihove potrebe za školom u blizini narušili provedbu redovne i opće poznate nastave GTB-a, koja se od 2000. godine provodi isključivo u jednoj (jutarnjoj) smjeni. Upravo zbog nastave u jutarnjoj smjeni za upis u GTB se svake godine bori (ocjenama i prijemnim ispitom) veliki broj sportaša, muzičara, ali i drugih učenika.
Oni u ovom trenutku imaju posložene satnice svojih brojnih aktivnosti u poslijepodnevnim i večernjim satima, usklađene s već donesenim i usvojenim Planom i programom nastave GTB-a za ovu školsku godinu.
>Zagreb i MZOM bez reakcije: Učenici XVIII. gimnazije sele u školu koja nema kapaciteta da ih primi
Dakle, GTB se proziva za nesolidarnost i nedostatak empatije za učenike u potrebi, a ti učenici u potrebi zapravo imaju privilegiju birati i pri tome ne mare što će totalno poremetiti nastavu svojih kolega u GTB-u. Nisu učenici krivi, ravnatelj Gall i roditelji su oni koji su birali.
GTB se proziva u medijima i od strane gradske i državne uprave za nezahvalnost nakon što su i sami bili 3.5 godine gosti u I. gimnaziji u Utrinama, za trajanja obnove njihove školske zgrade. Ali ako povučemo paralelu sa sadašnjim odbijanjem XVIII. gimnazije, zavrijedili su svaku pohvalu što su bespogovorno prihvatili 3.5 godine biti u Utrinama, iako je to bilo jako daleko svima. Valjda nisu znali da postoji opcija i odbiti. Zbog daljine.
Što smo doznali ovih dana?
Doznali smo ovih dana iz dopisa ravnatelja i da Školski odbor, upravno tijelo škole, zapravo ne treba odlučivati o stvarima poput preseljenja jedne škole u drugu. Tako su mu rastumačili gradski oci, koji brinu za obrazovanje. Dovoljno je da to učini ravnatelj neovisno, kada tako poželi pročelnik gradskog ureda za odgoj, obrazovanje i sport, gospodin Juroš.
U početku je pročelnik Juroš bio sklon tražiti suglasnost Školskog odbora za primanje još jedne gimnazije pod krov GTB-a, no nakon što je to Školski odbor odbio, gospodin Juroš je odmah shvatio da za to zapravo nije potrebna suglasnost neposlušnog Školskog odbora.
Pa je opetovanim mailovima, dopisima i pozivima uvjerio ravnatelja ne samo da smije o takvoj stvari odlučiti, već da on to i MORA, u protivnom tko zna što…
Tako je s XVIII. gimnazijom potpisan sporazum od strane ravnatelja GTBa, suprotno stavu Školskog odbora, o njihovom dolasku u zgradu na Gornjem gradu. Ovakav „pravno ispravni“ tijek događaja je razveselio i gradske oce i nadležnog ministra, koji se s cijelim postupkom odmah suglasio.
Drugim riječima, naučili smo da je postojanje Školskog odbora samo forma, za zabavu, predstava, a školom stvarno upravlja pročelnik Gradskog ureda za odgoja i obrazovanje. Podastro je pročelnik i pravnu podlogu ovakvom postupanju po principu – ti (ravnatelj) moraš potpisati što ja (pročelnik) želim – našao ju je u Planu javnih potreba Grada Zagreba u srednjoškolskom obrazovanju za 2024., dokument dostupan na gradskim web stranicama.
>Prosvjed učenika i roditelja ispred Gimnazije Tituša Brezovačkog: Tomašević nas mora poštovati i slušati naše potrebe i interese
U njemu piše, u Glavi III, da škola uvijek može dati svoj prostor na korištenje drugoj školi, a ono što ne piše, ali gospodin Juroš zna i zvanjem, pisanjem i mailovima je uvjerio ravnatelja – o tomu može odlučiti ravnatelj sam. Jedino je zaboravio napomenuti da je sve to moguće samo ako korištenje od drugih škola neće ometati ostvarenje programa rada matične škole.
Tako su barem napisali u tom istom dokumentu i u istoj Glavi III. A ovdje imamo upravo takav slučaj – da dolazi do remećenja provedbe Nastavnog plana i programa GTB-a za 2024. godinu. No, koga briga. To je sitnica. Taj plan je ionako donio Školski odbor, a već samo naučili maloprije da je on tu samo radi forme.
Sve ovo vrlo je detaljno opisano u dokumentu:
I na kraju: XVIII. gimnazija odabrala, pročelnik dozvolio, a ravnatelj GTB-a potpisao. To je sukus cijele priče. A roditelji GTB-a ispali za sve krivi. Neka neempatična i nesolidarna ekipa. Drznuli su se samo priupitati što se to događa, dok su drugi birali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa