Nije pitanje hoće li se u Hrvatskoj dogoditi razoran potres, već kada. Na jugu su mogući potresi jačine i do 7 stupnjeva, a oko Zagreba i Rijeke oni s najvišom magnitudom 6,4 po Richteru. Takav potres u Zagrebu bi, procjenjuje se, uništio oko 20 posto zgrada, ubio tisuće ljudi i uzrokovao nezamislivu štetu, prenosi RTL.
I dok stručnjaci tvrde i na primjerima pokazuju da građani nisu svjesni opasnosti, službe postojeći rizik shvaćaju ozbiljno. Vatrogasci se stalno pripremaju za najgori scenarij, spremna je suvremena oprema za izvlačenje kao i komunikacijski uređaji kad se sruše sve linije… Tu su i planovi uzbunjivanja, spašavanja i evakuacije.
Seizmolog Krešimir Kuk svakodnevno promatra kako tlo podrhtava. Crvene točke označavaju potrese zabilježene u posljednja 24 sata.
Desetak potresa dnevno
“Točke šeću od Albanije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U posljednjih tjedan dana bilo je sve puno – seizmički je trenutno to najaktivnije područje. Imamo ih više od desetak dnevno”, kaže seizmolog Krešimir Kuk.
Slabije potrese, koje ne možemo ni osjetiti, bilježe instrumenti. Seizmograf je smješten na Sljemenu kod Puntijarke. “Seizmograf ima vrlo osjetljivo njihalo koje se stalno trese i signal iz tog dijela se prenosi na monitor”, objašnjava Kuk.
A tamo vide i ono što mi i ne osjetimo. Zato stručnjaci ne dvoje da će se potres dogoditi. “Kako živimo na seizmički aktivnom području, bilježimo stalno velik broj malih potresa, primjećuje se neka seizmička aktivnost koja će u nekom trenutku biti jači potres”, rekao je Kuk.
Seizmolozi znaju koliko bi mogao biti jak, mogu odrediti i gdje će se dogoditi, na koji način – no ono što ne mogu predvidjeti jest – kada.
“Potresi nemaju neku periodičnost, no statistika uzima vrijeme u obzir. Stotinjak godina i više je respektabilan period u kojem se nije ništa dogodilo. Generalno, južni dio Hrvatske se češće i jače trese, cijelo južno priobalje je seizmički ugroženo. Mogući su potresi oko 7 stupnjeva, a oko Zagreba i Rijeke maksimalna magnituda je 6,3 do 6,4”, rekao je Kuk.
U potresu 1880. gotovo sve zgrade u Zagrebu bile su uništene
Jedan takav potres pogodio je Zagreb 1880. U 7 sati, 3 minute i 3 sekunde s epicentrom na području Medvednice. U Zagrebu je tada živjelo 30.000 stanovnika i gotovo su sve zgrade bile oštećene.
“Danas se gradi drukčije”, kaže statičar Krešimir Tarnik. No, stari dio Zagreba nije građen po suvremenim propisima.
“Potres nikad ne udara u jednom smjeru. Mi kad projektiramo zgrade da budu otporne na potres uzimamo da potresne sile djeluju i u drugom smjeru – neće te zgrade ravnomjerno plesati kao plesačice, nego na sve strane. Očekujemo ozbiljno rušenje objekata starije gradnje”, objasnio je statičar Krešimir Tarnik.
Zagreb i Dubrovnik su najkritičniji
Statičari danas projektiraju prema naputcima seizmologa i geotehničara.
“Zagreb i Dubrovnik su najkritičniji. Imaju vršno ubrzanje od seizmologa određeno na razini glavne stijene. U tom slučaju to je 0,5 g. potres, kad krene prema površini, raste zbog lokalnih uvjeta. Uloga geotehničara je da kaže koliko je to ubrzanje, kakvo je tlo i koliko će se ubrzanje amplificirati. Dvije iste zgrade, jedna u podsljemenskoj zoni, a druga na Savi neće se ponašati isto”, objasnio je geotehničar Mario Bačić.
Protupotresni zakoni uvode se u gradnju tek nakon razornog potresa u Skoplju 1963. godine.
“Sve zgrade građene do 60-ih bi nastradale. Mi u Zagrebu imamo zgrade iz 18. i 19. stoljeća, pogotovo u centru, zbog potrebe trgovina očišćena su prizemlja. Imamo tzv. fleksibilna prizemlja, rijetke zidove, a zidovi su ti koji preuzimaju potres”, objasnio je Tarnik.
Profesor Atalić objašnjava zašto je baš stari dio Zagreba najugroženiji.
“Zidani zidovi i drveni grednici – ta dva elementa djeluju nepovoljno na otpornost na potres. Stanari su prilagođavali stanove pa je narušen koncept osnovne konstrukcije”, rekao je Josip Atalić s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
Posljedice bi bile katastrofalne
Prognoze su crne. Na Građevinskom fakultetu napravili su procjenu rizika u slučaju potresa i sami su ostali zatečeni rezultatima. Potres je, dokazali su, neprihvatljiv rizik za Hrvatsku, a posljedice su – katastrofalne.
