Hoće li politička javnost i mediji mirno promatrati kako podjelu plijena još jedanput preuzimaju stari kumovi? O tome ovisi hoće li obnova Zagreba biti nova ‘pljačka desetljeća‘ ili prvi korak prema transparentnijim političko-poslovnim partnerstvima. Dubina krize izazvane koronom pritom može igrati za obje strane, piše Višnja Starešina u kolumni za Lider koju djelomice prenosimo.
Uz nacionalni stožer za suprotstavljanje pandemiji koronavirusa ovih smo dana imali prilike upoznati i zagrebački građevinski ‘stožer’ Josipa Atalića, profesora na Građevinskom fakultetu specijaliziranoga za protupotresnu gradnju.
(…)
U prvom slučaju izazov je bila epidemija koronavirusa, a u drugome posljedice potresa u Zagrebu. Drugi slučaj to je zanimljiviji što su se inženjeri građevinarstva spontano samoorganizirali na volonterskoj osnovi, i to u uvjetima kad se (pre)plaćeni sustav upravljanja gradom u izvanrednim situacijama gotovo raspao, a moguća zaraza koronavirusom bila je dodatna opasnost.
(…)
Ako krizu izazvanu epidemijom korone shvatimo kao svojevrsno ratno stanje koje ima i potencijal promjene modela funkcioniranja države i gospodarstva, onda će pristup obnovi Zagreba nakon potresa biti prvi veliki test. Novi put ili staro ‘ratno’ profiterstvo u doba korone, to je pitanje.
Obnova je uvijek mamac za državnu ili gradsku građevinsku klijentelu. Ta sprega povlaštenih građevinskih lobija i politike velikim je dijelom i razlog zbog kojega se dosad nije slušalo profesora Atalića i njegove kolege po struci, što se više ulagalo u fasade i štukature negoli u sigurnost zgrada, što je konzervatorski lobi sa svojim često enormno skupim zahtjevima imao prednost pred prozaičnim statičarima. I dok inženjeri građevine na volonterskoj osnovi postavljaju dijagnozu sigurnosti Zagreba nakon potresa, na političkoj razini već je počela – bitka za obnovu.
Sve stari znalci gradnje i obnove. Među prvima se javio Radimir Čačić, neslužbeni mentor svih graditelja i obnovitelja vezanih uz lijevu polutku političkog spektra u posljednja dva desetljeća, a onu desnu držao je HDZ-ov Božidar Kalmeta.
Odmah je svoje dobre usluge ponudila i Čačićeva ‘učenica’ Anka Mrak-Taritaš, upamćena po obnovi Gunje po cijeni kao da je u središtu Zagreba, a koja je uključivala i po neumjereno visokoj cijeni poznatu – ‘zlatnu’ WC četku.
Moj je dojam da bi za dio kolača od obnove gospođa Mrak-Taritaš bila spremna i cijeli Glas prevesti u HDZ, ako baš treba. No na te prijedloge bivših HNS-ovaca nervozno je reagirao USKOK-om i potresom uzdrmani zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, poznat po svojoj razgranatoj građevinskoj klijenteli, koja već pali bagere.
Ali njegovi su kumovi graditelji već toliko prepoznati da unaprijed izazivaju sumnju i otpor. Nije vjerojatno da bi Plenković prepustio obnovu Zagreba graditeljskim pothvatima kompromitiranom i politički uzdrmanom Bandiću. A i drugi koalicijski partner, ostatak ostataka HNS-a, ima tradicionalno velike obnoviteljske ambicije.
(…)
Nakon što smo vidjeli kako vrhunski inženjeri profesionalno dijagnosticiraju posljedice potresa, hoće li politička javnost i mediji mirno promatrati kako podjelu plijena obnove još jedanput preuzimaju stari kumovi? O tome ovisi hoće li obnova Zagreba biti nova ‘pljačka desetljeća’ ili prvi korak prema transparentnijim političko-poslovnom partnerstvima. Dubina koronakrize pritom može igrati za obje strane. 
Kolumnu u cijelosti pročitajte OVDJE.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
