Valjalo bi reći pokoju i o velikoj rekonstrukciji i personalnoj obnovi Plenkovićeve vlade, zar ne? Statistički nije mala stvar kada u desetak dana ode, dođe ili se ili zarotira trećina ministara u vladi. Pritisnuti nekretninskim aferama, odoše tako dragovoljno na poguranac Lovro Kuščević i Goran Marić. Zbog aferaškog biljega nešto starijeg datuma sam je veliki vođa smijenio Tomislava Tolušića i Gabrijelu Žalac. Zato što su to mediji stalno tražili, smijenio je i Nadu Murganić, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomično prenosimo.
Goran Grlić Radman, novi ministar vanjskih i europskih poslova, jedini je uistinu važan u cijeloj ovoj operaciji smjene, zamjene i rotacije ministara i to zbog operativnih priprema za hrvatsko predsjedanje Europskom unijom. Ujedno je i jedini koji ima primjereni profesionalni životopis.
Ostale ne bih niti spominjala poimenično.
(…)
Ne spominjem ih ponajviše zato što su uistinu nevažni, zato što na njihovu mjestu može biti bilo tko, zato što je njihova jedina funkcija do sljedećih izbora biti u funkciji mekog slijetanja premijera Andreja Plenkovića. I koje li ironije, ta je operacija uistinu u interesu očuvanja političke pa i državne stabilnosti, za razliku od svih onih prethodnih lažnjaka kojima je Plenković provodio svoju (samo)volju pod izgovorom – očuvanja političke stabilnosti.
Visoki izvori bliski samome premijeru nastoje nam protumačiti kako je ovim smjenama, zamjenama i rotacijama premijer napravio “oštar rez”, koji će mu omogućiti “fresh start”. Pa će nakon tog friškog starta navodno vlada krenuti odlučno u strukturne reforme i razvoj svekoliki u posljednjoj godini mandata.
(…)
Andrej Plenković se trenutačno nalazi u fazi odijevanja novog ruha, koji nam njegovi vjerni suradnici nastoje predstaviti kao “fresh start”. A kad se već tako lijepo odjenuo, ili dopustio da ga odjenu, najviše što može učiniti za očuvanje stabilnosti jest da šeta dvorom, da ne pokazuje svoje novo ruho Gradu i Svijetu.
Prevedeno na jezik operativne politike to znači izdržati očekivane udarce od gorih od sebe i odraditi gotovo tehnički mandat Vlade do kraja. Već sad mu se izabrani koalicijski partner, dojučerašnji politički mrtvac HNS nameće kao kreator Vladine politike. Ministrica Divjak mu priprema novi ultimatum, glumeći dobru vilu prema prosvjetnim radnicima. Ivan Vrdoljak se prometnuo u arbitra za korupciju. Matija Posavec se distancira od njega i Vlade. Milorad Pupovac će mu nastojati diktirati političke prioritete. Milan Bandić će ga pritisnuti zagrebačkim projektima.
SDP, kojeg je prepustivši kraljevstvo varalicama i šivanju novog ruha, Plenković digao iz kome, već mu očekivano viče – Car je gol. Personalno devastirani, klijentelizmom zaraženi i međusobno podijeljeni HDZ, kojem ne samo da izmiče vlast na sljedećim izborima, već je upitan i opstanak stranke, ovaj je put zbog egzistencijalnih interesa izrazio spremnost paravanom “fresh up” operacije sačuvati carevu čast. Ali razotkriveni Car ne smije u Grad. Ne može više povući niti jedan politički snažan potez. Jer će i Grad vikati: Car je gol. I nema toga crnog labuda koji će moći promijeniti percepciju.
Što je preostalo Caru? Odmoriti u dvoru. Pogledati imaju ili još na nekoj poziciji u EU-u mjesto na kojem bi cijenili njegovo novo ruho. I u miru pročitati Andersenovu bajku o kojoj na portalu lektira.hr, koji pomaže učenicima savladati i razumjeti lektiru kažu da je to “zabavna priča koja govori o ljudskoj taštini, ali i strahu od istine te o mudrosti, gluposti, prepredenosti, naivnosti, ali i nesposobnosti. Ne treba zaboraviti na vječnu čovjekovu želju za položajem, materijalnim blagostanjem, ali i moći.”
Čita se besplatno u osnovnoj školi. Kasnije košta, piše Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
