“Pravi šampioni”, i “Hrvatska je osvojila moje srce”, dva su tipična komentara ispod donjeg videa. “Još ne mogu vjerovati da su izgubili”, kaže treći.
Uostalom, slika dječaka koji je prošetao uglavnom frankofonskim Bruxellesom s hrvatskom zastavom i dobio velik pljesak sama po sebi govori kako ljudi vide hrvatsku pobjedu!
https://www.youtube.com/watch?v=WsBNuAQq9Z8
No ako je suditi po vijestima hrvatske izvještajne agencije, HINA-e, svjetski mediji izvješćuju uglavnom o tome kako je nastupio “fašist” Thompson. Hina piše: “Baseler Zeitung (pogrešno napisano, novina se zove Basler Zeitung!) na kraju pozitivne analize dana kada je Hrvatska dočekala svoju reprezentaciju spominje i Thompsona koji je pjevao na pozornici s nogometašima unatoč tomu što je “poznat za svoje simpatiziranje nacista”.
“Marko Perković veliča fašizam, njegov bend je nazvan po jednom automatskom oružju. Nakon povratka hrvatske reprezentacije u domovinu, nogometni junaci su ga pozvali u otvoreni autobus koji je vozio kroz Zagreb. I to po želji jednog od ključnih igrača”, piše Die Welt”, kaže HINA.
Naravno, u die Weltu i Basleru nemaju pojma što Thompson pjeva – takve ideje da on “veliča fašizam” dolaze isključivo od domaćih i srpskih denuncijatora Hrvatske, koji su veličanje fašizma (Thompson nigdje u svojim pjesmama ne veliča fašizam, niti postoji išta utuživo i sporno u njegovim pjesmama osim pokliča “Za dom spremni” u pjesmi nastaloj 91. kad to nikom nije bilo sporno!) izmislili i proširili svijetom, kako bi neutralizirali Thompsona koji se pokazao kao izuzetan motivator.
Tendenciozno izvješćivanje HINE
No HINA pokušava stvoriti lažan dojam da u izvješćima zapadnih medija prevladava pisanje o “fašistu i ultranacionalistu” Thompsonu, dok je činjenica da se on spominje u nekolicini njih, i usputno. Zapravo, osim jednog teksta u “Der Stanadardu” i pretežno negativno intoniranog teksta o Thompsonu (ne o dočeku reprezentacije!) u “Basleru” nigdje se ne spominje da je ultranacionalist niti fašist. Zašto je Hrvatska uopće dozvolila da se svijetom širi izmišljotina da on promovira nacizam i prijeti Srbima u svojim pjesmama, druga je stvar.
Kako su pak mediji stvarno izvješćivali? Osim priloženih videa, u kojima se nigdje ne spominje ništa negativno, mediji često uspoređuju besprijekorno slavlje u Hrvatskoj, bez i jednog incidenta, s nasiljem, pljačkama i ubojstvima koja su obilježila proslavu osvajanja naslova kod Francuza.
Tekst u britanskom Independentu , uz video spektakularnog dočeka, naslovljen je “Što možemo naučiti od Hrvatske, male zemlje s velikim snovima” i u njemu se navodi, “S populacijom od svega 4 milijuna ova hrvatska reprezentacija će biti zapamćena kao autsajder koji je pružio najbolju predstavu od i jedne zemlje u povijesti svjetskog kupa”.
Oni ističu kako smo najmanja zemlja od Urugvaja prije gotovo 70 godina u finalu svjetskog kupa, no kako naše dostignuće znači puno više danas, kad živimo u eri industijalizirane proizvodnje mladih nogometaša i u vrijeme kad raste dominacija male grupe bogatih zapadnih država u nogometu: Njemačke, Francuske i Španjolske.
Napominju kako smo bili bolji od Francuza u prvom dijelu i kako je to “dirljiva priča o timskom radu, jedinstvu, duhu i o tome što se može postići kad svi igrači vuku u istom smjeru. Da, oni to ne bi mogli bez Luke Modrića, ali u priči je puno više od toga”.
Doček herojima
Kanadski “Global news” donosi video dočeka i kaže kako je Hrvatima “priređen doček kao herojima na povratku sa svjetskog prvenstva”, i spominje kako su igrači bacali majice i dijelili autograme navijačima, a britanski “Daily Mail” donosi seriju videa i fotografija u kojima prikazuje kako se Mandžukić potpisao policajcu na kacigu, slavlje u centru grada, Lovrenovo bacanje dresova navijačima, poljubac Rakitića i njegove supruge na bini, i nigdje ne spominju Thompsona.
“Mario Mandžukić potpisao se na kacigu policajca kad su se doprvaci svijeta Hrvati vratili kući na golemu proslavu nakon finalnog poraza protiv Francuske“, naslovljuju oni izvješće.
Sky pak piše kako su hrvatski heroji veličanstveno dočekani u Zagrebu iako su izgubili u finalu, napominje kako je Hrvatska dominirala dobrim dijelom utakmice ali ju je uništio slobodan udarac i kasnije jedanaesterac. Oni pišu kako je mala zemlja od svega 4 milijuna stanovnika apsolutno oduševljena uspjehom u jakoj međunarodnoj konkurenciji, te kako je priredila spektakl. Naravno, nigdje Thompsona niti ičeg drugog negativnog, za razliku od izvješća o Francuskoj gdje prevladava nasilje, ubojstva i pljačke.
Reuters, od kojeg većina medija preuzima tekstove, također nigdje ne spominje Thompsona niti bilo što negativno, ali piše kako je “Hrvatska izgubila finale ali osvojila svijet”. Oni među ostalim spominju kako su Migovi pratili avion s reprezentativcima a zamijetili su i ogromni poster “Rebiću, oženi me” u publici.
Čitani britanski “The Sun” piše o “Nevjerojatnim scenama u Zagrebu gdje su se navijači okupili kako bi dočekali reprezentaciju nakon finala”. Spominju “Zaprešić Boyse” koji su satima zabavljali publiku ali ne i Thompsona. Oni u zasebnom tekstu također donose priču o tome “tko je Hrvatska predsjednica, luda za nogometom” koji je također vrlo pozitivno intoniran.
HINA i mediji iz Srbije i BIH na istoj liniji
Što se tiče njemačkih medija koje navodi HINA, izgleda da su se stvarno potrudili pronaći one koji usputno spominju Thompsona u inače pozitivno intoniranim tekstovima i to istaknuti. Istina, Basler Zeitung donosi zaseban članak o Thompsonu, no informacije u njemu su uglavnom od Danijela Majića, koji je inače poznat po difamacijskom pisanju o Hrvatskoj i Hrvatima (među ostalim, osim Thompsona, bavio se laganjem o udruzi “U ime obitelji”). No Basler spominje i da je Thompsonu nastup u Švicarskoj u nekim gradovima bio dozvoljen, u nekim ne, ovisno o dobroj volji gradonačelnika. Dakle, ako se ponegdje u njemačkom tisku i spominjao Thompson u negativnom kontekstu, to je uglanvom zaslugom domaćih denuncijanata koji su se potrudili prezentirati ga u Njemačkoj kao “pjevača koji veliča fašizam” iako za to nema temelja.
Marijana Petir odgovorila Krešimiru Beljaku
No zato Thompsona spominju mediji “iz regiona” kojima je on glavna preokupacija, pri čemu uglavnom prenose facebook status Kreše Beljaka (Avaz, Blic). I, naravno, dio hrvatskih medija također ističe Marka kao glavni “događaj”, odnosno “incident”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
