Večernji list je objavio neistine i falsifikat zatvorenika koji je osuđen za ubojstvo, a odbio je objaviti odgovor profesora emeritusa Meidicinskog fakulteta i ratnog ministra zdravstva dr. sc. Andrije Hebranga, koji je demantirao ono što je navedeno.
Večernji list objavio je 23. travnja 2022. pismo kojeg je iz zatvora uputio Josip Perković, bivši djelatnik jugoslavenske tajne službe UDB-e koji je zbog ubojstva hrvatskog emigranta u Njemačkoj 1983. osuđen na doživotni zatvor. Perković, za kojega postoji mogućnost pomilovanja od predsjednika Milanovića, u svom pismu donosi navode o svojoj djelovanju tijekom srpske agresije koje Hebrang demantira.
Tekst dr. sc. Hebranga, kojeg Večernji list nije objavio, mi donosimo u nastavku.
Perkovićeve laži o ukradenom zlatu JNA
“U Večernjem listu od 23. travnja 2022. godine objavljeno je pismo osuđenika Josipa Perkovića iz zatvora. U tom pismu on izriče niz laži o svojim aktivnostima tijekom srpske agresije, kako bi ishodio pomilovanje predsjednika Milanovića. Uz niz laži najveća je ona o 7 kg zlata ukradenih 1991. godine iz sefa JNA u tadašnjoj Vojnoj bolnici Dubrava. O tome mogu svjedočiti jer sam bio jedini ovlašteni pregovarač za predaju bolnice, u kojoj je sjedio JNA general Andrija Rašeta sa svojim vojnim stožerom. Početkom prosinca 1991. predsjednik Tuđman pozvao me je da se hitno vratim s istočnog bojišta, gdje sam tada bio kao predstavnik Vlade RH i ratni ministar zdravstva.
Tražio je da hitno pod svaku cijenu završim pregovore o odlasku JNA iz bolnice, jer je to bio uvjet za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Do tada cijelu 1991. godinu ta je bolnica bila u rukama JNA i liječila okupatorske ranjenike koje su dovozili helikopterima. Samo četiri liječnika iz te JNA bolnice prešlo je u naš sanitetski stožer. Krajem 1991. general JNA Rašeta je imao glavno zapovjedništvo JNA u toj bolnici, suprotno svim međunarodnim konvencijama. Njihov izlazak iz Republike Hrvatske bio je zahtjev zemalja koje su namjeravale priznati našu državu. Vremena za njihovo izvlačenje bilo je malo i zato me je predsjednik Tuđman hitno pozvao iz Slavonije.
Po povratku u Zagreb, odmah sam stupio u pregovore o odlasku JNA iz Vojne bolnice, ali ih Rašeta zaustavlja tražeći plaćanje u gotovini 7 kg ukradenog zubnog zlata. U svom pismu kojega ste objavili g. Perković priznaje da ga je ukrao sa svojim suradnicima, što tada nismo znali. Budući da se je radilo o uvjetu za međunarodno priznanje, prikupio sam novac zahvaljujući tadašnjem direktoru HZZO-a dr. Luki Vrbanu, a kasnije smo novac vratili iz državnog proračuna.
Ističem da do današnjeg dana to zlato nije pronađeno niti vraćeno! Pokušavali smo pokrenuti istrage dr. Njavro i ja, ali zlatu ni traga. Ako ga je g. Perković vratio, neka priloži dokument o primopredaji. Do tada mi iz tadašnjeg užeg vodstva smatramo da je bila namjera krađom zlata omesti postupak odlaska JNA a s time i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Perković je priznao krađu zlata, ali nikada nije pružio dokaz o predaji zlata institucijama hrvatske države.
Na moj javni zahtjev Pekoviću da pruži dokaz o predaji zlata njegov odvjetnik objavljuje u Večernjem listu 29. travnja 2022.g. dokument za koji novinarka Renata Rašković navodi da je dokaz o predaji zlata državnoj instituciji (preslika teksta s dokumentom u privitku ovog dopisa). Radi se o falsifikatu kojega sam u dopisu glavnom uredniku Večernjeg lista razotkrio, ali ni nakon sedam pismenih zamolbi za objavu ispravka neistinitih navoda glavni urednik Dražen Klarić mi nije odgovorio, a niti objavio ispravak. Očito se radi o zataškavanju falsifikata koji bi navodno trebao dokazati da je ukradenih 7 kg zlata vraćeno, iako o tome nema potvrde niti ga je itko ikada vidio.
