“Stepinac je ubijen zato što je odbio Titovu ideju o stvaranju nacionalne jugoslavenske crkve, odvojene od Vatikana”, rekao je u Bujici na Z1 i partnerskim televizijama mons. dr. Juraj Batelja, umirovljeni profesor Katoličkog bogosolovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kanonik Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog i promicatelj postupka za proglašenje svetima kardinala Stepinca, kardinala Kuharića i biskupa Josipa Langa.
Dr. Batelja je između ostaloga, komentirao i incident na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je povodom obljetnice ‘Oktobarske revolucije’ izvješena crvena zastava, transparent sa zvijezdom petokrakom i natpisom “Proleteri svih zemalja ujedinite se” te još jedan protiv crkve: “Povijest se ponavlja, ne smije se spominjati ime Isusovo, a sutra više nećemo smjeti reći da smo Hrvati!”
Batelja je u Bujici govorio o komunističkom progonu i mučeništvu blaženog Alojzija Stepinca, ali i o sramotnoj presudi zagrebačkog Županijskog suda koji je oslobodio portal Index te dopustio vrijeđanje Sv. Leopolda Mandića i hrvatskih katolika.
Promocija knjige mons. dr. Juraja Batelje ‘Komunistički progon i mučeništvo bl. Alojzija Stepinca’ izazvala je neviđeni interes Zagrepčana u utorak, kada je dvorana Vijenac na zagrebačkom Kaptolu bila premala za sve one koji su htjeli nazočiti tom reprezentativnom događaju.
Batelja je u emisiji govorio o onome o čemu je i pisao u svojoj knjizi – o čak pet atentata na kardinala Stepinca, zanimljivu priču o doktoru Hochdeutscheru koji je od komunista (barem na kratko) spasio Stepinčevo srce, objasnio je što zapravo smeta Srpsku pravoslavnu crkvu kod proglašenja svetim Alojzija Stepinca, detaljno je opisao čime su sve trovali nadbiskupa, a spomenuo je i ulogu Josipa Manolića u cijeloj priči… S Manolićem je i razgovarao tijekom istraživanja za knjigu. Izvori su mu uz dokumente, bili i svjedoci počinjenih zlodjela – poput čuvara i upravitelja iz zatvora u Lepoglavi.
Prvi pokušaj ubojstva, rekao je monsinjor, dogodio se odmah nakon komunističkog osvajanja vlasti 1945. i ulaska partizana u Zagreb.
“Tito je na sastanku s najbližim suradnicima, među kojima su bili i Aleksandar Ranković i Vladimir Bakarić, odlučio eliminirati nadbiskupa Stepinca. Bila su poslana dvojica ubojica, o čemu govore i dokumenti, a ta dva ‘druga’ Tito je vratio sa zadatka, navodno na Bakarićevu intervenciju. Pitanje je – je li to bila priredba za javnost da se netko pokaže u ‘pozitivnom svjetlu’… O pokušaju ubojstva Stepinca ulaskom partizanskih jedinica u Zagreb svjedoče čak četiri izvora. Tvrde kako je Bakarić rekao da je bilo ‘prerano za ubojstvo’ i da je prije Stepinca trebalo likvidirati nekoliko večih ustaških glavešina,” otkrio je mons. Batelja i nastavio:
“Drugi pokušaj dogodio se nekoliko dana nakon toga, navodno je tada intervenirao Andrija Hebrang i spriječio ubojstvo, jer taj čas ubojstvo ‘ne bi bilo poćudno’ jer se moglo dogoditi da se u narodu dogodi pobuna što bi dodatno otežalo akcije koje su se tada planirale za Zagreb!“
Gost Bujice dodao je kako taj prvi nalet nije uspio likvidirati Stepinca, no tada je šef OZNA-e i ministar unutarnjih poslova Ivan ‘Stevo’ Krajačić Rankoviću uputio depešu da je trenutak za uhićenje, na što je Ranković odgovorio da ga se uhiti i stavi u kućni pritvor.
“U istražnom postupku doslovce se kaže ‘neka mu se dokaže suradnja s ustašama i s okupatorom – Nijemcima’, no istraga prema zapisniku to nije uspjela dokazati, nego se uspostavilo da je putem Caritasa spašavao i Srbe i Židove pa i neke iz ‘naših redova’. Ipak, Ranković je dodao da se njihova mreža postavi u blizinu svećenika koji su simpatizirali s propalim režimom, u čemu je začetak kasnijeg sudskog montiranog procesa,“ opisao je gost Bujice genezu političkog progona sada blaženog, a uskoro svetog Stepinca.
