Vesna Teršelič ‘ocjenjuje’: Približavanje pravdi u Hrvatskoj je vrlo sporo

Voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič ocijenila je u ponedjeljak da ima puno razloga za zabrinutost kad je u pitanju povjerenje u pravosuđe i procesuiranje zločina iz mržnje te da postoje primjeri u javnosti gdje se ne vodi računa ni o optužnicama niti o pravomoćnim presudama.

“U godini iza nas svjedočili smo, među ostalim, zakašnjeloj odluci Ustavnog suda u slučaju koji se vodio za zločin protiv civilnog stanovništva u slučaju Branimira Glavaša. Nakon te odluke Glavaš je, iako prvostupanjski osuđen za zločin nad civilima, postao zastupnik u novom sazivu Hrvatskog sabora. Svjedočili smo da je i na inauguraciji predsjednice i na konstituirajućoj sjednici Sabora bio Tomislav Merčep koji je optužen za ratne zločine nad civilnim stanovništvom po zapovjednoj odgovornosti”, rekla je Teršelič, uoči okruglog stola “Praćenje reforme pravosuđa te pojavnost i procesuiranje zločina iz mržnje” te dodala da su to pojave u javnosti gdje se ne vodi računa ni o optužnicama niti o prvostupanjskim presudama.

Cilj skupa, na kojemu sudjeluju pravosudni stručnjaci i udruge civilnog društva, jest razmotriti kako učinkovitije pratiti što se događa u reformi pravosuđa i u procesuiranju zločina iz mržnje.

S obzirom na dugogodišnje iskustvo Documente u praćenju suđenja za ratne zločine, a u posljednje vrijeme i postupaka za govor mržnje, Teršelič ocjenjuje kako je približavanje pravdi u Hrvatskoj “vrlo sporo”.

“Na primjeru procesuiranja ratnih zločina vidimo kako se vrlo sporo približavamo pravdi u tim postupcima. Teško je podnijeti kad jedan postupak, kao primjerice onaj za zločin na Koranskom mostu, počinjen 1992., još uvijek traje. Ili pak kada tako dugo nema pravde za zločine na vukovarskom Veleprometu ili u Sotinu.”

Sustav kakav imamo dopušta da se postupci ponavljaju i kad Vrhovni sud uoči nezakonitost ili pogrješku postupak vraća prvostupanjskom sudu, a to javnost jako teško prihvaća, kaže Teršelič.

“Promjene u pravosuđu od 90-ih godina do danas bile su spore”

Zamjenica Pučke pravobraniteljice Lidija Lukina Kezić rekla je da se najveći broj pritužbi građana tom Uredu i dalje odnosi na područje pravosuđa. Ističe kako su građani ogorčeni i tvrde da se presude donose na temelju površnih dokaza te ukazuju na zlouporabe položaja, korupciju i sukobe interesa. Pritom se primjedbe ne odnose samo na sudove nižeg ranga, već i na Vrhovni, pa čak i Ustavni sud.

Što se tiče sudskih postupaka radi diskriminacije, povećan je broj prekršajnih postupaka, no malo je kaznenih postupaka, kojih je u 2014., prema podacima Ministarstva pravosuđa, bilo 19.

Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Alan Uzelac upozorio je da u javnosti postoje dva suprotstavljena pola kada je riječ o percepciji pravosuđa između kojih je vrlo malo stvarnog dijaloga. S jedne strane, tu je javnost koja je kritična prema pravosuđu, a s druge stajalište sudske vlasti koja smatra da u tom sustavu nema većih problema odnosno da do njih dolazi zbog nerazumijevanja javnosti.

Promjene u pravosuđu od 90-ih godina do danas bile su spore, ali nema dokaza da se nešto korjenito promijenilo, drži Uzelac. Ističe kako su reforme bile pojačane pod pritiskom ulaska u EU, ali nedovoljno da se sve mjere i stvarno provedu. Nakon ulaska u EU, tvrdi, vidljiv je retrogradni pravac koji vodi u opasnost da se demontira sustav koji je bio uvjet za pristup EU.

