Posljednje informacije uoči summita govore da je kancelarka i uspjela istrgovati hot-spotove s albanskim premijerom. Ali to nije kraj, već tek početak zapleta, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju čiju kolumnu djelimice prenosimo.
Države Višegradske skupine (Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka) odlučile su ne sudjelovati na mini summitu, jer se i otprije protive zajedničkoj europskoj migrantskoj politici pod dirigentskom palicom kancelarke Merkel.
Italija, koja je trenutačno ključna država za budućnost europske migrantske politike, je nakon izvjesnog dvoumljenja odlučila ipak sudjelovati na mini summitu, ali ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini poručuje, kako očekuje odluke o efikasnijem čuvanju europskih granica, a ne nove savjete Njemačke i Francuske o tome koliko bi izbjeglica Italija trebala primiti. Italija je zapravo povukla okidač za resetiranje dosadašnjeg europskog pristupa migrantskoj krizi, nakon što je odbila primiti afričke izbjeglice s broda Aquarius, a ovih su dana u pravom verbalnom ratu oko migranata s francuskim predsjednikom Macronom, u kojem su na istim pozicijama konzervativni nacionalist Matteo Salvini koji je gradio kampanju na antimigrantskoj politici i njegov koalicijski partner Luigi di Maio iz anarhističkog pokreta 5 zvijezda, kojem to nije bilo u fokusu.
Hrvatska je pozicija nezavidna, bez obzira pobijedila li Seehoferova, Kurzova i Salvinijeva ili Merkelina i Macronova opcija, bez obzira raspadala li se tzv. zajednička europska politika prema migrantima odmah ili s izvjesnom odgodom. Jer, upravo se Hrvatska nalazi na kraju tzv. balkanske rute, ispred granica schengenske Europe. Svojom bezglavom i kratkovidnom politikom Hrvatska je prije tri godine pomogla Sloveniji i Mađarskoj da na toj schengenskoj granici podigne žilet žicu, a nakon toga je jednako kratkovidno da žica opstane i postane politički još čvršća.
A mi se čudimo Orbanu
Za hrvatsku europsku budućnost bi bilo jako važno da uđe u sustav schengenskih granica. Ali to ne vide kao svoj interes naši prvi schengenski susjedi Slovenija i Mađarska, koje nam to i daju do znanja, spremne politički koristiti tu našu slabost. I našim daljim susjedima: Kurzu, Salviniju, Seehoferu koji su odlučni zaustaviti migrantski val, ili da to nazovemo pravim imenom – zaustaviti projekt islamizacije Europe – jednostavnije je to učiniti na Sutli i Dravi, nego na razvedenoj hrvatskoj granici.
Za Hrvatsku je trenutačno maksimalna politička dobit da službeni migrantski hot – spotovi budu u Albaniji, a ne u BiH, u Cazinskoj krajini ili u Salakovcu sjeverno od Mostara. Ali to su samo trenutačni efekti. Srednjoročno, ako se migrantski valovi ne zaustave izvan europskog kontinenta i ne osigura odgovarajuća skrb za te ljude u Africi, u Aziji, u njihovom matičnom podneblju, u perspektivi će cijeli Balkan postati hot-spot i nema tih schengenskih granica koje će moći izdržati taj pritisak. Balkan nije isto što i Italija.
U tom novom kontekstu, Hrvatska se već nalazi u poziciji suvremene replike nekadašnje Vojne krajine i pitanje je samo što može učiniti da se učvrsti i opstane u toj ulozi. Hrvatska je politika ta koja bi trebala tumačiti europskim partnerima koji žele razumjeti problem, a takvih je sve više: zašto je za europsku sigurnost važno da BiH ni pod koju cijenu ne postane hot – spot? Zašto nije dovoljno da Sebastian Kurz ili perspektivno Horst Sehofer, otkažu gostoprimstvo radikalnim, od stranih država financiranim imamima u Austriji ili Njemačkoj, već je nužno da utječu na zatvaranje radionica u kojima se oni proizvode u BiH, na Kosovu, u Sandžaku, da obeshrabre državne i političke strukture (ne nužno samo muslimanskog predznaka) koje podupiru taj proces, aktivno ili prešutno? Zašto je važno da EU ojača policijske kapacitete i kapacitete pravne države u svojim balkanskim „pašalucima“?
Jedino takvom europskom politikom se može prekinuti balkanska migrantska ruta ili tzv. ruta džamija. No umjesto toga, hrvatska se državna politika i dalje zgraža nad Orbanom i čudi Kurzu. Kao na izgubljenom brodu bez kapetana i kormilara, na kojem su upravljanje preuzele vesele tajnice, zaključuje Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji.
Kolumnu u cijelosti možete pročitati u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