Nastavio je kako je tada Tito došao u Zagreb i drugim putem pokušao ostvariti svoj cilj: – Skupio je predstavnike zagrebačkog Kaptola, dvojicu pomoćnika biskupa i njihove suradnike te zatražio stvaranje nacionalne crkve, odvojene od Rima! Odgovorili su mu da je za to jedini vjerodostojan sugovornik nadbiskup Stepinac za kojeg nisu znali gdje je… Sutradan je Stepinac Titovim autom iz Goljaka dovezen u Nadbiskupski dvor, no nije pristao. Tito se susreo i sa izaslanikom Svete Stolice u Zagrebu na istu temu, na što mu je odgovoreno da su to iluzije! Pitanje broj jedan oko Stepinca je to što se usprotivio odvajanju Katoličke crkve od Rima i zato je bio eliminiran!
Uz navedena dva atentata, kardinala su pokušali ubiti i na otvaranju župe u Zaprešiću 04. studenoga 1945. kada je Partija organizirala Zbor mladih koji su ga dočekali kamenjem, a bilo je i ispaljenih metaka, otkrio je Batelja: “Izvukli su se i spašeni su tako što su otišli u Svetu Nedjelju. Nadbiskup je pogođen kamenjem kojeg imamo i danas, krv mu je tekla s lica…“
Nakon što je Stepinac uhićen i odveden u Lepoglavu, tamo su se dogodila čak tri pokušaja ubojstva. Batelja je kazao kako o prva dva atentata svjedoči sam upravitelj zatvora Josip Špiranec.
“Prvi se pokušaj dogodio kada se jedan stražar navodno napio, došao pred nadbiskupovu ćeliju i vikao ‘gdje je ta svinja da je ubijem’. Drugi stražar na sreću je skočio i odveo ga. Nadbiskup je kasnije priznao da je strepio za život… Postoji više svjedoka za to. Drugi pokušaj ubojstva dogodio se kada je stražar Marko Blanuša trebao upucati nadbiskupa za vrijeme inscenirane pobune. Nadbiskup je šetao, a nije upucan samo zato jer je stražar Dane Mirić stao na pogrešno mjesto, tako da bi bio ubijen on, a ne nadbiskup. Treći pokušaj dogodio se kada je jedan od zatvorenika, vrlo spretan u gađanju nožem, nadbiskupa trebao pogoditi u grlo i to s drugog kata, no Špiranec ga je razoružao i oduzeo mu nož, dva-tri sata prije nego što se sve dogodilo,“ prepričao je monsinjor nevjerojatne događaje i torturu kojoj je bio izvrgnut kardinal Stepinac u zatvoru u Lepoglavi.
Nakon što ovi pokušaji likvidacija nisu uspjeli, nadbiskupu su se putem hrane počele davati toksične supstance.
“Rifat Pašić i Vinko Masle navelike su se hvalili svojim ‘revolucionarnim djelom’… Ima i treći, tako da je jedan trovač Hrvat, jedan musliman, jedan Srbin. Autori tog ‘revolucionarnog’ miljea govore da su ovo teroije zavjere i da ja izmišljam. No, ja govorim činjenice i stvari koje su zapisane, papiri su tu, iako je uništena velika arhivska građa iz Lepoglave… Zašto je primjerice, uništen Stepinčev liječnički bilten iz Krašića?! Njegova sestra koja ga je jedina mogla posjećivati nosila mu je mast jer su mu počele otjecati noge, a nosila mu je i tablete protiv bolova u želucu… Događali su se procesi radi kojih je trebao umrijeti izvan zatvora, a nakon što je 05. prosinca ’51. premješten u Krašić, simptomi koji su se uskoro pojavili upućivali su na tešku bolest, što se i uspostavilo – imao je policitemiju rubra veru ili prekomjerno umnažanje crvenih krvnih zrnaca. Jedan od glavešina Komunističke partije Hrvatske Miha Marinko na upit jednog diplomata u Beogradu zašto su tako naglo pustili Stepinca, odgovorio je da neće još dugo – da će izdržati do proljeća i umrijeti!“
Spomenuo je i ulogu Josipa Manolića s kojim je, kako je rekao, razgovarao u pripremi knjige: “I Pilat je rekao da je ‘nevin od krvi ove’ kada je trebalo osuditi Isusa! Ne ulazim u njegove funkcije, ali tada je bio u Udbi i i postavio je svoje ljude koji su odradili ‘sjajan’ posao. Manokić je angažirao svoje najbolje ljude da ispituju sve koji su sudjelovali u Stepinčevoj pratnji za vrijeme života u Krašiću, koji su sudjelovali u obdukciji, a sve su napisali u jednom elaboratu,“ kazao je Batelja.
