Saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista Miro Bulj danas je ispred Kaštelanskih staklenika održao konferenciju za novinare na kojoj je govorio o domaćim proizvođačima i zaposlenicima Kaštelanskih staklenika za koje smatra da ih se ciljano šalje na ulicu.
Miro Bulj rekao je da je ovo sramota hrvatske poljoprivrede i hrvatske proizvodnje, te da su ovi ljudi koji proizvode u Kaštelanskim staklenicima primjer odnosa prema hrvatskoj poljoprivredi i pogodovanju uvoznim lobijima zbog čega uvozimo više od 3 milijarde eura.
„Ovdje smo na Kaštelanskim plastenicima gdje su braća Tomaš sačuvali četrnaest plastenika, uložili su milijune, od 1997. godine zapošljavaju 30 ljudi, uredno daju plaće svojim radnicima, a uz to daju i veliki doprinos domaćoj proizvodnji. 30. rujna nakon njihovih brojnih traženja da nastave ovdje raditi i nakon ulaganja ogromnih sredstava, nakon što godišnje proizvode više od 5 milijuna kila zdravog i kvalitetnog povrća i najjači su na našem tržištu, došla im je odluka da ih se deložira, poslali su na radnike policiju već 8. listopada jer je Kaštelanske staklenike u stečaju otkupio grad. Ovo je visoko kvalitetna poljoprivredna zemlja koja je od strateškog nacionalnog interesa RH i ovi ljudi se deložiraju bez obzira što su ovi staklenici puni njihovih proizvoda i bez obzira na strojeve u koje su uložili milijune, na njih se šalje policija, isključuje im se voda i prijeti im se isključenjem struje i to u vrijeme korona krize. U vrijeme kad ministrica i premijer pozivaju na samodostatnost i samoodrživost u Hrvatskoj, u isto vrijeme se najveće proizvođače povrća u Hrvatskoj šalje na cestu. To je sramota! Ministrici i premijeru, gradonačelniku i županu koji ne žele ni primiti ove ljude koji zapošljavaju 30 osoba, a kad bi im se omogućio rad bili bi spremni zaposliti i do 100 ljudi jer zbog dobrog proizvoda imaju taj kapacitet, šaljem poruku neka ih prime, neka razgovaraju i neka im daju mogućnost da razvijaju svoju proizvodnju na ovim područjima. Ovi ljudi ne traže da im se da nešto mukte ili džabe nego traže mogućnost da razvijaju svoju djelatnost na ovim visoko kvalitetnim površinama koje su oni sačuvali i u čije su očuvanje oni uložili ogromna sredstva.“ – rekao je Miro Bulj te je podsjetio kako su braća Tomaš i u stečaju uredno plaćali najam od milijun kuna godišnje plus potrebna ulaganja, a sad im se šalje poruka da pokupe ono što im stane pod ruku i da odavde sele.
Ivica Tomaš podsjetio je kako su ih 2015. godine gospodin Vedran Šeparović, grad Kaštela i županija poticali, davali im pismenu podršku i zvali ih na sastanke.
„Zvali su nas da preuzmemo Kaštelanske staklenike, da jedan dio pokušamo revitalizirati, zaposliti radnike da nitko ne ide na ulicu jer su ovi staklenici bili devastirani i izvan funkcije, imamo potvrdu od gospodina Šeparovića. Dakle, on ih je nama iznajmio kada su bili izvan funkcije, što po zakonu nije smio, mi smo ih obnovili i tada nam je obećano da će nam se ono što uložimo refundirati kroz najam – nije nam se refundiralo. Gospodinu Šeparoviću uredno smo platili najam do 30. rujna, do kraja kolovoza nitko nas nije obavijestio da ćemo morati izaći, 30. rujna plaćen je najam i pokrenut ciklus proizvodnje da bi 8. listopada došla policija, usred procesa proizvodnje dok su staklenici puni.“ – objasnio je Ivica Tomaš.
Ante Tomaš, suvlasnik, također je rekao kako je u ove staklenike uloženo i znanje i kapacitet, te kako im je obećavano da će se ovo riješiti, ali da je, čini se, netko to zaustavio.
Radnice Kaštelanskih plastenika rekle su da nije u redu da ih se u vrijeme korona krize istjera na cestu, te su potvrdile kako imaju redovne plaće, božićnice, uskrsnice, uredno radno vrijeme i da su zadovoljne radnim mjestom. Jedna od radnica podsjetila je kako u vrijeme dok je država bila vlasnik staklenika devet mjeseci radnice nisu primale plaću, ali tada ih nitko nije pokušavao zatvoriti. Sad kad je privatnik koji uredno daje plaće i na koga se radnice ne mogu potužiti, sad ih se sve skupa nastoji izbaciti na cestu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
