Danas Večernji listdonosi intervju s gradonačelnikom Pule Borisom Miletićem koji pere ruke od Uljanika i za sve optužuje Vladu i Zagreb, a Jutarnji listobjavljuje kako je Uljanik u ljeto 2018. godine dao pozajmicu tvrtki Nenada Končara, sina Danka Končara, u iznosu od 1,381.550 milijuna eura, odnosno – oko 10 milijuna kuna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Uljanik je naime platio 1,889.550 milijuna eura za isporuku agregata tvrtki u većinskom vlasništvu Končara, a potom još 1,275 milijuna eura i kineskom dobavljaču od kojeg su agregati bili naručeni, jer je Kinezima Končareva tvrtka od tih novaca uplatila tek 425 tisuća eura! Tako je dosad za te agregate Uljanik platio 3,164.550 milijuna eura, odnosno platio ih je – dvaput, jednom Končarevoj tvrtki koja ih je uvozila, a drugi put kineskom proizvođaču koji ih nije htio isporučiti dok ne budu plaćeni u cijelosti.
Končareva tvrtka im se obvezala u roku od tri godine vratiti tih 1,889,550 milijuna eura pa je Uljanik spomenutim ugovorom u ljeto 2018. godine pristao isplatiti ostatak tog potraživanja, a vodio se kao pozajmica. No račun Končarove tvrtke je u blokadi, i to od ožujka ove godine od strane Uljanika.
No to nije sve – Uljanik je, kako se navodi u ugovoru u posjedu Jutarnjeg, ugovorio ukupnu cijenu agregata od 2,223 milijuna eura s Končarevom tvrtkom, a iz istog tog ugovora također je vidljivo da je Adriadiesel ugovorio kupovinu tih agregata po ukupnoj cijeni od 1,700 milijuna eura. A na kraju je Uljanik za te agregate platio 3,164.550 milijuna eura!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dakle, Uljanik je od Končareve tvrtke naručio agregate i platio ih, po osjetno većoj cijeni od one po kojoj ih je Končar ugovorio u Kini, ali Končareva tvrtka nije platila Kinezima pa je morao još jednom platiti agregate da bi ih Kinezi isporučili, ukupno dvostruko od ugovorene cijene.
Istovremeno, gradonačelnik Pule Boris Miletić u intervjuu u Večernjem listuna pitanje novinara: “Neki prozivaju i IDS zbog stanja u Uljaniku, u smislu da je lokalna politika štitila menadžere koji su sada uhićeni. Postoji li odgovornost IDS-a za stanje u Uljaniku? odgovara:
“Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra. Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
On također tvrdi da brodogradnja može biti profitabilna, temeljem toga što u Italiji postoji profitabilno brodogradilište u Monfalconeu koje gradi uglavnom kruzere, no ono je tehnološki i organizacijski jako daleko od Uljanika, koji je ostao bez većine obrazovanih i stručnih kadrova i koji tehnološki kasni za svijetom oko pola stoljeća.
U Uljaniku je nedavno sagrađen prvi kruzer, za sad još nedovršeni “Scenic eclipse”, no australski naručitelj ne dozvoljava radnicima Uljanika pristup nezavršenom brodu koji kasni gotovo godinudana, a do završetka će kasniti vjerojatno i više, i na završetku broda rade njegovi radnici, te je prošlog tjedna zaprijetio tužbama ukoliko štrajkaši ne dozvole nastavak rada na brodu.
Njegova odluka da posao gradnje kruzera povjeri Uljaniku je bila predmetom skepse u brodarskim krugovima, piše britanski Telegraph, jer Uljanik nije imao iskustva u takvim poslovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Uljanik nije veliko ime u brodogradnji”, piše Telegraph. “Ta čast ide talijanskom Fincantieriju, Njemačkom Meyer Werftu i Francuskom Chantiers de l’Atlantique. U izjavi Scenic je opravdavao svoju odluku time što Uljanik ima veliku povijest i reputaciju kvalitetnog rada”.
U Uljaniku su se nadali da bi im uspješan završetak tog projekta omogućio narudžbe drugih takvih brodova i kako je ta narudžba osiguranje budućnosti brodogradilišta. No nakon katastrofe sa “Scencic eclipseom”, kad je novac od avansa potrošen a brod nije završen, a vlasnik u potezu bez presedana preuzeo nezavršen brod kako bi ga sam završio, teško je zamisliti da bi Uljanik ikad ponovo dobio takvu narudžbu i kad bi se Vlada odlučila spasiti ga. Naime, kompanija je već rasprodala krstarenja i sad mora vratiti novac svima koji su uplatili, uz ispriku. Prvo krstarenje je u ovom trenutku planirano ravno godinu dana nakon prvotno planiranog, a 650 radnika koji trenutno rade na brodu nisu radnici Uljanika, već ih plaća izravno Scenic cruises.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
