(VIDEO) Podsjetnik na Milana Babića, vođu pobunjenih Srba iz Hrvatske: “Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima”

Milan Babić je od početka rata 1991. do 1992. obavljao dužnost premijera/predsjednika vlade samoproglašene ‘Srpske autonomne oblasti’ (SAO) Krajine, a zatim je do 1995. bio predsjednik ‘Republike Srpske Krajine’ (RSK) u okupiranoj Hrvatskoj. Republika Srpska Krajina bila je zločinačka i fašistička tvorevina u kojoj je izvršen genocid nad Hrvatima i svim ne-Srbima s namjerom stvaranja etnički čistog i homogenog srpskog prostora koji je trebao biti pripojen Srbiji.

Milan Babić bio je prvi čovjek te zločinačke tvorevine, te direktno odgovoran za sve zlo što se tamo događalo kroz četiri godine okupacije (logori, ubojstva, pljačke, silovanja, palež). Sve to bilo je povod da Hrvatska oslobodi okupirani teritorij i donese kraj dugom i krvavom ratu za koji potpunu krivicu snosi Srbija. Kada je u kolovozu 1995. nakon veličanstvene vojne pobjede Oluje taj okupirani dio Hrvatske oslobođen, Milan Babić je prestao biti vođa pobunjenih Srba iz Hrvatske.  Bio je uhićen i sproveden u Haag gdje je trebao biti jedan od glavnih svjedoka pred Međunarodnim sudom u predmetu Milošević. Pokajao se i bio spreman iznijeti svoje svjedočanstvo. Nakon dobivanja statusa svjedoka-pokajnika protiv Miloševića i zločinačke politike Srbije, te njene umiješanosti u agresiju na Hrvatsku, pronađen je mrtav u svojoj ćeliji, a smrt je proglašena samoubojstvom. Slično tome, i fašistički vođa Srbije Slobodan Milošević umro je u haaškom zatvoru prije presude, a za zločine i genocid u Hrvatskoj tako nitko od vojnih i političkih vođa iz Srbije i JNA nije odgovarao.

Dana 29. lipnja 2004. Milan Babić, vođa pobunjenih Srba, osuđen je na 13 godina zatvora. U presudi ICTY-a piše da je Milan Babić “formulirao, promovirao, sudjelovao i poticao razvoj i provođenje politike kojom se radilo na ostvarivanju cilja udruženog zločinačkog poduhvata, a to je bilo prisilno i trajno uklanjanje većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s približno jedne trećine teritorije Hrvatske”. Evo što je prije izricanja presude Milan Babić izjavio pred sudom u Haagu:

“Izlazim pred ovaj Tribunal s dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi, samo zato što su oni bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani. Čak i nakon što sam saznao što se dogodilo šutio sam o tome. Još gore, nastavio sam sa službom i kroz moje vlastite aktivnosti postajao osobno odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude.

Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol s kojom moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudjelovanje u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam da izrazim dubinu moga kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha na druge. Mogu se samo nadati da iznoseći istinu, priznanjem krivice i izražavanjem mog kajanja mogu poslužiti kao primjer onima koji još pogrešno vjeruju da takva nečovječna postupanja mogu ikada biti opravdana. Samo istina može dati šansu srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote.

Samo priznanjem krivice ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam uradio. Ja se nadam da svojim kajanjem mogu bar malo olakšati patnju onima koji su patili. Shvatio sam da nam neprijateljstva i podjeljenost nikada ne mogu poslužiti da bolje živimo. Shvatio sam da naša pripadnost istoj ljudskoj vrsti je značajnija od bilo koje razlike između nas. Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumijevanje i pomirenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi u miru i tako osiguramo bolju budućnost za našu djecu i generacije koje dolaze.

Molio sam Boga da mi pomogne da se pokajem i zahvaljujem Bogu na mogućnosti koju mi je pružio da izrazim svoje kajanje. Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kome sam i sam sudjelovao. I na kraju, bezrezervno stavljam sebe na raspolaganje ovom Tribunalu i međunarodnom pravu.

Hvala.”