Documenta – nevjerodostojna udruga obilato financirana milijunima kuna poreznih obveznika

Što se tiče njihove samohvale na dugogodišnje iskustvo Documente u praćenju suđenja za ratne zločine, i odvjetnik generala Gotovine, Luka Mišetić razotkrio je njihovu nevjerodostojnost kada su se oglasili u kolovozu ove godine povodom prezentacije “Oluja u Haagu”.

“Srpsko Narodno Vijeće, Documenta i novinska agencija SENSE danas su izdali priopćenje u kojem tobože odgovaraju na moj blog od petka. Podsjećam vas da sam u petak napisao blog u kojem sam detaljno obrazložio kako su SENSE, SNV i Documenta u svojoj “interaktivnoj prezentaciji” o predmetu Gotovina, namjerno skrivali neke ključne zaključke prvostupanjskog i žalbenog vijeća ICTY-a. Naime, u “interaktivnoj prezentaciji” SNV-a, Documente i SENSE-aa, ne mogu se naći sljedeće činjenice koje proizlaze iz presuda Haaškog tribunala”, napisao je odvjetnik Mišetić, navodeći pojedinačno činjenice koje se ne mogu pronaći.

Documenta je navodno neprofitna, nevladina udruga na adresi Selska 112 uz koju na istoj adresi možemo pronaći i Građanski odbor za ljudska prava Zorana Pusića i Centar za mirovne studije, kojeg često predstavlja Gordan Bosanac. Zanimljivo je kako na svojim mrežnim stranicama ove udruge navode da im je cilj promicanje i čuvanje ljudskih prava. Sve zajedno imaju i preko 70 donatora, a među njima su Europska unija, strana veleposlanstva i organizacije, Vlada RH i određena ministarstva.

S pravom, se može postaviti pitanje tko je Vesna Teršelič i udruga Documenta pa si uopće uzimaju pravo bilo što tražiti od hrvatskog državnog vrha.

Ne sjećamo se kada je Documenta tražila da se osudi netko od agresorske vojske ili da se osude istupi četničkog vojvode Vojislava Šešelja gdje je grubo vrijeđao moralane osjećaje i narušavao ugled predsjednice RH Kolinde Grabar – Kitarović. Nikada nismo čuli ni da se Documenta suočila s krivotvorinom hrvatske povijesti, primjerice o ustanku u Srbu, iako postoje čvrsti dokazi kako zapravo nije bilo nikakvog antifašističkog otpora nego se radilo o pokolju hrvatskog stanovništva od strane četnika. Zašto se Documenta ne suoči s istinom o Bleiburgu?! Vjerojatno zbog toga jer im ne odgovara istina, pa je onda nebitno i suočavanje s prošlošću, napisao je o Documenti Dražen Šemovčan.

Documenta sve ove godine djeluje uz obilnu financijsku pomoć iz državnog proračuna i drugih izvora, pa se procjenjuje da je do danas na njihov račun uplaćeno više od 20 milijuna kuna. O sustavnom ignoriraju uzroka rata, i bavljenju isključivo posljedicama, na vrlo pristran i dvojben način smo već pisali.

Ukupni prihodi od donacija bili su 5.276,525 kuna za 2013 godinu., a izvješće za 2014. može se vidjeti ovdje.

Ne treba zaboraviti da je udruga od Ministarstva vanjskih poslova dobila sredstva ne smatrajući spornim što je na čelu Ministarstva sestra Zorana Pusića, predsjednika Upravnoga odbora Documente.

U više navrata pokazalo se da Documenta ne pokazuje jednak interes za brojne zločine koji su počinjeni nad Hrvatima te da za “suočavanje s prošlošću” izvješća često nisu objektivna i realna.