Nedavno, 19. kolovoza, neopaženo je prošla obljetnica velike antidržavne i antihrvatske operacije Labrador i Opera koje koje su se provodile u fazi Domovisnkog rata. Te akcije iz 1991. predstavljale su oblik specijalnoga rata tajnih službi protiv Hrvatske intenzivnom promidžbom i terorističkim akcijama.
Glavni je cilj bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod ne samo kod Židova, nego i šire domaće i svjetske javnosti. To je učinjeno tako što su podmetnute i aktivirane ekspozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoju.
U sklopu protuhrvatske propagande devedesetih godina televizijske snimke stradalih Hrvata prikazivale su se kao snimke srpskih žrtava hrvatskih zločina.
Dakle, velika uloga medija.
„Ovog ljeta Hrvatskom, a poglavito Dalmacijom koja ruši sve turističke rekorde, haraju požari koji su poprimili razmjere elementarne nepogode i katastrofe. Ono o čemu je donedavno se stidljivo šuškalo kao „javna tajna“ ovih je dana dobilo potvrdu i iz najviših državnih krugova – radi se o velikom broju podmetnutih katastrofalnih požara“, upozoravao je još početkom srpnja umirovljeni admiral i čovjek koji sve zna o obavještajno-promidžbenim specijalnim ratovima Davor Domazet-Lošo, a prije par dana samo potvrdio svoja razmišljanja: „Požari su dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima: ‘Lijepa naša lijepo gori’. Nisu oni mislili na događaje iz ’95. godine, odnosno, na požare nakon Oluje. Mislili su baš na ove buktinje, kojih ima toliko da ih nitko ne stigne ni izbrojati. Meni, pak, ne mogu oprostiti što sam pobjegao iz ratne škole u Beogradu KOS-ovcima ispred nosa i što sam sudjelovao u planiranju pobjedničkih vojnih operacija Hrvatske vojske”.
U svojim razmišljanjima admiral Domazet ima i veliku podršku stručnih osoba i javnosti. Normalno da se radi i određenom broju požara koje su podmetnuti ili iz bolesnih piromanskih sklonosti ili nepažnje, ali jedan dio, čini se, ipak je podmetnut subverzivno na štetu Hrvatske kao dio specijalnog rata.
> Plenković daje, a Hrvati plaćaju da Pupovčeve Novosti huškaju na mržnju prema Hrvatskoj
Stariji još pamte kako je gorjela Hrvatska nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, i kako je začudo onda bilo gotovo 5 godina bez požara usprkos velikom broju vojske s obje strane na tim područjima. I tada, 1990. godine, su požari haračili kao i ove godine: broj požara ove godine je za više od 150% veći nego prošle godine. Zatim, četiri godine dok je veliki dio Dalmacije bio pod okupacijiom – gotovo niti požara na okupiranim područjima, niti približno ovoj kataklizmi. Može li to biti puka slučajnost ili tek posljedica ljetnih vrućina? Teško.
> Novosti: S huškanja na sve Hrvate prešli samo na Željku Markić
Stoga. mnogi građani traže da se potpaljivanje katastrofalnih požara ciljano u vrijeme velikog vjetra prozove i sankcionira pod onime što i jest– državni terorizam.
No, ono što je zanimljivije i suptilnije je uloga (pojedinih) medija.
Primjer: mnogi mediji, kao i njihovo čitateljstvo, zna se obrušavati i tražiti višegodišnje robije i opće progone za neke smiješne manje prekršaje u odnosu na ove katastrofalne požare. Recimo za one koji viču „Za dom spremni“, ili pale baklje na utakmicama, ili nose ‘nepoćudne’ zastave u Bleiburgu, ili utrčavaju u teren poput nedavno Hajdukovih navijača u Liverpoolu: za ovakve čine koji imaju milijun puta manje posljedice traže se drakonske kazne, reakcije premijera i predsjednice, hitne sjednice vlade i slično.
Za podmetače ovakvih katastrofičnih požara – šutnja ili tek lahor koji se jedva čuje u obliku šture informacije. Nema javnog prozivanja palitelja, traženja drakonskih kazni, traženja hitnih sjednica Vlade, traženja javnog registra piromana (kao branitelja), nema traženja motiva u mržnji na Hrvatsku,u štetama za turizam na koje se inače tako rado pozivaju, a koje su milijun puta veće od paljenja baklji ili skandiranja ZDS).
Nema – opće hajke.
Sam zdrav razum govori da to nije slučajno jer se ovdje radi o katastrofama s najvećim mogućim posljedicama, a tamo o tek sporednim incidentima od kojih država i ljudi nemaju gotovo nikakvu štetu (osim ako ih se medijski “napuše” pa se stvori takva percepcija među ljudima, što je i uloga tih medija).
I kad su konačno ulovljeni neki od potpaljivača požara, kad je konačno ustanovljeno da su namjerni palitelji i neki punoljetni Srbi, praćeni grupom maloljetnika, od kojih su neki došli na godišnji odmor iz Srbije, odjednom se kao senzacija pojavljuju dvije Hrvatice koje “priznaju” da su zapalile požar iz netrepeljivosti prema srpskom stanovništvu benkovačkog zaleđa. Jedna od njih je navodno djevojka s posebnim porebama, ali se nije pisalo o osobama s psihičkim problemima kao što se naglašavalo kod drugih anonimusa čija nacionalnost i motivacija nije objavljena tako jasno i decidirano.