“To je konzervativna procjena, nažalost, na temelju nepouzdanih podataka. Hrvatska, za razliku od zemalja u seizmički aktivnim područjima, nema dobru bazu podataka potrebnu za procjenu rizika od katastrofa. Vi u Zavodu za statistiku možete dobiti podatke o stanovima, ali ne i o zgradama i vrstama materijala, vremenu gradnje jer se to u vrijeme popisa stanovništva ne skuplja”, objasnila je Marta Šavor Novak, s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
U najgorem slučaju, da se potres magnitude 6,3 po Richteru dogodi u Zagrebu, štetu su procijenili i do 16 milijardi eura.
“To su samo direktni troškovi zbog oštećenja i rušenja zgrada, nisu u obzir uzimani prekidi poslovanja i slično. Dobili smo rezultat da bi čak 20 posto zgrada moglo doživjeti velika oštećenja, možda i rušenja”, rekla je Šavor Novak.
Broj žrtava teško je predvidjeti. U najgorem slučaju, procjenjuje se, bilo bi ih nekoliko tisuća. Ovisno o tome kada bi se potres dogodio – danju ili noću. Na Građevinskom fakultetu razmatrali su zasebno i tridesetak građevina u gradu. Procijenili su da bi, osim starih zgrada, bolnice Sveti duh i Sestre milosrdnice, zgrada HNK i Most slobode mogli pretrpjeti veliku štetu.
Hrvati nema razvijenu svijest o riziku od potresa
“Problem je svijest građana. Naši, za razliku od Turske ili Italije, nemaju razvijenu svijest o riziku od potresa. Ako rekonstruirate stambeni prostor, ne razmišljajte samo o svom stanu nego o zgradi u cjelini. I energetska obnova koja je bila hit… da smo bili osvješteniji, mogli smo napraviti seizmičko ojačanje zgrada. To je 20 posto skuplja investicija, a zapravo bismo napravili dvostruku posao. Ovako, kad napravite energetsku obnovu, uredite fasadu, teško je poslije bilo što raditi“, objasnio je Atalić.
Seizmolog Krešimir Kuk kaže da treba biti svjestan da su potresi prisutni i da će se događati.
“Volio bih reći da bi se sigurnije osjećao u Japanu, ali tu smo, i svatko treba raditi koliko može, a kad se potres dogodi, treba biti maksimalno spreman na njegove posljedice”, rekao je Kuk.
Prije desetak mjeseci uređaji su u Zagrebu očitali slabiji potres. Magnitude samo 2,8. Nije bilo štete, malo tko ga je uopće osjetio.
“Na dosta mjesta nestalo je struje, neki telefonski operateri izgubili su repetitore – s tog gledišta pitanje je što bi se dogodilo da se dogodi jači potres. To nas upućuje da bi svaki jači potres učinio, što štete, što problema kojih nismo dovoljno svjesni”, upozorava Kuk.
Zna se točno tko što radi u takvim situacijama?
Gdje postoji rizik, postoje i planovi spašavanja – smiruju u Ravnateljstvu Civilne zaštite. Zna se točno tko što radi u takvim situacijama. Da padne sustav 112 u Zagrebu, preuzeo bi ga primjerice onaj u Splitu.
“Republika Hrvatska je spremna. Imamo ekipe koje su obučene i opremljene. Sustav ima oko 60 000 ljudi koji su sposobni i spremni reagirati. Ako se dogodi potres, ide opće uzbunjivanje, u planu je točno određeno tko treba kuda ići. Računa se da 60-70 posto spašavanja obave sami stanovnici. Susjed susjedu. Zbog takvih situacija bitno je da je stanovništvo educirano za prvu pomoć“, objasnio je Damir Trut, pomoćnik ministra unutarnjih poslova za civilnu zaštitu.
“No, s prvom pomoći mnogi se uglavnom susreću samo na vozačkom ispitu”, upozorava Pavle Kalinić. I njegov Gradski ured za upravljanje u hitnim situacijama ima detaljno razrađene planove. No, za razoran potres teško koji grad, kaže, može biti posve spreman.
“Na 37 lokacija u Zagrebu raspoređene su antene za satelite da bi se moglo komunicirati ako telefoni prestanu raditi. Imamo ugovore s 48 građevinskih firmi da čiste glavne pravce kako bi hitne službe mogle proći i oko 8000 pripadnika civilne zaštite – ako bi došlo 50 posto, to bi bio dobar broj, od toga 752 osobe koje su završile tečaj spašavanja iz ruševina i 20 potražnih pasa, što nije dovoljno, ali nemamo više”, rekao je Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama.
Što napraviti u slučaju potresa?
Tvrdi i da se radi na edukaciji stanovništva. Vatrogasci su lani odradili 150 edukacija u školama i vrtićima. “Ako se radi o prizemnicama, najbolje je istrčati što prije na otvoreno i udaljiti se od građevine da po vama ne pada staklo. Na svim našim intervencijama uvijek se netko vraća po nešto, ali – nema vraćanja”, rekao je Zoran Gorički, zapovjednik vatrogasne postaje Jankomir.
Ako za bijeg nema vremena – treba se odmaknuti od prozora i ostalih stvari koje bi mogle pasti. Nosivi zid je najsigurniji, a tresti se može od nekoliko sekundi do čak nekoliko minuta, doznaje RTL.
