Višnja Starešina u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju piše o skrivanju pravih namjera kod pisanja zakona i druhih akata, o površnom čitanju i olakom tumačenju, kao i o posljedicama koje takvi postupci ostavljaju.
U svojoj kolumni piše o srpskom zakonu o univerzalnoj nadležnosti, te preko tog primjera pojašnjava problem oko ratifikacije Istanbulske konvencije.
“Eto, zato danas pišem o starom srpskom zakonu o univerzalnoj nadležnosti, a ne o dvojbama oko Istanbulske konvencije i političkim zbivanjima koja je njezino brzopotezno nametanje otvorilo. A osobito me vrijeđa višekratno ponavljani „argument“ – da je pravi sadržaj konvencije sadržan u naslovu.
Srpski zakon se dakako nije zvao zakon o mini-Haagu ili zakon o univerzalnoj nadležnosti, već totalno nezanimljivo – Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku protiv učinilaca ratnih zločina. Ali srpski pisci zakona znali su čemu treba poslužiti.
A hrvatski čitači zakona po službenoj dužnosti poslužili su srpskoj svrsi, čitajući sadržaj iz naslova, i aplaudirajući mu. Baš kao što danas, pod palicom premijera Plenkovića po naslovu čitaju Konvenciju VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (kolokvijalno Instanbulsku konvenciju) i aplaudiraju joj.
Otišli su i korak dalje u širenju političkog sljepila. Da su to i željeli, srpski zakon nisu mogli jednostavno spriječiti. A Istanbulsku konvenciju nam nameću političkim nasiljem, tražeći od nas da bespogovorno vjerujemo u naslove. Ma što ispod njih pisalo”, piše Starešina.
Kolumnu u cijelosti pročitajte OVDJE.