Posljedica je bila da se govori na naslovnicamamedija o Hrvaticama koje pale iz mržnje prema Srbima, o zločinu iz mržnje (kao da su Srbi palili iz ljubavi), neterepeljivosti prema srpskom stanovništvu, no sličan ili isti rječnik se nije upotrebljavao za palitelje iz Kistanja kojih je bilo i više i čiji je požar bio većih razmjera, a svi su bili iste nacionalnosti.
U međuvremenu se pojavila i Facebook obajava Meri Cetinić koja je mnoge stvari rasvijetlila, posebno od ljudi koji su se javljali i bili blizu požarišta kod Brguda.
Zar je moguće da su od svih podmetnutih požara jedini koji su palili iz mržnje ili nekakvih sličnih patoloških motiva dvije mlade djevojke Hrvatice? Ostalo su psihički bolesnici, ‘nedozreli mladići’ kako je benignim riječnikom opisao ubojice iz Barcelone jedan naš portal? Teške kvalifikacije ‘terorista’ su ostavljene za one koje viču ZDS ili ulaze na teren u Liverpoolu. Ne za one koji su ubili 15 ljudi i stotinu učinili invalidima. Namjerno sa najzloćudnijom motivacijom spremanom mjesecima u tamnim sobama Barcelone.
> Na društvenim mrežama građani pitaju: Zašto se namjerno podmetanje požara ne proglasi terorizmom?
Pa zar je zaista netko tko utrči u teren ‘divljak’, ‘terorist’ ili ‘neprijatelj države’ pa ga se stavlja punim imenom i prezimenom kao najgoreg zločinca čak i na naslovnice novina, a onaj koji uzrokuje požare tek anonimni palitelj, psihički bolesnik ili jednostavno – anonimni nitko?
Jesu li to tek pomiješani kriteriji ili je na djelu nešto drugo?
Nitko razborit i normalan ne može opravdavati nikakav zločin ili kriminalnu radnju, ali nije li čudno da se nakon cijele serije požara koji već traju desetke dana, sada ističe samo jedan slučaj, dvije mlade djevojke i Hrvatice, i njegov motiv na račun zločina iz mržnje, dok ostali kao da padaju u neku zlokobnu šutnju. I ako će biti procesuirani, stječe se dojam da će biti uz šutnju ili tek mali popratni info medija. Bez mržnje, netrepeljivosti, terorizma, vandalizma i svih onih teških riječi kojima se često apostrofira, stigmatizira, branitelje, navijače, Thompsona, posjetitelje njegovih koncerata, pa i one koji Hodaju za Život.
Hoće li zaista jedine koje pale iz mržnje biti dvije mlade djevojke, “slučajno” Hrvatice, a sve ostalo biti će kao i do sada – ‘popala maca’? A izgorjelo pola Dalmacije!
Hrvatska javnost ima pravo znati sve o motivima svih osoba uhićenih za podmetanje požara, sve o njihovim nacionalnostima (a ne samo o nacionalnosti i motivu dvije osobe) i – sve osobe i motivi moraju biti jednako i pošteno interpretirani u javnosti!
To je ultimativni zahtjev nakon svega, i za danas i za buduće katastrofalne požare!
Više je nego očito da je predsjednik općine Kistanje Roko Antić bio u pravu kada je nedavno izjavio za naš portal:
“Da je bilo kakvih saznanja da je požare podmetnuo netko od naših, onda sam siguran da bi svi mediji bili u Kistanju, tražili tu obitelj, pitali načelnika općine i župnika, propitkivali sociološko stanje u obitelji, ali sada vlada silenzio stampa. Ako već imamo potvrdu da požare podmeću Srbi ja ću svoju politiku temeljiti na istini, a kome krivo, kome pravo. Hoće li nakon svih dokaza izaći osuda od strane Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i Saše Miloševića?”, te dodao:
“Kad je izbio prvi požar rekao sam da se približava Oluja i da je to time motivirano, da odjednom u Kistanju plane i da se sije panika to ne može biti slučajno. Namjera je bila da se izazove panika. Požare i podmeću kad im vremenske prilike idu na ruke – kad je burovito. Ako se legitimira spomenutog ‘neuračunljivog’ starca vidjet ćete da je Srbin. Finale su ova četiri momka i ovi koji su stigli iz Srbije. Ako ih se našlo kilometar i pol od trafostanice ne mora značiti da nisu podmetnuli požar. Preciznije – ovi koji završavaju godišnje odmore vraćaju se u Srbiju i ostavljaju svoj potpis”
I Domazet i Antić i Peternel, tri javne osobe iz različitog političkog spektra djelovanja, upozorile su da se protiv Hrvatske vodi specijalni rat.
Sličan po onome UDBA-e i KOS-a u operacijama Labrador i Opera. A taj rat se ponajviše vodio upravo medijima, preko kojih se je htjelo Hrvatsku ocrniti, fašizirati, poustašiti, proglasiti zemljom mržnje i tako sakriti vlastita nedjela i subverzivno djelovanje. Produžena ruka ovih ili sličnih interesnih organizacija i danas djeluje u Hrvatskoj, tvrdi obavještajac Domazet, a nakon posljednjih uhićenja i medijskog prikaza istih ne možemo se oteti dojam da je admiral – u pravu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