Otkrio je kako su kod ekshumacije Stepinčevog tijela ’93. hrvatske institucije, u kojima „rade sinovi onih koji su Stepincu sve ovo i napravili“, rekle kako u kostima ‘nisu pronađeni znakovi zračenja i trovanja’, dok je kemijski institut u sklopu rimske ‘La Sapienze’ otkrio povišene razine kadmija, kroma, olova i arsena! Kasnije se uspostavila i enormna količina antimona i izotopa 121 i 123 koji su utjecali na njegovo zdravlje. Olova je nađeno 23 puta više u odnosu na redovite vrijednosti, kroma 22 puta, antimona 19 puta, kadmija 13 puta, arsena 4 puta više od normalnog!
Gost Bujice je progovorio i o tužnoj epizodi koja se dogodila sa Stepinčevim srcem…
“Doktor Palmović nije htio obaviti obdukciju bez dr. Petra Grünwalda, kojem je vjerovao, za razliku od udbaša dr. Medura koji nije smio biti unutra. Pazilo se da se slučajno nešto ne otkrije! Nije istina da je Crkva tražila njegovo balzamiranje! Izvadili su sve organe i bacili ih, a kada je to vidio dr. Bogičević, želio je sačuvati jedan organ kao relikviju Crkvi. Bojao se. Bojao se i dr. Volarić, no on je sve prenio Grünwaldu. Taj sjajni čovjek rekao je kako se sjetio Chopinovog srca kako je sačuvano u crkvi u Varšavi, rekao je i kako nije htio imati ništa s ‘balkanezima’, ali je hrvatskom narodu koji je toliko propatio i bio ponižen, htio sačuvati jednu relikviju – Stepinčevo srce. Izuzeo je njegovo srce, premda mu je doktor Medur, prvi Manolićev suradnik na obdukciji, rekao da ga ostavi! No, nije se dao zastrašiti, uzeo je pladanj, rekao da sve moraju ukloniti, uzeo je srce i odnio ga u podrum! Srce je odneseno na Kaptol i čuvalo se u biblioteci časnih sestara u Frankopanskoj ulici! Neuspješno sam molio HRT da naprave dokumentarac o tom hrabrom čovjeku još dok je bio živ… Srce je kasnije predano natrag, odnešeno je u sjedište Udbe na Zrinjevac, a Manolić se u svojoj knjizi hvalio da je srce uzeo Joža Guštin i da ga je odnio u ambulantu u Šaringradskoj ulici i tamo ga spalio! Strašno,“ ispričao je mons. Batelja.
Bujica je objavila i prilog o sramotnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu koji je, kako je rekao voditelj, oslobodio ‘zlotvore s Indexa’ koji su vrijeđali Sv. Leopolda Mandića i sve hrvatske katolike. U isto vrijeme, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu izvješeni su transparenti ‘Proleteri svih zemalja ujedinite se’ i ‘FFZG protiv klerikalizacije obrazovanja’ u povodu 100. obljetnice ‘Oktobarske revolucije’.
“Lenjinističko-staljinistički režim poubijao je tisuće biskupa, episkopa, svećenika, redovnica i vjernika samo zato što su bili vjernici. Pa ja sam u šestom razredu morao ostati dva sata u kazni kada mi je učiteljica našla katekizam u torbi! Je li to ta sloboda?! U kurikulumu i društvu nastavlja se isti program kojim su od ’45. uništavane katoličke tiskare, novine, zatiran je utjecaj katolika na društveni život, umanjuje se križ, izbacuje vjeronauk, umanjuje vrijednost kršćanskog braka… Lustracija je ovakve ljude trebala udaljiti sa njihovih mjesta, no ona se nije dogodila. Opet izbacuju Ime Isusovo, ono nigdje više ne smije biti, žele biti anacionalni do kraja, a onda više nećete smjeti reći da ste Hrvat,” kategoričan je bio Batelja.
Za kraj je rekao da ne razumije tko u Hrvatskoj može biti protiv proglašenja Stepinca svetim, jer je on bio ‘izvanredni biskup i pastir duša’.
“Partija ne bi smjela imati ništa protiv, osim ako brani svoje ideološko polazište, ali neka se otkriju i ne skrivaju pod krinkom ‘demokrata’ i ‘liberala’!”
Na kraju je mons. dr. Juraj Batelja objasnio i zašto Srpska pravoslavna crkva ne bi smjela imati ništa protiv proglašenja svetim kardinala Alojzija Stepinca.
Emisiju pogledajte ovdje:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