Novinarka nije objavila dokument koji je najavljen u tekstu
U svom dopisu glavnom uredniku navodim:
Poštovani gospodine uredniče,
U Vašem cijenjenom listu od 29. travnja 2022.g. novinarka gospođa Renata Rašković napisala je popratni tekst o krađi zlata u izvedbi g. Perkovića koji ne odgovara slici objavljenog dokumenta. U tekstu stoji da je zaprimila od uhićenika g. Josipa Perkovića dokumente koji potvrđuju da je vratio 7 kg ukradenog zlata koje je po vlastitom priznanju ukrao iz Vojne bolnice Dubrava tijekom pregovora koje sam, kao ovlašteni pregovarač Vlade RH, vodio s okupatorskim generalom Andrijom Rašetom, čiji je vojni stožer bio lociran u toj bolnici. Pregovori su bili važni jer je odlazak JNA bio uvjet za dolazeće međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Na žalost, novinarka ne objavljuje dokument koji najavljuje u tekstu, „zapisnik sa sastanka održanog u Ministarstvu obrane 22. listopada 1992.“ ni navodni zaključak da je zlato „upakirano i predano predstavnicima Ministarstva zdravstva i Republičkog fonda zdravstva“, niti navodne potpise nazočnih, njih šestoro!
Umjesto potvrde o primopredaji zlata objavljuje dokument na kojemu piše „Rješenje o osnivanju komisije za preuzimanje zubnog zlata od Ministarstva obrane“. Dakle, ne radi se o dokumentu o primopredaji zlata, nego samo o imenovanju komisije koja bi to trebala učiniti. Ni traga o dokumentu koji sam tražio tvrdeći da to zlato nikada nije vraćeno, a platili smo ga u cijelosti iz Državnog proračuna generalu Rašeti da bi sa svojim stožerom napustio Hrvatsku. Dakle, kao što sam i tvrdio, nema dokumenta o primopredaji!
Udbaški falsifikat
Nije nevažno dodati, da je objavljeni dokument kojim navodno tadašnji ministar zdravstva dr. Juraj Njavro imenuje Komisiju za preuzimanje, dakle ne potvrdu o preuzimanju, tipični nevješto sročeni udbaški falsifikat. Naime, na njemu nema memoranduma Ministarstva zdravstva, nema urudžbenog broja, nema datuma pisanja dokumenta, nema pečata i ispravne titule dr. Njavre na očito skeniranom potpisu.
Otkrivanje Udbinih falsifikata u dokumentima, temeljem kojih su često likvidirali ljude, naučio sam od malena kada sam vidio lažni zapisnik o saslušanju mog oca Andrije Hebranga u logoru u Jasenovcu, mada tamo nikada nije bio. Taj zapisnik, navodno pisan u Ustaškom logoru Jasenovac, napisan je cijeli ćirilicom! Tko ne vjeruje neka ga potraži na internetu.
Samouvjerenost bivših udbaša, koji eto mogu slati svoje uratke iz zatvora u novine, ostala je ista kao nekada, ali je ista ostala i površnost temeljena na postojanju sile koja je, po njihovu shvaćanju, jača od svakog falsifikata. No ipak glavni poučak ovog skandaloznog događaja je strahovita cenzura naših nedemokratskih medija, u kojima može iz zatvora objavljivati osuđeni udbaš a ne objavljuje se odgovor hrvatskog ratnog ministra. Neupućenom je sada jasnije kako se obmanjuju birači i zašto biraju već godinama isključivo istomišljenike te iste udbe.
S poštovanjem, prof. dr. sc. Andrija Hebrang
Prof. dr. sc. Andrija Hebrang,
ratni ministar zdravstva i član Stožera za obranu RH”
